NEDJELJNA ĆAKULA Jerolim Duplančić: Najdraži skokovi padobranom su mi oni za 100 godina Hajduka, Ivaniševićev doček i vlastito vjenčanje

Fotogalerija (17)

Jerolim Duplančić, nastavnik padobranstva u Padobranskom klubu Graviton iz Splita, priuštio mi je neponovljiv osjećaj tandem skoka, a dobar dio ove nedjeljne ćakule 'odrađen' je tijekom te avanture. Jerolimu je ovo bio oko 1600. skok, a meni prvi, pa su me zanimali svi detalji.

- Tandem skok padobranom je najlakši, najbolji i najsigurniji način da se upoznate s padobranstvom i iskusite osjećaj slobodnog pada. Skačete s tandem instruktorom za kojeg ste privezani, kao i za padobran, te tandem instruktor brine o svemu tijekom cijelog skoka dok vi uživate u cijelom događaju - kazao mi je Jerolim.

Postoje li neka ograničenja?

- Prvo što morate znati je da, ako imate od 14 do 18 godina potrebno vam je odobrenje od roditelja te je preporučljivo da, ako imate neke zdravstvene probleme, provjerite sa svojim liječnikom smijete li napraviti skok. Idući korak je kontakt sa mnom i dogovor oko termina skoka. Kada ocijenimo da je dobra vremenska prognoza, kandidat dolazi na Aerodrom u Sinju gdje vršimo skokove.

Kakvu obuku mora proći kandidat prije skoka?

Kao što ste se i sami uvjerili, po dolasku prolazimo kratku obuku od pola sata, pripremamo opremu i sjedamo u avion. Avion odlazi na potrebnu visinu, na oko 3000 metara. Kada dođemo na određenu visinu  kandidat s instruktorom zauzme određen položaj na vratima aviona i zajedno skoče u slobodan pad. Tandem padobran otvara se na posljednjih 1500 metara. Let avionom traje oko 30 minuta, slobodan pad oko 30 sekundi, a let padobranom od 5 do 10 minuta.

Kakve su reakcije ljudi nakon tandem skoka?

Do sada sam odradio oko dvjesto takvih skokova, a reakcije su zaista različite. Uglavnom ni jedna nije bez emocija, svi budu sretni i zadovoljni što su preživjeli ha,ha.

Kako biste vi opisali svoje osjećaje kada skačete?

Neopisivo je riječima, može se samo probati  i doživjeti. Najbliža usporedba, a daleka je, ako ste ikada sanjali da letite.

Kada ste se odlučili prvi put skočiti?

Kao dijete sam u filmovima gledao padobrance i poželio sam to isprobati. Govorili su mi da moram odrasti. Došlo je ljeto između srednje škole i fakulteta, shvatio sam da je to idealno vrijeme da ostvarim svoje želje. U novinama sam vidio sliku hrvatske reprezentacije, odnosno četvero ljudi koji u zraku rade neke formacije. To je bio okidač kada sam odlučio da ću ići na svoj prvi skok.

Sjećate li se kakav je bio osjećaj prvog skoka?

Jako dobro se sjećam dana kada sam otišao na obuku. Napravili smo prvi skok, kasnije je instruktor pitao tko ide na drugi. Znam da sam prepadnut pomislio da se nitko neće odazvati, ali kada su drugi pristali, nisam želio ispasti kukavica. Tako sam u jednom danu skočio čak tri puta.

I tako je sve krenulo?

Da. Sutradan je uslijedio drugi dan obuke, smišljao sam koje ću klasično opravdanje smisliti da ne dođem. Tata me podržavao, dok me je mama odgovarala od idućih pokušaja skoka. Čak me ujutro nije ni probudila da odem na obuku. Tada sam shvatio da to stvarno želim. Ljudi koji nisu u to upućeni misle da tamo skaču luđaci, a s druge strane kada iskusite skok padobranom, u vašim mislima otvore se teško opisivi osjećaji, ljepota, romantika i pogled iz zraka kao na nekoj razglednici. Čovjek u sebi mora odabrati je li spreman preživjeti tu razinu straha da doživi tu ljepotu skoka. Shvatio sam da sam spreman nastaviti obuku i tako je sve krenulo. Od toga je prošlo 20 godina.

Kakvi su uvjeti u Dalmaciji za bavljenje ovim sportom?

Kada sam 1997. godine krenuo u ovo, moglo se jednom godišnje skakati tijekom obuke. Potom se tri godine uopće nije moglo skakati pa sam odlazio u Zagreb. Taj period trajao je sve do 2005. godine dok se nije popravila Cesna koja je bila uništena u ratu. Za moj ukus ni to nije bilo dovoljno pa sam odlazio na Grobnik, u Sloveniju, Lučko i Čakovec. Vozio bi i tisuću kilometara kako bi napravio skok ili dva. Zadnjih desetak godina situacija je bolja.

