NEDJELJNA ĆAKULA Izabela Martinović: Ostala sam u Splitu, nisam željela prihvatiti priču da trebam zbog karijere preseliti u Zagreb

Izabela Martinović bila je posljednja pjevačica grupe Stijene s kojom je nastupala na brojnim glazbenim festivalima. Polako i tiho povukla se s glazbene scene, a sada joj se nakon dosta godina ponovno vraća. Splitska pjevačica ispričala nam je gdje je cijelo vrijeme bila i što je radila te je najavila svoj samostalni koncert u sklopu Kliškog kulturnog ljeta… 

Možete li se prisjetiti svojih glazbenih početaka i trenutka kada ste zavoljeli glazbu?

- Kada sam bila jako mala, kada moji ukućani nisu mogli ni naslutiti da ću se jednoga dana baviti glazbom, kod brata sam našla kazete i to sam preslušavala. Tu su bili Led Zeppelin, Pink Floyd, a među njima sam našla jednu kazetu grupe Stijene. Sjećam se da mi je u moru pjesama za uho zapela pjesma 'Ima jedan svijet'. Pomislila sam 'Bože, zar je moguće da netko može ovako pjevati'. To je postao pojam glazbe koji sam slušala. 

Što se potom dogodilo?

- Dalje sam odrastala kao i sva druga djeca, išla sam u školu i nije mi palo na pamet da se bavim glazbom, sve do srednje škole. Kada sam završila školu počela sam pjevati u crkvenom zboru s mojim prijateljima koji su me pozvali da s njima nastupam. Tako smo počeli surađivati i moram priznati da sam se dobro uklopila u cijelu priču. Jednoga dana, nakon par mjeseci naših svirki, dogodilo se da je kod mog prijatelja došla grupa Stijene iznajmiti njegov kombi. Došla je cijela grupa, upoznali smo se i malo proćakulali. Saznala sam da Mišo Limić iz grupe Stijene ima glazbenu školu i kazala sam kako bih voljela nešto naučiti o pjevanju, htjela sam napredovati. Krenula sam tako na sate pjevanja, već na prvoj gaži osjetila sam koliko mi je lakše pjevati kada te netko podučio, manje sam se umarala, svi tonovi su mi lakše klizili niz grlo…

Publika me odabrala

Kako je započela vaša suradnja s grupom Stijene? 

- Tadašnja pjevačica grupe Stijene Ines Žižić se preko noći odlučila da više ne želi ostati u grupi, a tada su snimili album s kojim su trebali ići na turneju. Bila sam bačena u vatru s još tri cure koje su pjevale u školi. Pošto smo sve bile nove i mlade i nepripremljene, napravili smo s grupom nekoliko test svirki, a svaka je imala zadatak pripremiti nekoliko pjesama. Prva svirka je bila u Baškoj Vodi, tada je s nama bila Vesna Ivić koja nam je došla pomoći. Sve smo se tako izredale sa svojim pjesmama, međutim mene je već tada publika prepoznala i počela mi skandirati ime. Odnosno nisu mi znali ime, vikali su mi: 'Plava vrati se, vrati se'. Publika me je tako izabrala, kazali su mi u grupi da im je to dosta značilo zbog selekcije među nama. 

Što ćete najviše pamtiti iz vremena kada ste bili pjevačica grupe Stijene? 

- Bilo je puno lijepih trenutaka, no uvijek sam bila nezadovoljna sa sobom, to je istina koju rijetko pričam. Primjerice bio je jedan period kada su dugo vremena svi pitali kada ćemo nešto snimiti, a mi smo imali snimljenu pjesmu, ali ja nisam bila zadovoljna kako zvuči. Pamtit ću nastup 1995. godine na Splitskom festivalu na kojem sam se pojavila s prvom pjesmom naziva 'Pjesma bez naslova'. Godinu dana nakon toga s pjesmom 'Znaj, volim te' pobijedili smo na Splitskom festivalu i tada smo se vinuli u sami vrh glazbene scene. 

Što za vas predstavlja glazba? 

- Nikada nisam pjevala kako bih postala popularna, nisam glazbu gledala kroz novac, kako ću od nje kupiti stan, auto i jahtu, ja glazbu baš volim… Osjećam se ugodno kada sam na pozornici, to je za mene svijet za sebe. Držim to kao jedno moje blaženstvo koje ne dam nikom da mi ga dira, sretna sam što kroz glazbu mogu pokazati neke svoje osjećaje.

Neko vrijeme nije vas bilo na glazbenoj sceni. Zbog čega ste se odlučili povući? 

- Nakon svih tih godina nastupa i stvaranja jedan dan sam se zapitala je li to pravi put. Sigurna sam da se to dogodilo jer u ovom poslu dođeš do toga da radiš sve osim pjevanja. Meni je to postalo naporno, samo sam htjela pjevati i uživati s publikom. Sve to pretvorilo se u nešto što nije glazba i dogodio se prirodni slijed događaja. 

Gdje ste bili i što ste radili sve ovo vrijeme?

- Dosta perioda provela sam izvan države, bila sam u Švedskoj, poslije Njemačkoj. Ne bih kazala da sam se tražila, no htjela sam vidjeti kako je drugdje. Ostala sam u Splitu iako su svi govorili da za dobru karijeru treba preseliti u Zagreb. To nikako nisam prihvaćala, smatrala sam da i drugi grad u državi treba biti važan. Jedan kratki period sam se bavila svojom strukom, ekonomist sam po struci i radila sam u dvije privatne firme administraciju što mi je bilo zanimljivo. Ali svako malo bi me život doveo u glazbu koliko god ja bježala od nje. Dok sam bila u Švedskoj okupila sam grupu Stijene i napravili smo album. Učinili smo nešto drugačije i vratila sam se u Hrvatsku s tim albumom. Pokušavala sam naći nekog sponzora kako bi CD mogli prodati za nekih 30-ak kuna kako bi bio pristupačan ljudima. Opet sam došla pred zid, nažalost taj album je ostao neizdan. 

