NEDJELJNA ĆAKULA Hrvoje Krolo: Novinarstvo i kulinarstvo su savršen spoj jer na obje strane moraš biti kreativan

Fotogalerija (31)

Na malim ekranima, s crvenim mikrofonom, Splićanin Hrvoje Krolo već godinu dana gledatelje Nove TV izvještava o društvenim zbivanjima u zabavnoj emisiji IN magazin. Splitskog novinara javnost je upoznala i u popularnoj televizijskoj sapunici ‘Ruža vjetrova’. Svestrani Krolo poznat je sve više i kao veliki ljubitelj kuhanja. O njegovim delicijama iz ‘Kroline kuhinje’ bruje društvene mreže i upravo iz tog razloga u Fabrique Pubu iduće nedjelje splitski novinar postaje glavni kuhar na jednu večer, a dio prihoda ide u humanitarne svrhe djeci doma ‘Maestral’. Hrvoja smo za promjenu stavili s druge strane mikrofona, te nam je za početak pričao o svojim novinarskim kao i kulinarskim početcima...

- U djetinjstvu sam želio biti odvjetnik jer mi je to bilo zanimljivo iz serija i filmova. Zapravo, sviđalo mi se da sam u odijelu i nešto pričam, a drugi me slušaju. Zato sam i upisao Upravnu školu i nakon toga Pravni fakultet. S vremenom sam shvatio kako možda to i nije to, a uvidio sam da postoje i druga zanimanja gdje te svi slušaju i gdje si fino odjeven, a to je bio novinarski posao. Malo sam razmišljao i odlučio se okušati kao novinar na televiziji.

Jesi li ikada vodio školske predstave, kako to obično biva kod one djece koja se ne srame javnih nastupa?

- Da, prijavio sam se na sve živo što se moglo. Razrednica bi pitala tko će, onda bih digao ruku, a ona bi upitala ‘Ima li tko drugi’, nitko se ne bi javio i morala bi mene uzeti. Bili su to zanimljivi školski dani, glumio sam u raznim igrokazima i vodio školske manifestacije... Profesorica hrvatskog jezika, Suzana Kačić Bartulović, u sve me ‘gurala’ jer je prepoznala moje skrivene talente za koje ja tada još nisam znao.

Već s 19 godina počeo si s prvim ozbiljnim novinarskim poslom...

- Prije toga sam, kao i svatko tko je htio imati svoj studentski džeparac, radio brojne poslove od čišćenja brodova, prodavanja ulja... Onda sam jednog popodneva sjedio kući i vidio reklamu na televiziji Jadran da traže novinare i poslao sam svoj životopis. Nazvali su me i tu je sve krenulo. Prvi novinarski posao bio je u informativnom programu, tu sam se osjećao kao odvjetnik jer je sve bilo po špagu, hehe... S vremenom sam se isprofilirao te su urednici i direktorica dobili ideju i povjerenje u mene kako bih mogao imati vlastitu emisiju.

Tu je svakako važno istaknuti emisiju ‘Okolo K(r)ole’ koju si dugi niz godina uređivao?

- Prva zabavna emisija koju sam na televiziji Jadran vodio bila je ‘Ljeto na Jadranu’, emisija je bila gledana do te mjere da su je sve lokalne televizije u svom programu emitirale. Bio sam ponosan jer smo za tu emisiju dobili brojne pozitivne kritike. No, završilo je ljeto i javilo se pitanje pauzirati s emisijom do idućeg ljeta ili ćemo nastaviti sa sličnom shemom emisije. Došla je direktorica i kazala kako ćemo nastaviti emisiju pod nazivom ‘Okolo kole’ odnosno Krole. Nastavili smo raditi emisiju koja je bila zapravo početak zabavnog dijela onoga čime se bavim jer upoznaješ ljude na drugačiji način. Forma zabavnih emisija je zamišljena da prvo upoznaš nekoga s kim pričaš, a onda odradiš s njim intervju, dok je informativna školski prikaz novinarstva i sve je formalnije. Showbiz živiš i u svakom trenutku moraš znati kakav život vodi tvoj sugovornik što je meni zbog kao osobi više odgovaralo.

Je li bilo treme na tvojim početcima kada si trebao odraditi prve intervjue s poznatim ličnostima?

- Na televiziji Jadran kroz tu emisiju su prošli brojni ljudi, ali moram priznati kako se ne mogu sjetiti da me trema hvatala prije nekog sugovornika, odnosno trema me hvatala za sve jer sam i ‘velike’ i ‘male’ sugovornike gledao istim očima. Važno mi je bilo da svaki prilog i intervju prođu dobro jer iza svakog se potpisuješ i odgovoran si za ono što izlazi u javnost.

Oni koji su radili na lokalnoj televiziji znaju da novinar nije samo novinar. Koliko ti je iskustvo lokalnog pomoglo kod nacionalnog rada?

