NEDJELJNA ĆAKULA Matko Jelavić: Mlada publika kopa po prošlosti jer današnja glazba ne izaziva istu emociju kao ona iz davnih dana

U Koncertnoj dvorani 'Vatroslav Lisinski' za deset dana svoj prvi solistički koncert održat će Matko Jelavić. Koncert je nazvao po svom najvećem hit-evergreenu hrvatske zabavne glazbe 'Majko stara', a na sceni će mu se kao gost pridružiti sin Marko, koji će izvesti pjesmu grupe Metak ‘Da mi je biti morski pas’. 

- Meni nitko u familiji nije bio glazbenik, dok su kasnije moja djeca nastavila istim stopama. Marko ima bend, a Sandro radi na sličnom poslu. U mladosti mi je glazba značila puno, imali smo stari radio Portorož i preko njega dobivali brojne informacije o tome što se događa u svijetu glazbe. Vidio sam kada bi izašla neka nova, jaka pjesma, kako bi mi otvorila dušu. Shvatio sam da me glazba jako intrigira. Po nekoj logici, zbog moje visine, uvijek su mi govorili da trebam biti košarkaš. Jedno vrijeme sam se čak i bavio košarkom, ali me nije ni izbliza veselila kao muzika.

S koliko godina ste se počeli baviti glazbom?

- Sa 16 godina sam počeo svirati. Tu sam vidio koliko te glazba oplemenjuje, a u isto vrijeme sam vidio koliko je teško biti glazbenik. Nemaš kinte, a trebaš svirati i izvan svog mjesta stanovanja.

Ima li koja anegdota u tom smislu?

- Ima, ispričat ću jednu koja mi je prva na pameti. Kada smo svirali u Lovreću, vraćali smo se pješke u Vrulju. Bila je noć i zima, pješačili smo tridesetak kilometara, kada smo došli u Vrulju dočekao nas je autobus koji je prolazio kroz Lovreć, he,he... Mladost, ludost.

Kako je bilo započeti glazbenu karijeru tih godina?

- Nije bilo lako, bilo je to drugačije doba. Bilo je i lijepih i ružnih stvari.

Nova faza u vašim početcima bio je bend ‘Metak’...

- Počeo sam sa četiri godine bubnjarskog staža svirati u bendu Metak. S Mirkom Krstičevićem i Rankom Bobanom odlučilo sam osnovati bend. Mirko je pisao pjesme, kasnije su se pridružili Zlatko i njegov brat Željko Brodarić Jappa. U tri godine marljivog rada smo podigli kulturu sviranja i općenito rock scene .Bili smo neodvojivi dio ex yu scene. Od silne želje za novim koracima i napredovanjem smo izgorjeli u tome i bend se ‘81. razišao.

Koji su bili razlozi vašeg razilaženja?

- Jedan od problema bio je borba oko izražaja kojim ćemo se predstavljati. Jedan dio razmišljanja benda zalagao se za anacionalne pjesme koje nemaju podršku u našoj tradiciji, nego su slijedile američku rock scenu. Drugi dio, u kojemu sam bio i ja, smatrao je kako trebamo, kao tada Bijelo Dugme, imati jedan folklorni element. Pjesma koja to potvrđuje ‘Da mi je biti morski pas’, govori o morskoj nemani i moru, ostala je kao najveći hit grupe Metak. Na koncertu u Lisinskom moj sin Marko će pjevati tu pjesmu, a ja ću ga pratiti na bubnjevima. Za mene će to biti svojevrsno vraćanje u to doba.

Nakon benda ostvarili ste solo karijeru...

- Bilo je puno traženja nakon što se bend raspao. Pisao sam pjesme za druge izvođače za tada jaki Splitski festival. Malo po malo, uspio sam napisati veliku pjesmu ‘Dobra večer prijatelji’ za Mila Hrnića te smo s njom osvojili i prvu nagradu na Splitskom festivalu. Nedavno ju je obradila splitska klapa Iskon te pjesma opet postaje hit.

