NEDJELJNA ĆAKULA Dubravka Pleško: Smatram da će Roku, Loreni i Siniši nakon 'Zvijezda' biti lakše prezentirati autorske stvari

U ovoj sezoni glazbenog showa 'Zvijezde' pratili smo sjajne nastupe čak troje Splićana: trećeplasirane Lorene Bućan, drugoplasiranog Roka Blaževića i Siniše Vidovića koji je ispao iz natjecanja pred finale. Ovu sjajnu trojku, osim nastupa u showu, veže još nešto - njihova mentorica Dubravka Pleško, voditeljica vokalno-scenske radionice Udruge 'Zlatni mikrofon' koja ih od malih nogu podučava svemu što život na sceni nosi. 

- Mislim da je superfinale između Ilme, Roka i Lorene bilo mrtva trka, smatram da bi apsolutno bilo kakav poredak bio jednako pravedan. Žiri se našao u vrlo teškoj poziciji. Jedino su mi zasmetali komentari na Lorenu za koju smatram da je bila dosljedna, točna i vrhunska sve vrijeme showa pa tako i u finalu. Roko izvanserijski kao i uvijek, na njegove izvedbe ne treba trošiti vrijeme. Ilmu ne poznajem, ali je činjenica da je jako lijepo kad u showu pobjedi dobar pjevač, a ona to zbilja jest. Želim joj sreću kao i svim ostalim finalistima, na mladima svijet ostaje.

Koliko je bitna pobjeda na jednom takvom natjecanju?

- Meni je jedino važno da su oni uživali na pozornici i da su zadovoljni kako su se predstavili. Oni su toliki perfekcionisti i uvijek će naći prostora gdje su mogli nešto bolje. Smatram da je ovo njima bila lijepa platforma za pokazati se široj javnosti. Pobjeda ne garantira uspjeh, ali je logično da bi im bilo drago da su pobijedili, no nije to i najvažnije.

Je li moguće sudjelovati i daleko dogurati u jednom ovakvom showu, a da si isključivo talentiran?

- Gotovo nemoguće, rijetki su oni koji imaju talent, a nisu ranije pjevali i vježbali. Teško da netko može biti prvi put na pozornici i očarati publiku, rijetki su ljudi kao što je Susan Boyle. Mislim da uz talent rad nosi ključ uspjeha u svemu pa tako i u pjevanju. Kroz odrastanje čovjek sazrijeva, profilira se, formira kao osoba, ali ako ne njeguje talent ne postižete svoj maksimum. Kod pjevanja je važna i naslušanost kvalitetne glazbe, to izvođaču daje jednu širinu.

Nastupanje u jednom showu nosi pozitivne i negativne stvari. Jeste li pobornik takvih formata?

- Smatram da je odluka na svakom pojedincu koji odluči sudjelovati. Uvijek ću biti podrška svakome tko se od 'moje' djece odluči prijaviti. Pružit ću im potporu u pripremi, izboru pjesme, spremit ću ih psihički na sve dobre i loše strane koje show nosi. Svaki pjevač treba pokušavati dok ne nađe svoje mjesto pod suncem, ako je to nastup u jednom ovakvom formatu u tome ne vidim ništa sporno. Ne treba pretjerivati, sasvim mi je u redu da probaju na nekoliko njih, ali treba postojati granica. Ako je netko od njih u showu nastupao kao dijete, a kasnije kao već odrasla osoba, znači da je došao u show pokazati neke nove i zrelije izvedbe nego ranije. Ne može netko sa 12 godina biti isti i sa 18. 

Što se događa nakon završetka showa s kandidatima?

- Za njih su glazbeni showovi svojevrsni festivali gdje se imaju priliku pokazati javnosti. Međutim, iza svakog takvog natjecanja, ako nemaju svoju pjesmu i ne krenu raditi, to sve staje. Danas ne možete proći prijave za festivale, ako niste ime. Za mlade ima jako malo mjesta. Smatram da će Roku, Loreni i Siniši nakon 'Zvijezda' biti lakše prezentirati autorske stvari jer imaju u svom glazbenom CV-u vrhunske javne nastupe. Ljudi će prije kliknuti na njihovu pjesmu jer im je show bila neka vrsta reklame. Žao mi je što iskusniji stariji glazbenici ne naprave zaokret i pomognu tim mladima. Mogli bi zajedno mijenjati stanje na našoj glazbenoj sceni. Moram izdvojiti Jacquesa koji je uvijek spreman pomoći mladima, ne smatra ih konkurencijom i prijetnjom. Gleda ih kao novu generaciju koja će biti kvalitetna i kojoj treba pomoći da stasaju.