- Smatram da svatko tko želi doći na nacionalnu televiziju treba proći školu lokalnih televizija. Na lokalnoj televiziji nemaš za sve nekoga, nego se moraš snaći u bilo kojem trenutku i u bilo kojoj ulozi. U mom slučaju za svoju emisiju bio sam sve, urednik, voditelj, novinar, lektor, a povremeno i montažer. Mislim da sam dobio iskustvo koje mi nitko ne može platiti jer kada sam kasnije došao na nacionalnu televiziju i rekao da sve znam, njima je to bilo ‘wau’, pogotovo kada sam spomenuo kako se razumijem i u montažu.

Nakon nekog vremena preselio si u Zagreb. Što si tamo radio?

- Jednostavno sam takav kakav sam, kada mi nešto padne na pamet nastojim to momentalno izrealizirati. Tako sam radeći na TV Jadranu, paralelno radio i na radiju ‘Din Don’, a sve mi je nakon nekoliko godina postalo monotono. Rekao sam sebi idem probati nešto drugo pa sam s Ivanom Ljulj i Ivanom Čipčićem odlučio preseliti u Zagreb. Iskusio sam život prepušten sam sebi i snađi se kako znaš i umiješ. Ivana je odvjetnica i našla je brzo posao u odvjetničkom uredu, a ja sam slao životopise na brojne televizije i dok sam čekao odgovor mislio sam se kako nikoga ne znam te kako bih volio upoznati nove ljude. Vidio sam na jednoj stranici oglas kako u call centru traže zaposlenike i prvo mi je palo na pamet kako će tamo biti puno novih ljudi. I ode Krolo u call centar jer će tamo upoznati nove ljude, dok čeka novi posao. Na kraju sam u tome ispao jako dobar, postao sam voditelj call centra, kasnije zamjenik direktora pa mi je povratak u medije bio sulud. Već nakon dvije godine kada je bio godišnji odmor otišao sam u Split i jedna bivša kolegica pitala me mogu li je zamijeniti na radiju, pristao sam jer mi je bilo dosadno. Novinarstvo je kao droga i toga se ne možeš tek tako odreći, direktorica radija ponudila mi je da ostanem i nisam puno razmišljao.

Okušao si se i u glumačkim vodama...

-To mi je bio posao iz snova, iako se radi o jako teškom poslu, doslovce od 0-24. Poslao sam svoj životopis, otišao na casting i dobio epizodnu ulogu, međutim njima se svidjelo i odlučili su mi ponuditi sezonsku ulogu, čak sam dobio i ime Eugen Pahor. Kada sam dobio ime bio sam ponovno rođen, nitko mi nije bio ravan, hehe...

No dobro, glumci su često u ulozi voditelja, novinara... Zašto ne bi bilo i obratno?

- Većinom je ova prva solucija, hehe... No, da me i sutra netko pozove, prihvatio bih ulogu jer mi taj posao daje adrenalin, tekst se uči večeras za sutra, u pauzama imaš malo odmora, pa onda vježbaš scene... To je jedan lijep period kojeg se sjetim jer s ekipom sa seta postaneš kao obitelj. Glumci iz serije ‘Ruža vjetrova’ kao što su Marija Omrčen, Tomislav Čubelić i drugi, danas su mi dobri prijatelji.

Nakon toga uslijedio je poziv s nacionalne televizije...

- RTL televizija, tada na čelu s Danijelom Delalom, dala mi je priliku, a on je prepoznao nešto u meni. Radio sam dvije godine u showbizu, nakon toga su me prebacili u informativni program jer su smatrali da moj stav i glas dobro idu u tom dijelu, što sam izričito odbijao. Godinu dana bio sam u informativnom programu i na početku mi je to bio dodatni izazov te sam davao sam svoj maksimum. To nije bilo ono s čim sam izričito zadovoljan jer se radi o temama koje me ne zanimaju. Zabavne teme, gdje ti možeš izmamiti osmijeh ili suze na licu gledatelja, su uvijek bile moj prioritet.

Kako je došlo do suradnje s Novom TV?

- Kada sam dobio ponudu Nove TV, u stvari poziv da radim nešto zbog čega sam pozvan na RTL, nisam se ni sekunde dvojio. Bilo mi je teško otići jedino zbog kolega, ali mislim se 'pa dobit ću nove kolege i prijatelje'. Danas je prošlo točno godinu dana otkako sam na Novoj TV i moram priznati kako sam iznimno sretan i zadovoljan. Postoje dvije kategorije ljudi, oni koje žele raditi na nacionalnoj televiziji i oni koji se žele dokazati na nacionalnoj televiziji, ovo drugo je mene prvenstveno vodilo. Kada sam dobio priliku želim se dokazati pogotovo u poslu kojeg volim i želim biti najbolji.

Tvoj glavni hobi je kulinarstvo, koliko dugo kuhaš?

