NEDJELJNA ĆAKULA Giuliano: Hrvatska scena je puna likova koji ni sami ne znaju čime se bave

'Naša bila štorija' romantična je priča o zabranjenoj ljubavi, ali i oda gradu Splitu i njegovim ljudima, običajima i jedinstvenom načinu življenja. Pjesme su duboko prožete emocijama, humorom i ćakulom karakterističnom za grad pod Marjanom. U njoj sudjeluju 'splitska dica', a među njima je i Giuliano, koji se nakon promocije albuma raduje koncertnoj premijeri, 21. travnja na Gripama.

- S obzirom na to da su dio priče dica Splita, uopće se ne čudim da je 'Naša bila štorija' ispala jedna jako lijepa razglednica o Splitu. Same pjesme su vrhunske i vjerujem kako će se jako dugo slušati, a neke od njih postati i evergreeni.

Kako je bilo raditi na projektu?

- Odlično, mi se svi skupa znamo otkako smo bili djeca. To nije bio posao već jedno jako lijepo druženje, rezultat je iz tih razloga sjajan. Neke pjesme publika je već čula, neke će tek čuti, što na koncertu, a što kasnije u kazalištima.

S kim ste iz ekipe privatno najbolji?

- Dobar sam sa svima, jako dugo se poznajemo. S Karanom i Danijelom se znam 20 godina, a sa Severinom 30 godina, još od kad smo bili djeca. Baš smo dobra ekipa, što se čuje po rezultatu. Dobra je baza što sam u toj ekipi najmlađi.

Kazali ste da je uloga za mjuzikl pisana baš za vas...

- Baš je pisana za mene. Moja uloga je lik koji se zove Linac, Dujin je najbolji prijatelj, pomaže mu u svemu, kako da prebrodi ljubavni brodolom koji na kraju uspješno riješi. Radi se o jednom simpatičnom i humorističnom liku.

Je li Linac lik koji pokazuje stereotip o Dalmatincima?

- Opisuje taj stereotip koji imaju ljudi van Dalmacije što nema veze s Dalmatincem, ali je karikirana dalmatinska faca.

Jeste li se susretali s tim stereotipima kada ste bili van Dalmacije?

- Susreo sam se da ljudi imaju stereotipe, ali ne samo o Dalmatincima. Već i o Ircima, Bračanima...

Splićani će 21. travnja na Gripama vidjeti premijeru 'Naše bile štorije'. Hoće li u Splitu biti najveće emocije?

- Apsolutno, pitalo me par ljudi zašto ćemo baš u Splitu započeti. Pitao sam se, a gdje bismo trebali drugo napraviti pokazni koncert? Radnja se odvija tu, ima puno splitskih baza, naša melodija je u điru. Poslije idemo na cijelu Hrvatsku i izvan nje.

Jesu li Gripe dobar odabir za ovu priču?

- Svaka čast Spaladium Areni, to je jedna izuzetna dvorana, ali kada su ljudi iz organizacije pitali nas, svi smo kazali Gripe. Znate onu, ako nisi napunio Gripe, nisi ništa napravio, tako će biti i s 'Našom bilom štorijom'. 

Koliko će vam teško biti uskladiti sve što jedan mjuzikl zahtjeva?

- Na sreću, već sam radio mjuzikle i rock opere, kao Karan i Seve. Mislim da neće biti nekih problema. Veći problem će biti sve nas skupiti u isto vrijeme na istom mjesto. Počinjemo s tim koncertom u Splitu, koliko sam čuo karte idu dobro i nema razloga za razmišljanje o negativnim stvarima.

Ako Splićani 'polude' za ovim splitskim glazbenim spektaklom, postoji li mogućnost ponovljenog koncerta u Splitu?

- Treba pitati organizatore, da se mene pita volio bih jednom mjesečno nastupati na Gripama. Sada ide glazbena turneja, nakon čega će svi imati priliku uživati u kazališnoj verziji 'Naše bile štorije'.

Kada se osvrnete na vaše početke i danas. Koje vrijeme je bilo teže uspjeti u glazbi?

- Prije je bilo puno teže, prvo jer nije bilo medija kao danas. Imao si Radio Split i Slobodnu Dalmaciju i točka. Bilo je teško doći u medije kada si mladi nadobudni pjevač u bendu za kojeg nitko ne zna. Danas internet i tehnologija rade svoje, puno je lakše. Prije su samo velike zvijezde bile na naslovnicama, a danas za 100-200 eura može biti bilo tko.