Danas neizostavna pjesma svih zabava je pjesma ‘Majko stara’ s kojom ste započeli pjevačku karijeru...

- Već ‘88. napisao sam pjesmu ‘Majko stara’ i tražili smo tko će je pjevati. Svakome izvođaču kojem smo je dali imala je neki nedostatak. Svaki ju je pjevao na svoj način, čak ju je jedan otpjevao i u rock verziji. Na kraju je pokojni Zdenko Runjić kazao da je ja otpjevam jer sam na demo snimci dobro prenio emociju. To je bio pun pogodak jer već na prvom izvođenju na Splitskom festivalu, dogodio se klik s publikom. Dan nakon, u finalnoj večeri, počeo sam dobivati informacije kako se pjesma masovno izvodi na feštama.

Je li ona bila pravi vjetar u leđa?

- Kada sam pobijedio u finalu s tom pjesmom sve je eruptiralo. Povukao sam se u osamu s obitelji. Prepao sam se tako burne reakcije publike. Tada sam radio u firmi, bilo mi se čudno pojaviti na poslu. Došao sam u ponedjeljak ujutro, na stolu stoji poziv od generalnog direktora. Došao sam u strahu, a on me dočekao s konjakom kako bi nazdravili. Kazao mi je kako ga je pjesma rasplakala. Pitao sam se što se događa, promijenilo se puno toga zbog jedne pjesme. Poznavao sam glazbenu scenu od prije, neki su se izvođači ponašali vrlo posebno, nisam htio ponoviti njihove greške. Moja Mirjana i ja smo se dogovorili da ćemo se prvo brinuti o našoj obitelji te da nikada nećemo napraviti nešto zbog čega će nas netko proklinjati ili kritizirati zbog ponašanja. Postavili smo pravila kojih se do danas držimo. U tom smislu smatram se unikatnim pjevačem.

Nakon toga uslijedile su brojne turneje...

- Karijera je krenula dobro, pozvali su me odmah u Australiju, a do tada nisam bio dalje od Trsta. Turneja je bila toliko uspješna, na mom najvećem koncertu u dijaspori prodalo se više od 12 tisuća karata. Cijeli stadion je sa mnom pjevao tadašnje hitove. Ono što sam tada primijetio je bilo da mediji nisu pisali o tome, što mi je bilo jako čudno.

Uslijedio je nesretni rat...

- Počeo je rat i od ‘93. na ovamo je sve više počelo stiskanje glazbe, posebice zabavne. Ispočetka se ne miješaš, ali s vremenom vidiš kako to ide na gore. Praktički od tada, po mom mišljenju, rušimo našu glazbu. Ako moje kolege i mene kao izvođača i autora jedne od najpopularnijih pjesama ignoriraju, kako će jedan mladi glazbenik kojemu tek treba dati šansu uspjeti. Na sreću, te stvari sam uspješno zaobilazio, imao sam 11 turneja u Australiji, bio sam više od stotinu puta u Americi i Kanadi, pjevao sam po cijeloj Europi, a prošao sam i cijelu Hrvatsku. Znam svako selo i zaseok, ja sam živi zemljopisni atlas sada.

Zadnjih desetak godina, kako ste i sami kazali, malo vas je bilo po medijima. Koji je razlog?

- Vjerojatno zbog mog istupa na nacionalnoj televiziji oko stanja u glazbi, gdje sam kazao kako ćemo biti pojedeni ako se ovako nastavi. Rezultiralo je to ignoriranjem mene u medijima. Nažalost, ono što sam tada kazao danas se događa, govorio sam istinu. Mediji su zaboravili voditi računa o zabavnoj glazbi koja je temelj i okosnica svake glazbene scene. Kada se razbije ta centralna os, odnosno temeljna vrsta glazbe, iz koje proizlaze sve druge vrste, onda nije čudno da danas propadaju i drugi.

Nije vas bilo, ali ste puno radili...