Koliko ste skokova do sada napravili?

Do sada sam skočio oko 1600 puta. U zadnje dvije godine postao sam otac drugog djeteta pa sam se tome posvetio, ali nadam se da ću u budućnosti naći više vremena.

Koje sve licence imate?

Imam četiri licence za tandem pilot, instruktor za static line, senior rigger i master rigger, a to znači da mogu vršiti velike i male popravke kako bi skok bio siguran. Nisam ispitivač jer kao instruktor i predsjednik kluba nemam vremena za to. Padobranstvo je svijet za sebe, kompleksan je to sport. Najlakše je objasniti primjerom glazbe, a to je da se svi glazbenici ne mogu staviti u istu kategoriju, jedni pjevaju, drugi sviraju...

Održavate i opremu...

Održavanje opreme i šivanje padobrana su mi jedna velika strast, poseban je osjećaj nositi opremu koju si sam rekonstruirao. Maštam o tome da jednog dana imam vlastitu proizvodnju za sisteme veza. Imam jedan prototip koji sam proizveo i s kojim skačem.

U kojim disciplinama se natječete?

U padobranstvu postoji sedam disciplina u kojima se natječe, a meni se sviđaju dvije - formation skydiving i swoop. U Splitu smo po prvi put oformili 4-way formation skydiving tim. To znači da četvero ljudi u zraku tijekom slobodnog pada izvode različite formacije. Vježbamo ih u indoor sky tunelu što kasnije prenosimo na slobodni pad.

Gdje je bilo najljepše doskočiti?

Svaki skok ima svoju čaroliju. Kada se najmanje nadaš iznenadi te neki prizor, oblak, duga ispod tebe... Najljepši su atraktivni skokovi kao što su bili na Hvaru, Omišu, Braču... Posebno drag mi je skok za 100 godina Hajduka, kada sam skočio s velikom zastavom na Poljud. Lijepo je bilo čuti desetke tisuća ljudi kako ti plješću. Posebno je bilo skočiti  na Rivu za doček Gorana Ivaniševića. Riva je bila toliko puna da nisam znao gdje bi skočio, ali kako sam se približavao zemlji ljudi su se sami micali. Mislio sam skočiti u more, ali toliko je bilo brodica da bih zapeo za neki jarbol ha,ha... Skočio sam i na svoje vlastito vjenčanje, to je bilo odobreno od tada buduće supruge.

Što supruga kaže na sve to?

Supruga isto skače, ali je bilo malo nezgodno da skače u vjenčanici ha,ha. Osjećaj doslovno uskočiti u bračne vode bio je fantastičan. Skakao sam i drugima na vjenčanje pa je bio red i da na svoje skočim. Imao sam rezervno odijelo u slučaju da mi se ovo pokida, ali doskok je prošao dobro pa nije bilo potrebe za njim.

Je li bilo skokova nakon kojih ste požalili što ste skočili?

Nažalost, bilo je i takvih skokova. Sada sam pametniji. Odbiti neke skokove vjerojatno znači dočekati starost. Ja želim dočekati svoju i doživjeti svoje unuke. Želja mi je kada napunim sto godina da netko sa mnom skoči u tandemu.

Hoćete li dopustiti svojoj djeci da se bave ovim sportom?

Neću im braniti, niti ću ih nagovarati. Ako se ipak odluče za skok potrudit ću se da to naprave na najsigurniji mogući način.

Koja je dobna granica za bavljenje ovim sportom?

Dokle god prolaziš liječnički pregled možeš skakati.

Koliko Padobranski klub Graviton broji članova i koje su mu aktivnosti?

Broji 20-ak aktivnih članova. Tandem skokove izvodimo tijekom cijele godine dok obuku vršimo jednom godišnje u travnju. Za sve informacije možete se javiti na našu Facebook stranicu.

I za kraj, prije nego skočimo, a vjerujem da će i čitatelje zanimati, je li padobranstvo siguran sport?

Padobranstvo ne smatram ekstremnim sportom. Otprilike svakih milijun skokova bude jedan smrtni slučaj. Većinom se nesreće događaju zbog ljudske pogreške, ostalo spada na nepogodne vremenske uvijete i probleme s opremom. Zaključak je da ovo nije ekstremno opasan sport, a najsigurniji je tandem skok. Instruktori koji skaču s kandidatima moraju biti vrhunski u tome. Vjerujem da oni koji žele iskusiti tandem skok neće požaliti.