Je li to jedan od razloga zašto hrvatska glazbena scena nema novih jakih izvođača?

- Da. Ima tu razloga i u samim pjesmama, odavno u Hrvatskoj nije bilo velikog hita. Zadnji je bio 'Godinama' Merlina i Banfićke, ali opet nije naš sto posto. Recimo, pretprošle godine je hit bio 'Tango' grupe Vatra. Ljudi su prešli u apatiju što se tiče hrvatske glazbe zbog te hiperinflacije novih likova. Svi su poznati, a nitko ne zna čime se bave. Oni su poznati i slavni, a nemaju razloga da to budu. Pojavljuju se na svim događanjima samo da im u medijima izađe guzica, pardon, slika. Vidim te ljude, upoznao sam neke, pitao sam ih čime se bave, a ni oni sami ne znaju. Danas ispada da je važniji celofan nego materijal koji je unutra. Ipak, s druge strane, kada je neka pjesma dobra ona će pronaći svoju put do publike.

U zadnje vrijeme svjedočimo vađenju iz naftalina starih pjesama koje postaju hitovi dugo nakon što su nastale. Jedna od njih je i 'Ja sam ti jedini drug' Jasne Zlokić.

- Ima tih starih pjesama koje su odlične, a generacije mladih ih ne znaju. Dobra stvar je da ih netko obradi i onda ih tako oživi. Ja sam apsolutno za to.

Vaša posljednja pjesma 'Gdje smo ono stali' prije nekoliko dana premijerno je puštena u eter. Kako ste zadovoljni prvim reakcijama?

- Izašla je prije dvadesetak dana, super sam zadovoljan kako je ispala, vrti se i prve reakcije su sjajne. Radili su je Neno Ninčević i Branimir Mihaljević. U glazbi nije važno stalno izbacivati pjesme, nego kada imaš nešto kvalitetno i kada si ti sam zadovoljan onda to trebaš dati publici. Postoji onaj faktor na koji ne možeš utjecati, a to je hoće li se nešto svidjeti publici. To je lutrija, možeš dati sve najbolje od sebe, možeš se potruditi i vjerovati u to, ali trud će se kad-tad prepoznati.

Lažu oni koji kažu da razumiju žene

Sudjelovali ste u emisijama glazbeno, plesno, zabavnog karaktera. Publiku ste zabavljali u emisiji Tvoje lice zvuči poznato, Plesu sa zvijezdama...

- Svaki televizijski show ima svoju draž, apsolutno nisam za raditi ono što mi nije drago. U posebnom sjećanju će mi ostati sudjelovanje u prvoj sezoni Tvoje lice zvuči poznato, bili smo dobra ekipa, zezali smo se i to se vidjelo. 

Ima li neka transformacija koje se rado prisjetite?

- Svaka je na svoj način bila posebna. Najviše sam se satrao skinuti turskog pjevača Tarkana, njegove mote koji meni nisu bili prirodni. Amy Winehouse je bila super, Queen,...

Tada je publika često komentirala vaš dobar izgled pogotovo u ženskim ulogama...

- Iznenadio sam se kako bi mi skinuli dlake s nogu. Dosta me žena pitalo čime se bavim kada imam tako dobre noge. Svim ženama sam odgovorio isto - trebate igrati balun za dobre noge, ha, ha.

Razumijete li više žene nakon što ste se morali transformirati u nježniji spol?

- Onaj koji kaže da razumije žene - laže. Žene ne možeš razumjeti, one su svijet za sebe. Možeš ih se samo truditi razumjeti i to ispoštovati.

U sretnom ste braku godinama, otkrijte nam onda tajnu...

- Jesam, tajna je kao u svemu. Puno vjere, malo kompromisa i iskrenosti.

Je li vas upravo supruga Kristina savjetovala kada je u poslu bilo pitanje plesnih točki?

- Tu se nije miješala, samo bi nakon spomenutih emisija komentirala.

Ide li sin Marko vašim stopama?

- On je još momčić. Znam kada sam ja bio u njegovim godinama, svakim danom sam poželio biti nešto drugo. To je takva faza, on ide svojim putem, a ja ga mogu samo u tome podržavati što god odluči, samo da je u granicama normale. Obožavam biti roditelj i to mi je bez obzira na sve najdraža stvar u životu.