- Zadnjih desetak godina gotovo nisam mogao doći do medija, kao ni do datuma koncerta. Sve te godine radio sam vani, tu i tamo u Hrvatskoj, ali rijetko. Krivo mi je bilo, ali nisam dopustio da mi drugi određuju koliko ću ja kao pjevač trajati. Počeo sam se raspitivati zbog čega se to događa te kako je to moguće, povezao sam sve i bilo mi je jasno. Takvo stanje vladalo je i u svijetu, od Italije, Amerike, Engleske. Kratko bih zaključio kako znanje pomaže da umiriš neko svoje nezadovoljstvo.

Danas pripremate svoj prvi samostalni koncert u Lisinskom. Kako teku pripreme?

- Čekao sam trenutak kada ću napraviti u Lisinskom svoj koncert. U 29 godina svoje karijere imat ću svoj prvi koncert u Lisinskom što do sada nije bilo moguće. Dobio sam datum na moj rođendan, 29. ožujka. Krenuo sam u propagandu koncerta, po mom dubokom unutarnjem očekivanju, gotovo svi mediji su me podržali i daju mi prostora. Čak sam dobio prostora pričati o svojim stavovima vezanim za stanje glazbe u Hrvatskoj. Ili su došli na moje mišljenje ili tek sada smiju kazati ono što sam prije govorio. Za mene je to dvostruka moralna pobjeda. Iskreno, želim da hrvatska glazba bude bolja i uspješnija nego danas. Stari sam glazbenik i znam što govorim, okušao sam se u svim stilovima, ne samo u zabavnoj glazbi kao što me većina zna. Veliko hvala današnjim medijima.

Koje su vaše želje?

- Volio bih da ovo bude zemlja koja ima impresivnu glazbu kakvu smo imali prije 90-ih godina. Da podsjetim, kada je Vice Vukov pjevao ‘Pismo ćali“, to je bila opća euforija osjećaja. Moj doprinos velikom nizu hrvatskih hitova je svakako pjesma ‘Majko stara’. Za autora se smatra uspjehom ako imaš jedan bezvremenski hit, a još je veći uspjeh ako ih imaš više. Mislim da ja imam još jednu, a to je ‘Rodija se sin’ koja do danas živi. Upoznao sam na desetke dječaka koji su dobili ime Matko zbog te pjesme.

Što publiku očekuje na vašem koncertu?

- Na koncertu ću izvesti neke od mojih najuspješnijih pjesama, jedno tridesetak dobro znanih pjesama. Spomenuo sam gostovanje klape Iskon i mog sina Matka, izvest ću i duet s Danijelom Pintarić, bit će tu i jedan duet s Jasnom Zlokić. Kod nje je zanimljivo da je i ona jedno vrijeme bila ignorirana od strane naše scene, a pjevačica je koja ima poseban glas. Zanimljivo je da je ‘87. snimila pjesmu ‘Ja sam ti jedini drug’, ta pjesma sve ove silne godine nije postala ono što danas je. Zahvaljujući našoj Torcidi, prije nekoliko mjeseci, ona postaje hit kao u ona zlatna vremena kada smo takve pjesme stvarali. To nam govori da mlada publika kopa po prošlosti, traži ono što joj je drago. Očito glazba koja se danas nudi ne izaziva istu vrstu osjećaja kao glazba iz onog vremena. To nam daje nadu u budući oporavak naše glazbe.

Zašto ljudi traže svoje glazbene prioritete u susjednim nam zemljama?

- Kada gledamo poplavu narodnjaka iz Srbije ili BiH, nije čudno da u tim pjesmama publika traži zabavu. Ne može se optuživati narod za to, kada im mi ne nudimo ono što trebaju. Zbog pada hrvatske glazbe mi smo širom otvorili vrata drugim vrstama glazbe. Trebamo povesti računa o našem nacionalnom identitetu, imamo pravo njegovati našu samobitnost. Kroz muziku se to najviše i najbolje radi. Muzika je vrsta umjetnosti koja trenutačno djeluje na ljude. Sada smo tu di jesmo, možda sam ja prva visibaba nekog novog proljeća. Potrebna nam je temeljita obnova hrvatske glazbe, jer bez toga ćemo imati velike probleme. Nacionalna glazba je važna i trebamo ju čuvati kao kap vode na dlanu. Ne smije se dogoditi više nikome da bude izostavljen. Nadam se dobrome. 