I vi ste na tom tragu, da sve ne stane u petak kada se show završio, pomogli ovoj trojki...

- Dugo sam razmišljala o tome što nakon showa, jedan dan mi je sinula ideja da im napravim božićnu pjesmu. Imali smo jako malo vremena da je realiziramo, napisala sam tekst i glazbu, zamolila prijatelja Dragu Grgića da napravi aranžman, a Roko, Lorena i Siniša svojim vokalima donijeli su jednu prekrasnu božićnu bajku. Pjesmom 'Kad imam nas' zaokružili su svoj nastup u 'Zvijezdama', a i zahvalili se svim svojim fanovima na najbolji mogući način. 

Kako Udruga 'Zlatni mikrofon' djeluje?

- Imamo manju i veću grupu, broj članova varira. Djeluje tako da se kroz udrugu djeca imaju priliku profilirati, neki se dođu zabavljati, neki ostaju godinama i žele se baviti glazbom. Naglasak našeg rada je na druženju, međusobnom poticanju, a onda na ozbiljnom glazbenom i scenskom vježbanju. Moja početna ideja bila je da treniram djecu koja imaju strah od javnog nastupa, a kasnije je to preraslo u nešto više. Na kraju, kako su ta djeca odrastala uz 'Zlatni mikrofon', osim pjevača imamo one koji su se zaljubili u skladanje, aranžiranje, i druge oblike bavljenja glazbom. To je odlično jer danas ne možeš, pogotovo na početku karijere, biti samo pjevač. Moraš biti menadžer, skladatelj, koreograf, voditi društvene mreže,... Potičem sve polaznike da upišu glazbenu školu, a kasnije i akademije jer formalno obrazovanje uvelike znači. 

Majka ste Antonije Dore, 'čuda od djeteta' koje je u dobi od 11 godina bljesnulo u 'Supertalentu' i zapanjilo publiku pjevačkim talentom i snalaženjem na sceni. Je li ipak nju najteže savjetovati?

- Meni se roditelji javljaju s nekim problemom da ga pokušam riješiti jer imam s polaznicima prijateljski odnos. S druge strane, sa svojim djetetom imam super odnos, ali i ona ima neke druge osobe koje će prije poslušati nego mene. Antonija jako cijeni mišljenje nekih sebi bliskih ljudi, kao što je Marija Husar i njih će uvijek poslušati. Voli ona sa mnom pričati, ali sam za nju prvenstveno mama.

Sada ste odvojene...

- Da, upisala je glazbeni menadžment u Zagrebu baš zato što je puno toga prošla. Od glazbenih natjecanja, iskustva strane produkcije u Americi, pa je zanimalo kako izgleda posao s druge strane. Zanima je kako voditi svoju karijeru, a i da pomogne drugim mladim ljudima koji budu na nekim svojim početcima. Jako puno radi, trenutačno snima svoju novu pjesmu, također radi na projektima koji uključuju glumu i ples, bavi se svim u čemu uživa. Ljudi su je možda u javnosti krivo percipirali, Antonija nije osoba koja voli biti u centru pažnje, dapače, voli biti iza kamere. Ona voli stvarati, veliki je radnik i glazbu živi. Podržavam je u svemu dok je god ona sretna.

Koje savjete bi dali roditeljima čija djeca odluče stupiti u glazbene vode?

- Treba pronaći dobru vagu i komunicirati s djecom. Ne treba biti bolesno ambiciozan, a nije dobro i ne mariti za njihove želje. Pričamo o glazbi, ali isto bih rekla za bilo koju aktivnost da se djeca odluče. Roditelji trebaju biti isključivo potpora djeci, oni prolaze kroz faze odrastanja, javljaju se tu krize, sumnje jesu li oni za to. Nije lako biti roditelj, ali ni dijete. Jako dobro znam djetetu bildati samopouzdanje, a prva nemam hrabrosti za stati pred masu ljudi. Tako da svima njima skidam kapu što imaju svoje javne nastupe i to je već njihov uspjeh. Za mene su ta djeca zrela bića, nije važno hoće li pobijediti u nekom trenutku, ali samo ih rad i ljubav prema onome što rade mogu dovesti na pravi put.