Jacques će nas predstavljati na Eurosongu. Jeste li čuli pjesmu 'My friend'?

- Pjesmu sam čuo, a kako će proći na Eurosongu nitko ne zna. Ono što znam je da to on već dugo želi i trudi se otići. Znam da će dati svoj maksimum, odlično pjeva i neće nas sigurno osramotiti. Igre na Eurosongu se igraju iza bine, tu su razni dogovori između zemalja. Nisam bio na Eurosongu, ali kolege pričaju da je tu pjesma najmanje važna.

Imate li afinitete prema Eurosongu?

- Nemam, eventualno ako mi se dogodi pjesma koja je za to...

Nedostaje li Hrvatskoj Dora ili je bolje ovako kako se danas bira pjesma?

- Mislim da je sav taj šušur oko Dore bio dobar za hrvatsku glazbu i ovaj posao kojim se bavimo. Znači, mediji su imali teme za pisanje, mi izvođači smo se mogli pokazati i promovirati nove pjesme. Bio sam par puta na Dori, nikada nisam išao na pobjedu, ali sam išao s pjesmom za koju sam vjerovao da će uspjeti. Sve pjesme su bile dobro prihvaćene, recimo, bio sam s pjesmom 'Srna i vuk', 'Dobro mi došla ljubavi', 'Pismom te ljubi milijun mandolina', prezentirao sam dobre pjesme koje su kasnije polučile uspjeh. Mislim da u Hrvatskoj definitivno nedostaje Dora. Možda bi ona trebala biti u nekom drugom formatu, sve ide naprijed, ali definitivno fali.

Zdenko Runjić i 'Ništa kontra Splita'

Što se događa s festivalima?

- Mnogi govore da je na globalnoj razini problem, mislim da nije. Festival Sanremo razvaljuje, on je i dalje najgledaniji događaj u Italiji. Vratit ću se ponovno na problem dobrih pjesama. Kada je pokojni Zdenko Runjić radio na Melodijama Jadrana pokopao je Splitski festival, ali jednoga dana dogodila se dobra pjesma na Splitskom festivalu zbog koje je u to vrijeme festival opstao. Recimo 'Ništa kontra Splita' pokojnog Dina Dvornika. Bez pjesama nema festivala, automatski s tim pada interes za njima.

Je li vaša duga kosa bila vaš zaštitni znak?

- Nije, jednostavno sam tada bio takav. Došlo je vrijeme i ošišao sam se. Vojska je bila idealan povod, ali sam se i prije razmišljao o šišanju. Sjećam se kako sam dobio gomilu pisama u fan klubu, tada nije bilo društvenih mreža, u kojima je pisalo da se ni slučajno ne šišam.

Kako izgleda jedan dan u Giulianovom životu?

- Dignem se, sredim se, sjednem u auto i dođem u grad u kojem nastupam. Tonska proba, večera, odradimo koncert, naspavamo se i opet u auto kući. Čar ovoga posla je što svaki dan nije isti, putuješ, upoznaješ nove ljude. Meni je važno nastupati, manje je važno gdje. Biti na bini sa svojim bendom i guštati je neprocjenjiv osjećaj. Mislim da publika osjeti koliko mi uživamo.

Često ističete kako vam je malo potrebno za sreću. Što je sreća za vas?

- Svima je to tako, one sitnice su važne, one čine život boljim, a velike se dogode ili ne. Male stvari koje čovjeka vesele su mi dovoljne, stvarno mi ne treba puno.

Splićani su željni dobrih manifestacija, koncerata... Koga bi vi željeli vidjeti u Splitu?

- Uh, teško pitanje, puno toga. Drago mi je vidjeti i neka se događaju festivali urbane glazbe, simfonijski i rock koncerti, Ultra i slično...

Kako volite provesti nedjelju?

- Idealna nedjelja mi je dobro se naspavati, ručati, napraviti đir po suncu i onda brati šparoge. Obično je to s familijom i psom u nekoj šumi. Idealnu proljetnu nedjelju savršeno opisuje riječ laganini.

Jeste li još sportski aktivni?

- Jesam kada stignem, možda nešto manje u zadnje vrijeme.

Kao što vidimo na vašoj trenirci Hajduk je uvijek prisutan i blizu srca...

- Da, nigdje bez Hajduka.