NEDJELJNA ĆAKULA Mark de Mori: Genetika je u Hrvatskoj čudesna, barem pola ljudi ima potencijal postati vrhunski sportaši

Australski boksač hrvatskih korijena Mark de Mori od 2013. godine živi u Splitu sa svojom suprugom Milijanom. U dosadašnjoj karijeri imao je 37 pobjeda od kojih je 34 dobio nokautom, a doživio je svega dva poraza. Kako nam je otkrio, u Dalmaciji je pronašao sve što mu je trebalo: odlične uvjete za trening, idealnu klimu, a i prostor za investiranje. U kolovozu ga očekuje idući meč. U Marina Frapa Resortu Rogoznica održat će se event po imenom Frapa Gladiators Boxing Night, a intervju smo započeli pričom o njegovim sportskim početcima i suradnjom s legendarnim promotorom Don Kingom. 

- Bio sam dobar u drugim sportovima, posebno u ragbiju i plivanju, ali sam se zaljubio u Mikea Tysona. Kada sam imao četrnaest godina gledao sam ga i rekao da je to ono čime se želim baviti u životu. Moja obitelj je bila veoma nesretna zbog toga, ali nikada nisam prestao uživati u boksu.

Kako je započela tvoja karijera?

- Imao sam veoma kratku amatersku karijeru, već s 19 godina sam bio drugi boksač u Australiji. S obzirom na to da u amaterskom boksu nema novca, radio sam kao zaštitar. To mi je bilo dosadno te sam se odlučio okušati u profesionalnom. To traje od 21 godine, sada imam 37, a još uvijek imam volje i želje. Prošao sam dosta toga, borio se u Australiji, Novom Zelandu, prošao sam cijelu Ameriku, Englesku, Njemačku, Sloveniju, BiH, Hrvatsku, Indoneziju, bio sam svugdje s boksom. Živio sam u Los Angelesu, u Miamu sam trenirao, bio sam među top 10 svjetskih boksača. Nisam imao lagan put, nisam uvijek imao ni novca, prošao sam brojne ozljede i operacije. Imao sam čudnu karijeru, ali strast prema boksu je bila jača od mene.

Imaš impresivnu statistiku...

- U karijeri imam 37 pobjeda od čega 34 nokautom i dva poraza. Veoma sam eksplozivan, opasan, a oba poraza koja sam doživio bila su nokautom. Uvijek se nešto zanimljivo dogodi u mojim mečevima.

Koji meč smatraš najvećim u karijeri?

- Daleko najveći meč imao sam u londonskoj O2 Areni kada sam boksao protiv Davida Hayea. Arena je bila rasprodana i vladalo je pravo ludilo. Za mene je taj meč ispao totalna katastrofa, izgubio sam u prvoj rundi. Novac koji sam zaradio tada je bio dostatan za život. Imao sam borbe diljem svijeta, a sigurno mi je posebna i ona u mom prvom profesionalnom meču. Bila mi je fascinantna činjenica da mi netko plaća da se borim.

Kakav je Don King bio promotor?

- On je kao promotor ispod sebe imao Mikea Tysona i Muhammada Alija. Čovjek je showman i pravi biznismen. Nekad ljudi misle da je sport nepravedan, ali boks je biznis. Ljudi su tu da zarade novac. S Don Kingom sam naučio kako pregovarati, osim boksačkog ringa najvažnija stvar koju sam naučio je pregovarati s njim, za mene je to životna škola. Provoditi sate s najboljim promotorom na svijetu je neprocjenjivo. Možete ići godinama na fakultet, ali ne možete provoditi dane s najvećim pregovaračem na svijetu. Za mene je to bilo nešto veliko.

Kako si se odlučio preseliti u Hrvatsku prije šest godina?

- Preselio sam se sa suprugom u Njemačku kako bih boksao, ali mi nije bilo dobro tamo. Ona se rodila u Hrvatskoj te mi je rekla da ima nekog poznanika iz kickboxinga u Splitu. Rekao sam joj da pokušamo, grad je na lijepom mjestu, život nije skup, a moj djed je rođen tu i imao sam neku obiteljsku poveznicu. Uz to imam problem s astmom i ovdje mi klima pomaže. Prije dolaska u Hrvatsku nisam znao za probleme s kojima se ljudi ovdje susreću vezane za posao, život i politiku. Sve što sam znao je da ima lijepih plaža, da nije skupo i da imam odlične uvjete za trening.

Što na sve to kaže supruga Milijana?

- Supruga mi je uvijek velika podrška i potpora, ali sam je nastojao izolirati od nekih stvari. Sjećam se kada sam nakon meča s Hayeom bio spojen na bocu s kisikom, sumnjalo se na krvarenje u mozgu, a moja obitelj je to sve gledala i nije im bilo lako. Ona se bavila kickboxingom pa jako dobro razumije moje sportske obveze. Sada radi online za jednu američku kompaniju kao biznis trener, to ovdje ne postoji pa je teško objasniti funkciju.