Hoće li taj album uskoro ugledati svjetlo dana?

- Rekla sam da ću se potruditi objaviti taj album, većina pjesma je dovršena i snimljena. Moram priznati da iako je prošlo par godina ne zaostaje za vremenom, što me jako veseli. 

Mijenjam se, napravila sam Facebook stranicu

Što se dogodilo nakon toga?

- Tu sam sebi kazala kako ću se opet baviti nečim drugim, otišla sam u Njemačku. Opet nisam mogla živjeti bez glazbe, otišla sam u Hrvatsku katoličku zajednicu i tamo sam pjevala u njihovom zboru. Čovjek svašta u životu prođe, za ničim ne žalim jer shvaćam kako sve te situacije grade tebe kao osobu koja si sada i koliko te poznanstva i ljudi oplemene. Kasnije sam upoznala dva momka koji su imali svoj bend i s kojima sam počela surađivati, pjevali su u sklopu crkve jedne zajednice koja često organizira različite fešte. Taj period života za mene je bio predivan, osjećala sam se sretno jer sam pjevala zbog sebe, a ne medija i javnosti. Tek sam prije nekoliko dana napravila svoju Facebook stranicu, naravno pomogli su mi prijatelji. Nisam mogla prihvatiti činjenicu da ako nemaš Fejs da ne postojiš. Onda sam sebi kazala da su se vremena promijenila, pa se moram i ja. 

Vratili ste se na glazbenu scenu nastupom na Splitskom festivalu. Kakve su bile reakcije na vaš nastup?

- Komentari koje sam čula bili su pozitivni, svi su kazali da im je drago što sam od svojih početaka ostala ista. Meni je to i bio cilj, jer znam da ne mogu drugačije. Uvijek kažem da bih bila zadovoljna i da imam tisuću ljudi koji me vole i slušaju. Po prirodi nisam megaloman, sretna sam kada imam bend, a sve drugo neka se samo odvija. 

Koliko je danas važan izgled u glazbenom svijetu?

- Nisam tip za neko skidanje, meni je važno povezati priču. Na Splitskom festivalu bilo mi je važno da pjesma i stajling idu jedno s drugim, te da to bude cjelina za sebe. Presretna sam što sam došla do prekrasnih ljudi koji su se za to pobrinuli, na čelu s Monikom Sablić koja mi je napravila prekrasnu haljinu. Prepoznale smo se na prvu i baš sam se vidjela u tom prekrasnom ženstvenom izdanju kakva se i sama doživljavam. 

Koliko privatno pratite modu?

- Pratim modu i važna mi je u životu. Shvatila sam kada idem negdje da se dosta posvetim kombinacijama i sebe ponekad iznenadim. 

Kako bi opisali svoj stil odijevanja?

- Rekla bih da je sam tip za casual izdanje. Najčešće nosim jeans u kombinaciji s nekim neobičnim stvarima. Volim lude visoke štikle, šljokice obožavam, bez njih ne mogu. Kada vidim neki šljašteći komad ne mogu mu odoljeti. Volim jednostavne, ali upečatljive komade.

Imate li kakve hobije? 

- Zaljubljena sam u jogu, kroz nju sam dobila neki mir kroz meditaciju i spoznaju sebe. Kada si ti sa sobom na ti, kada voliš sebe takvog kakav jesi, a u tome mi je joga puno pomogla. Sada sam smirenija. Volim čitati, veliki sam i filmofil. Tako volim otići u kino i to su mi neki prioriteti… 

Tko vam je tijekom svih ovih godina bio najveća podrška?

- Moja mama, ona je tu stalno. Drugi odu i dođu, a mama je jedna. Kada mi je najteže, ona je tu da me smiri i ohrabri. 

Zbog San Rema sam se planirala udati za Talijana

Kako ćete provesti ljeto?

- Volim se kupati, ali moram se paziti od pretjeranog izlaganja suncu jer sam preosjetljiva. Odem na more, ali većinom u kasnijim popodnevnim satima i tako ću provesti ostatak ljeta. Uz to ću odraditi niz svirki s bendom. 

Uskoro se bliži vaš prvi samostalni koncert… 

- Da, 21. srpnja imam prvi samostalni koncert na Kliškoj tvrđavi u sklopu Kliškog kulturnog ljeta i to me jako veseli. Koncert je poklon svim dragim ljudima, a ulaz je slobodan. Zamišljeno je kao da smo navečer u nekom dnevnom boravku i želim svim dragim prijateljima prezentirati svoj glazbeni put, od početaka do danas. 

Imate li neke neostvarene želje?

- Kada sam bila mlađa san mi je bio pjevati na San Remu, čak sam se potrudila oko toga, ali tada sam shvatila da stranac ne može pjevati u natjecateljskom dijelu pa sam se šalila da se moram udati za Talijana, ali nisam uspjela. Tako mi je najveća želja ipak zapjevati negdje vanka, ma gdje god to bilo…

Kakvi su vam planovi?

- Potrudit ću se da me ima što više na sceni i da svoj rad prezentiram isključivo kako sebe vidim u glazbenom stilu. Želim da album ugleda svjetlo dana. Zapravo želim što više raditi i da smo živi i zdravi.