Spominjali smo brojne turneje, koncert u Lisinskom... No, sigurna sam kako svih zanima kada ćete održati koncert u Splitu?

- Naravno da ću ga održati u Splitu. Prvo čekam da prođe Lisinski, očekujem punu dvoranu. Poslije toga će ići Rijeka, zato što su mi Kvarner i Istra u mojoj karijeri puno značili. Više od 20 godina su me štitili od napada o kojima sam govorio, oni su u mom srcu zauvijek. Tek na jesen dolazi Split koji je za mene najvažniji grad u glazbi, bez uvrede ikome. Split je rasadnik najvećih talenata i najbolje publike. Smatralo se, ako si prošao u Splitu, napravio si karijeru. Pokušat ćemo napraviti koncert da mlade podsjetimo tko sam ja, oni znaju moje pjesme, ali me ne znaju kako izgledam.

Prije dvije godine osvojili ste Grand prix na Melodijama hrvatskog juga u Opuzenu. Planirate li povratak na Splitski festival?

- Splitski festival je propao jer je odustao od njegovanja dalmatinske glazbe. Direktori su krivo radili, zanemarili su temeljnu odrednicu festivala. Šteta jer je bio glavni generator cijele scene, bio je najgledaniji, najprodavaniji, najviše ljubljen... Kada sam pobijedio s ‘Majko stara’, festival je prodao milijun ploča. Za sadašnje uvjete je to nevjerojatno. Volio bih se vratiti, ali da se jasno obznani što je cilj i zadatak Splitskog festivala. Opuzenski festival, iznenađujuće vrlo dobro radi u skromnim uvjetima.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme?

- Provodim ga s obitelji te sa svojom pratnjom na ovom intervjuu, kujicom Agom. Postala je dio mog života. Žena i ja volimo posjećivati prijatelje, putovati u inozemstvo. Iduće godine ćemo otputovati u Las Vegas.

Ponosni ste otac dvoje sinova...

- Prvenstveno mi je drago što su oni prihvatili naš odgoj, upućivali smo ih na poštenje, vrijedni rad i pouzdanost. Prihvatili su te stvari, uz to su završili u fakultete, to je jedna formalna stvar, ali roditelju znači. Marko politologiju, a uz to je osnovao bend Diktatori, koji je danas jedan od najuspješnijih bendova po broju koncerata. Sandro je završio ekonomiju, a trenutačno radi u jednom noćnom klubu. Oba su naš ponos zbog svojih ljudskih vrijednosti, pokazali su da se u jedno korumpirano vrijeme poštenim radom može napraviti karijera. Ne želim se puno hvaliti da ih ne ureknem.

Slušajući vas čini se kako ste ostvarili svoje snove...

- Karijera i moja profesija je jako napadnuta, tako da je teško kazati da sam sve ostvario. Volio bih da postanemo društvo izvrsnosti, talentiranih ljudi, kao što Hrvati jesu. Imamo vrhunske ljude koje bi bilo lijepo vidjeti da su podržani i priznati, da pritom ne moraju ići živjeti u inozemstvo. Volio bih da obitelji mojih sinova dožive isto ili čak i bolje nego što smo moja supruga i ja. Vrhunac mog života bio bi da svoje sinove vidim sretne i zadovoljne.

Pitanje za kraj, je li koncert poklon publici povodom vašeg rođendana ili pak poklon vama?

- Mogao sam birati tri datuma, izabrao sam rođendan. Ne vjerujem u slučajnost, mislim da tu ima neke simbolike. Učinit ću da rođendan proslavim s publikom, na koncerte ne dolazim kao napuhana zvijezda, već trenutačno postajem dio nje. Doći ću kao zaljubljenik u ono što radim, želim da publika izađe zadovoljna. Koncert u Lisinskom će biti veliki i lijepi rođendanski poklon za mene.