NEDJELJNA ĆAKULA Marko Pecotić Peco: Izgubio sam 25 kilograma i dobio 'novi' glas, dva tona viši i čišći

Marko Pecotić Peco dugo se borio s kilama, a njegovo nezadovoljstvo izgledom kulminiralo je prije tri godine. Tada je isprobao liposukcijsku dijetu koju su koristili mnogi - od predsjednice i premijera pa do televizijskih i glazbenih zvijezda. Otkrio nam je kako se preporodio otkako je izgubio preko dvadeset kilograma, a u razgovoru je ispričao i kojim se metodama koristio. Splitskom pjevaču odlično ide na svim životnim poljima, nedavno je izbacio singl, zaključio je ljetnu turneju s Četiri tenora velikim koncertom na Šalati, a otkrio nam i planove s klapom Iskon. 

- Naš intervju prije tri godine bio je naslova 'Ovo ljeto nam je kalendar ispunjen kao apartmani u Dalmaciji', mislim da bi s tim mogli otvoriti i ovaj intervju. Ne vodim neku statistiku, brojke mi nisu važne, ali mogu priznati da sam poprilično zauzet. Pjevam u više projekata, bogu hvala zauzet sam s Četiri tenora, posla ima i s klapom Iskon, kao i privatnih angažmana. Najponosniji sam što mogu poslovati po pravilima i ne trebam zaobilaziti ni jednu državnu službu, sve ide preko ugovora, a zbog toga nema zaostalih potraživanja. Od pjevanja živim, a uz to sam ponosan da mogu raditi nešto što volim. 

Nedavno si na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku predstavio i svoj novi singl 'Kruh sa sedam kora'... 

- Osjetio sam pravi trenutak da ga izdam. Pjesma je čekala desetak godina da ugleda svjetlo dana. Naime, autor Drago Buljević izrecitirao mi je u kasnim večernjim satima, odmah me dirnula u srce i rekao sam mu da je ta pjesma samo moja. Nekoliko godina nakon toga uglazbio je Branimir Kopitović i od tada je pjesma čekala svoje vrijeme. Mislim da ima težinu i emociju, a izdana je bez pretencioznosti da će kao takva postati hit ili da će se moja karijera temeljiti na njoj. Da je izdana prije deset godina, imala bi taj jedan pretenciozni predznak koji joj ne odgovara. 'Kruh sa sedam kora' je preslika mene, mog djetinjstva, ljeta provedenih na Korčuli... Moje djetinjstvo je bilo drugačije nego mojoj djeci, nismo imali današnja čuda tehnologije i više smo uživali. Pjesma lagano i neopterećeno plovi, ne gledam koliko ima klikova i pregleda, samo gledam ozarena lica ljudi koji su je poslušali. Postigla je ono što sam htio, vrijeme će pokazati gdje će stići. 

Imaš li u planu iduću pjesmu? 

- Aktivni sam član Tenora i klape, imamo u planu puno toga. Jedna pjesma je u pripremi i napisao ju je Goran Karan, a bit će u stilu Akvarela i Male Floramye. Neću žuriti s izbacivanjem pjesama, želim da me publika prepozna kao dio Splita i onoga što je naš grad donosi ljudima, a to je neka vrsta zafrkancije kroz glazbu. Sve ono što mi Dalmatinci nosimo u sebi kao dio mentaliteta u kojem smo odrasli.

Kada smo kod Splita, kojem se kolegi najviše diviš? 

- Bez ikakvog podilaženja ili omalovažavanja nekoga, volio bih biti miks Olivera i Jole. Bio bi to idealan spoj i volio bih da me ljudi percipiraju kao njih. Oliverove visine su nedostižne, kao i Jolina energija i srdačnost, tako da je ovo mala šala, ha, ha... Dosta sam razmišljao, zaključak je samo jedan. Želim opušteno raditi i živjeti glazbu. Drago mi je da smo snimili tri pjesme 'Ne mogu pristat volit', 'Samo ljubav ostaje' i 'Dobra večer, prijatelji’ od Mile Hrnića koje su se duboko urezala u sjećanja, ali želim da me ljudi pamte po nastupima. Tu sebe najviše dajem i želim svaki put biti sve bolji. Bilo bi poražavajuće da mi se dogodi situacija da publici uvijek isto nudim i da se ponavljam. Zato pazim da se modificiram, ali ne mogu pobjeći od kostura i pjesama kao što su 'Cesarica' ili 'Nije htjela'. Pratim dosta glazbenika s naše estrade, većina ih na svojim koncertima ne može zamisliti repertoar bez spomenutih pjesama. Postoje te pjesme koje će postati vječne i kao takve ljudi će ih uvijek tražiti. Sretan sam što se bavim poslom koji pruža ljudima radost i slušam njihove želje. Ne možemo im nametati, niti govoriti koja je prava glazba, publika sama zna to prepoznati, a na pjevaču je da zabavi publiku. Naravno, pričamo o zabavnoj glazbi.