U Hrvatsku si došao najviše zbog odličnih uvjeta za trening, ali si odlučio i investirati novac...

- Kada sam došao u Split kupio sam apartman u Varošu, mnogi su mi govorili da je to leglo ovisnika o heroinu, ali vidio sam to kao dobru priliku za bavljenje turizmom i nisam ih slušao. Nakon toga sam kupio još četiri apartmana u Splitu i tri u Kaštel Kambelovcu. Mnogi razmišljaju je li ovdje idealno za investirati, ali iz svog primjera mogu kazati kako moj ulog ostvaruje profit.

Možeš li usporediti život u Australiji i Hrvatskoj?

- Troškovi života s obzirom na prosječnu plaću su suludi, ne znam kako ljudi u Hrvatskoj prežive mjesec. Cijene u restoranima su identične kao u New Yorku i Floridi, a plaća je 30 posto manja od njihove. Potpuno razumijem zašto su ljudi razočarani svojom plaćom, ali kada govorim o kvaliteti života, govorim u svoje ime. U Australiji postoji veliki problem s dilerima droge i mafijom, ima dosta kriminala. U Splitu nikada nisam imao ni najmanji problem.

A odnos prema sportašima?

- Kada sam bio u Australiji, bio sam drugi i nisam bio plaćen ni jedan dolar. Ovdje sportaši nešto dobiju, nisu to primanja koja će ih obogatiti, ali je veća potpora države nego u Australiji. Međutim, u Hrvatskoj privatnici ne ulažu u sponzorstva kao što je to slučaj u Njemačkoj, SAD-u i Australiji. Mislim da Vlada ovdje dovoljno podupire sport i ne trebaju davati više jer postoje ljudi koji su beskućnici i nemaju što jesti. Znam da nije ovdje lako biti sportaš, ali nije nigdje na svijetu.

Jesi li naučio pokoju riječ hrvatskog?

- Da, razumijem, ha, ha... Razumijem 70 posto, a 30 posto govorim. Gramatika mi je veoma teška, kao i dijalekti. Moj otac je Talijan, djed je rođen u Zadru i mogu primijetiti utjecaj talijanskog jezika u Dalmaciji pa mi je neke stvari lakše naučiti i razumjeti. Odrastao sam s mnogim Talijanima i mogu reći da je kultura dosta slična kao što su rituali ispijanja kave, razgovori o svemu uz čašicu bevande i slično. Hrvati su strastveniji narod o Australaca i to mi se sviđa. 

Živiš li našim 'pomalo' načinom života?

- Volim trenirati, da imam bilijun dolara i dalje bih trenirao. Trening i borbe su ono što me čini sretnim. Nemam nikakvih drugih interesa osim boksa.

Pratiš li Hajduka?

- Bio sam na nekoliko utakmica, ali u nogometu nema toliko nasilja da bi me privuklo. Gledao sam Svjetsko prvenstvo, navijao sam za Hrvatsku i potpuno razumijem strast ljudi u ovoj malenoj zemlji koju su iskazali pobjedama velikih nacija. Mnogo ljudi iz Engleske i Australije zvali su me u čudu kako je Hrvatska s četiri milijuna ljudi skoro postala svjetski prvak. Rekao sam im da od tih četiri barem dva milijuna ima genetiku za biti odličan sportaš. U Engleskoj imate 60, ali samo dva milijuna imaju genetsku predispoziciju za bavljenje sportom. Genetika u Hrvatskoj je čudesna, sjećam se kako je djed bio nevjerojatno sposoban i odličan u gimnastici. Imam tu i prijatelje koji nikada ne idu u teretanu, piju pivo, a građeni su kao sportaši. Svi moji prijatelji koji dođu ovdje to primijete, kao i lijepe žene. Budu oduševljeni gdje živim.

Što misliš o Filipu Hrgoviću?

- Smatram da Hrgović može biti jedan od najboljih na svijetu. Najveća prednost je što može primiti težak udarac, čuo sam od Davida Hayea da je Hrgović sparirao s Deontayem Wilderom, vjerojatno najboljim udaračem trenutno, i nije ga uspio ozbiljno ugroziti. Hrgović ima odličnu sposobnost primiti udarac, a da ne napravi korak unazad. Nisam to nikada vidio.

Spremaš se za idući meč...

- Da, 10. kolovoza u Marini Frapa Resortu Rogoznica održat će se event po imenom Frapa Gladiators Boxing Night. Tamo sam u ulozi promotora i borca već drugu godinu. Cilj mi je u idućih šest mjeseci biti u top 15 boksača na svijetu.

Drugi planovi?

- Investirao sam novac ovdje, brat mi ima firmu o Bosni. Dosta sam novca investirao i tamo, tako da mi je plan budućnost provesti tu.

Kako voliš provoditi nedjelju?

- Ništa ne raditi, samo plaža i kava, kao pravi Dalmatinac.