- Kulinarstvo postoji u mom životu oduvijek. U novinarstvu, pa tako i u kulinarstvu, moraš biti kreativan i tu sam našao savršen spoj. Svi su odrasli na materinoj spizi, ona je najbolja, ali tu uvijek znaš što te čeka na stolu. Meni je bilo zanimljivo neku namirnicu spremiti i obraditi na drugačiji način. Malo po malo sam počeo sve ozbiljnije kuhati, a od svoje 16. godine doslovno sam kuham. Shvatio sam koliko kulinarstvo potiče kreativnost i od tada ne mogu zamisliti svoj život bez kuhanja.

Kako se proširio interes za Krolinu kuhinju?

- Sve je krenulo iz totalne gluposti, kada sam počeo živjeti sa curom, napravio sam jedno jelo i ona je rekla kako je odlično te kako bi ga trebao uslikati i staviti na Instagram. Objavio sam i krenuli su hvalospjevi o mojoj kuhinji. Malo po malo, počeo sam stavljati na društvene mreže ono što sam spremao. Često fotografije graniče s jestivim, ali moram kazati kako je moje zaista jestivo i sve se pojede. Osoba sam koja u kuhanju voli probuditi emociju, tako kada nešto spremim prvo gledam reakciju onih koji to kušaju. Jako je teško kuhati za nekoga koga ti ne znaš i divim se svim kuharima jer oni trebaju prepoznati tuđe nepce. Teško je pogoditi granicu između nečeg što se nekome sviđa ili ne.

Koliko često kuhaš, obzirom da znamo kako novinarski posao nema svoje radno vrijeme?

- Svaki dan kuham jedan obrok, rijetki su dani kada nisam u kuhinji. Kuhinja je meni bijeg od stvarnosti, stresa i svega što život nosi. U kužini sam sa sobom, ne razmišljam o ničemu već kombiniram i uživam sa svojim namirnicima.

Tvoja djevojka je zaista sretnica...

- Ona je sretna u ovoj situaciji gdje ne mora kuhati i želi da ovo potraje, hehe...

Krolinu kuhinju Splićani će moći probati iduću nedjelju u Fabrique pubu. Kako je došlo do suradnje?

-Sve je došlo hashtagovima ‘Krolina kuhinja’ na Instagramu gdje sam iz zezancije stavljao fotografije svojih jela. Dobio sam poziv od drage Marite iz Fabriquea koja je dala prijedlog suradnje. Mislio sam kako je to sve samo san, no Marita je bila ozbiljna. Rekao sam da pristajem, ali da želim da to sve poprimi veću bit, pogotovo jer se radi o blagdanskom razdoblju. Odlučili smo uključiti Maestral, svi uzvanici napisat će lijepu poruku, a djeca će dobiti lijep poklon ispod bora jer nisu imali sreće kao mi da imamo svoju obitelj.

Sedam dana je do tvog kulinarskog izazova, hvata li te trema?

- Jednostavno svaki slobodan trenutak koristim kako bi listao i čitao zabilješke u svojoj kulinarskoj biblioteci gdje imam milijun kuharica od Jamie Olivera do jugoslavenskih kuharica. Svima sam rekao, ako im se ne svidi idemo iza na ćevape... Potrudit ću se zadovoljiti svačije nepce, a uzvanici će moći birati između mesnog i ribljeg menija u tri slijeda. Jedino što me muči je taj posljednji slijed jer ne jedem kolače. Ne volim kuhati deserte jer se tu najviše moraš držati recepta pa mi daje manju slobodu.

Preporuka za jedan dobar nedjeljni ručak...

- Glupo je nametati nešto ljudima, ali otkriti ću jednu svoju tajnu. Kada je vrijeme za kuhanje sam sebe ispitujem što mi se jede, može mi netko preporučiti ne znam što, ja ću opet izabrati ono što se meni u tom trenutku jede. Upravo iz tog razloga nekad smo zadovoljni skuhanim, a nekada ne. Zato dragi čitatelji Dalmatinskog portala, ako vam se kuha juha skuhajte je, ako vam se ne kuha ne spremajte ništa. Zaključak bi bio: ‘Recept s puno ljubavi i dobre volje, najbolji je recept’.

Hoće li sve stati na ovom pozivu iz Fabrique puba?

- Fabrique će taj meni uključiti u svoj jelovnik. Ovo se nije još ni dogodilo, a dobio sam brojne pozive, kako iz Splita, tako i iz Zagreba, Njemačke, Sarajeva... Pustimo vrijeme neka odgovori na ovo pitanje...

Za kraj stavi točku na ‘i’...

- Ne volim dubokoumne rečenice, samo bih kazao kako bi svatko trebao slijediti svoje snove, jer kad tad snovi izađu na vidjelo. Moja ljubav je novinarstvo, kuhanje je hobi, a to dvoje u mom životu tvore savršenu kombinaciju. Sve se može kombinirati, samo se trebaš dobro organizirati.