Projekt Četiri tenora odlično je prihvaćen gdje god se pojavite. Jesu li na početku imali krivu percepciju s obzirom na naziv? 

- U privatnom životu svi smo svestrani ljudi koji imaju glasovne sposobnosti, a upravo smo to predočili u projekt Četiri tenora. Svaki član je majstor u svom glazbenom izričaju, tako je Đani Stipaničev za operetu i mjuzikl, kao i Filip Hozjak, Vladimir Garić za operu, a ja sam tu za dalmatinski pop. Svatko od nas se pronalazi u nečemu i mislim da je to super. Publici tako damo jedan neopisiv osjećaj na koncertu i svaki koncert je novo iskustvo za nas, a tako i slušatelje. Sve baze koje pričamo na pozornici, zafrkancija, sklekovi i slično su nepripremljeni i spontani trenutci. Najveća nagrada je što nas je publika prihvatila i hvala im od srca. Mislim da im 'poremetimo' sva očekivanja koja imaju prije koncerta, ha, ha...

Dobili ste novog člana... 

- Marka Škugora je glasovno bilo teško zamijeniti, kvalitetan i postojan, ali je Filip donio jednu sasvim novu kvalitetu i nešto što nam je trebalo. Publika je bila željna mladenačke svježine, a Filipov međimurski stil i dobrota koja iz njega izvire su se jako brzo uklopili u našu priču. Donio je novu boju našim nastupima.

Četiri tenora, osim vrhunske glazbe, često na pozornicu donesu i puno humora. Koje baze najbolje prolaze kod publike? 

- Uvijek dobro prođe moje predstavljanje na stranim jezicima, koje je donekle ispravno na engleskom, talijanskom i njemačkom, ali mađarski najviše nasmije publiku jer ih pozdravim onoliko koliko (ne)poznajem taj jezik, ha, ha. Đani je pun 'nebitnih' informacija kao što su povijesne činjenice i važne godine, takvi podaci iz njegovih usta izađu na jedan zanimljiv način i publici stvore neku novu sliku. 

Možeš li se prisjetiti neke smiješne situacije?

- Sjećam se situacije kada je na koncertu u Pločama jedan gospodin sjeo u prvi red. Cijeli koncert proveo je snimajući, na kraju koncerta sam ga pozdravio i rekao mu da sam siguran da mu je baterija na mobitelu trajala cijeli koncert jer je spojio na pacemaker, ha, ha... Publici, ali i nama na pozornici, to je izmamilo onaj istinski osmijeh na lice, uhvatila nas je ona prava žuta minuta da nismo mogli započeti iduću pjesmu. Teško je prepričati šale, one su trenutak na pozornici, ali nam nitko nikada nije zamjerio na njima. Svi prihvate šalu na svoj račun, a publika zna da nije lako pjevati vrhunske svjetske glazbene arije i evergreenove i zato nas cijene. Važno je da pjesma dopire do publike, kao i neka naša vibra. 

Planovi? 

- Nakon osvajanja nagrade publike na festivalu Dalmatinske šansone i niza koncerata u sklopu ljetne turneje, kao šlag na torti bio je koncert pod zvjezdanim nebom na zagrebačkoj Šalati prije mjesec dana. Bilo je divno, puno ljudi, prekrasna atmosfera, nismo mogli sanjati bolje. Sada slijedi kratki odmor, a uskoro ćemo ponovno nastupati na pozornicama diljem regije. U planu nam je izdati i album, ali kada završimo nekoliko pjesama. 

Hoće li to biti obrade ili autorske pjesme? 

- Četiri tenora do sada su snimili tri pjesme 'Sve je tvoje', 'Pričaj mi' i 'Brod bez imena'. To su pjesme koje su jedna bolja od druge, svatko od nas bi dao ruku u vatru da će uspjeti. Nitko ti neće reći da su one loše, ali nisu hitovi. To je glavni problem u daljnjem odabiru pjesama. Uvijek ćemo birati kvalitetu, nećemo podilaziti publici u tom smislu, ali se nećemo isključivo fokusirati na našim pjesmama. Ljudi su zasićeni novim pjesmama, hiperprodukcija je prisutna i nove pjesme ih ponekad umaraju. Četiri tenora je jedinstven po našim nastupima i kao takav zaslužuju visoku tržišnu cijenu. Četiri tenora imaju između 20 do 30 koncerata godišnje jer se ne želimo brzo 'izlizati'. Kada sam izbacio 'Samo ljubav ostaje', jedan glazbenik s vrha naše glazbene estrade se našalio i rekao: 'Uživaj dok si mlad i perspektivan jer čim postaneš uspješan, postat ćeš peder'. To je bila šala, ali zato mi polako koračamo.

Od prošlog intervju promijenilo se puno toga. Napravio si veliku stvar za svoje zdravlje, počevši od prehrane i tjelovježbe. Ispričaj nam svoj put...

- Postao sam novi čovjek otkako sam promijenio životne navike. Trebalo je puno vremena, truda i odricanja, ali se u konačnici isplatilo. Prije četiri godine imao sam 116 kilograma, a danas 91. Dvije sam godine vodio tešku i neuspješnu borbu  s kilogramima, ali koja je bila potrebna da bih znao da ne mogu bez pomoći stručnih osoba. Prije dvije godine odlučio sam isprobati liposukcijsku dijetu, u dva tjedna izgubio sam 10 kilograma i znao sam da je to nešto za što se trebam uhvatiti. To je bilo zdravo gubljenje kilograma i takva ishrana mi je pomogla da promijenim pogled na svijet. Imamo ispred nosa mediteransku hranu koja je najbolja i najpoželjnija na svijetu, a i danas je konzumiram. Desetak izgubljenih kilograma mi je bilo malo. Želio sam biti fit i napraviti neke sportske rezultate, a koje sam napravio uz stručnu pomoć nutricionistice Dragane Olujić i trenera Ive Katušića. Zadnjih godinu dana izgubio sam nepotrebnu mast i dobio potrebne mišiće, a rezultat je trenutačna fizionomija. 

Što je bio ključ uspjeha? 

- Za napraviti rezultat bitno je promijeniti percepciju, sebi sam u ogledalu prije tri godine izgledao kao danas, a to je kriva slika. Promijenio sam više od desetak stvari, ostavio sam se duhana, alkohola, kruha, mlijeka, šećera... Često sami sebi opravdavamo izgled, čujemo ono što nam odgovara, a kada želimo promjenu, trebamo čuti istinu. Važno je tko nam i iz kojih razloga govori, zato sam se odlučio predati u ruke profesionalaca.

Kada se dogodio trenutak promjene?

- Prije dvije godine za Badnjak imao sam 103 kile, do kojih sam došao teškom mukom. Rekao sam sebi da ću se kratko odmoriti od režima jer mi je bilo žao ukućana koji su me gledali kako se patim. Početkom veljače stao sam na vagu i imao sam 111 kila. Bio sam ljut na sebe. Vidio sam Dalibora Petka na televiziji kako je smršavio, pitao me da se priključim projektu i odlučio sam probati. Liposukcijska prehrana trajala je dva mjeseca, u prva dva tjedna sam izgubio 10, a u ostale tjedne još pet kilograma. To je bio početak moje preobrazbe i otkrivanja novog života.

Koliko često i kako treniraš?

- Gotovo svaki dan kada sam slobodan vozim biciklu i treniram s Katušićem. Cilj mi je bio sudjelovati u olimpijskom triatlonu i jesam. Sebi sam za rođendan poklonio sudjelovanje na 21. Marjanskom điru, trčao sam po nemoguće teškim vremenskim uvjetima, ali sam ga odradio za dva sata i 56 minuta. Prethodno sam sudjelovao u Rogoznici na plivačkom maratonu što mi je poslužilo za dobru pripremu. To je uspjeh na koji sam jako ponosan, dokazao sam da je snaga volje najbitnija za uspjeh.

Planiraš li sudjelovati na još nekim natjecanjima?

- Za sada ne, fokus sam prebacio na djecu i želim ih uhodati u zdrav način života. Triatlon je bio moja prekretnica, uvijek ću trenirati da budem spreman za natjecanje, ali nemam u planu baviti se time.

Je li ti se glas promijenio s obzirom na gubitak tjelesne mase?

- Izgubio sam 25 kilograma, a glas mi je otišao dva tona gore, postao je čišći i viši. Mogu se pohvaliti da bez problema mogu otpjevati duet Lady Gage i Bradleyja Coopera 'Shallow' u originalu, odnosno mušku i žensku dionicu. Sebi dajem iz dana u dan nove zadatke, a sad sam u fazi da vježbam 'Bohemian Rhapsody' i u dogledno vrijeme želim je usavršiti. Nešto što mi je prije par godina zvučalo nemoguće, danas je stvarnost. Nova snaga volje me vuče da radim male dnevne pobjede koje me u konačnici čime sretnim čovjekom.

Pitam se kako ćeš zvučati za tri godine kada opet budemo ćakulali...

- Možda budem još više piskutav i budem pjevao kao Celine Dion, ha, ha... Do tada možete poslušati kako je zvučala 'Ave Maria' koju sam izveo na vjenčanju kod  prijatelja, a nakon toga dobio sam nekoliko upita da im dođem otpjevati u crkvi tu pjesmu.