NEDJELJNA ĆAKULA Mihaela Erceg: Splitski kafići su moje idealno radno mjesto

Fotogalerija (10)

Pod umjetničkim imenom ARTistotel bavi se crtanjem ilustracija i stripova, želja joj je po završetku srednje škole upisati animaciju, a zatim se profesionalno baviti time. Mihaela Erceg je ARTistotel, njezina je filozofija sva u crtežima. Mlada splitska umjetnica nominirana je za nagradu 'Splitski pupoljak', iza sebe ima nekoliko izlaganja na skupnim izložbama, uspješnih projekata. U nedjeljnoj ćakuli uživali smo s maturanticom II. jezične gimnazije čije su ilustracije prepoznali ljudi iz poznatog brenda Reebok. 

Kada si otkrila svoj talent prema crtanju?

- Voljela sam crtati kao mala, iako sva djeca vole crtati u toj dobi. Shvatila sam već tada da to volim pa sam svoj talent odučila razvijati i u osnovnoj školi. Bila mi je baza pisati svoje priče pa ih ilustrirati, upravo tu sam se orijentirala prema stripu, animaciji, tim medijima koji daju mogućnost pričanja priče. 

Sjećaš li se svojih prvih radova?

- Znam da sam školskim kolegama svašta crtala po tekama, bili su aktualni i spomenari. Od tu se povećavao broj zainteresiranih za moje crteže, počela sam se truditi da to bude što bolje. S vremenom postaneš 'priznati umjetnik' u razredu, pa kada nekome treba nešto nacrtati uvijek pomažeš. Danas crtam digitalno i na papiru, smatram da su oboje sjajni pribor da bi se napravilo nešto vrhunsko. Neka djeca crtaju po tabletima ili papiru, samo neka crtaju. 

Kako je nastalo tvoje umjetničko ime ARTistotel?

- Od kako sam počela na Facebooku djelovati pod tim imenom samo sam čekala da me netko pita kako je došlo do tog imena. Ime je u stvari šala, čisto jedna igra riječi, od Aristotel i ART. Sve je nastalo sasvim slučajno, razmišljala sam pod kojim imenom napraviti blog koji sam tada pisala. 

Imaš li nekog tko te posebno inspirira u tvom radu?

- Aristotel je sasvim slučajno upao u cijelu priču, iako je on sjajan filozof, on u mom slučaju spaja moju ljubav prema razmišljanju i književnosti s umjetnošću. Što se tiče same inspiracije, crpim ju od svagdje, od stripaša i drugih umjetnika koji me inspiriraju, mnogo je ljudi u Splitu koji me podupiru u mom radu. Inspiraciju je lako naći, samo treba pogledati oko sebe.

Kakva je splitska stripaška scena?

- Mnogo se ljudi zanima za strip, imali smo sada promociju Barićevog novog stripa 'Dogodovštine Baroknog Čovjeka'. Imamo sjajne stripaše poput Ivana Svaguše, Sonje Gašperov… Scena sve više cvate i dobro se preko interneta povezujemo. Možda scena nije jaka kao prije u Jugoslaviji kada su stripovi bili prihvaćeni medij, ali me veseli što ipak raste.

Par sati posla, ali godine učenja

Još si srednjoškolka, pretpostavljam da radiš za džeparac. Kako dolazi do sklapanja poslova?

- Radim kao freelancer preko interneta, postoji dosta stranica koje su posvećene upravo slobodnjacima. Postaviš tamo svoj profil i onda te poslodavci angažiraju za jednokratni posao, primjerice za naslovnicu knjige, poster, plakat… Također me kontaktiraju i putem Facebooka, a nešto posla dobijem i preko preporuka i poznanstava. 

Koliko ljudi cijene taj posao?

- Često ne razumiju proces izrade, pa imaju nerealne zahtjeve što se tiče cijene koju su spremni platiti. Često se to završi time da su ilustratori potplaćeni, pogotovo mlađi. Internet je veliko tržište i uvijek možete naći nekog jeftinijeg, sve se to završi da izrađuješ ilustraciju za 200 kuna koja iziskuje nekoliko sati rada. Ali u taj posao vi ne ulažete samo tih par sati, nego ste prethodno godine i godine učili i stjecali iskustvo. Ljudi to ne prepoznaju i vide samo gotov proizvod. Umjetnost treba godinama da se napravi, a samo sekunda da se konzumira. 

Iza tebe je nekoliko skupnih izložbi…

- Sudjelovala sam na grupnim izložbama Studia 21, Info zone, izložbi 'Smoje u djelima umjetnika' te akcijama '24h crtanja stripa'. 'Smoje u djelima umjetnika' je izložba gdje sam bila najmlađi ilustrator i to mi je bila najzanimljivija izložba. Nije bilo toliko izložbi, ali nadam se da će ih biti sve više. Izložbe nisu samo pokazivanje radova široj javnosti, nego pokazivanje radova samoj sceni, jer uglavnom na tim izložbama dolaze ljudi koji se kreću u tim krugovima i upravo to povezuje i učvršćuje tu scenu koja se u Splitu treba držati skupa, trebamo biti međusobna podrška da bi se umjetnost nastavila producirati.

Što tvoje ilustracije najviše govore?

- Moj stil izražavanja je posvećen ekspresiji, životu, pozama… Moje ilustracije se bave uglavnom pričanjem priče, nastojim prikazati neku emociju ili nasmijati čovjeka. Volim duhovite stvari ili razmišljanja prenijeti na svoje radove. 

Kako uz školske obveze stigneš i crtati?

- Veći dio posla obavljam u srednjoj školi, stigne se sve kada se hoće. Umjetnost meni nije nešto za što ja trebam odvojiti vrijeme, uvijek sa sobom nosim blok, crtam svugdje, na kavama, kod kuće, na računima, olovkom, kemijskom, onim što mi se nađe pod rukom… Jednostavno, umjetnost je moj stil života, a ne obveza. 

Imaš li omiljeno mjesto gdje voliš stvarati?

- Kafići su mi najdraža mjesta za rad. Volim sjesti sama, stavim slušalice, tu je sunce, more... Split su idealno mjesto za opustiti se i crtati. Nije ovo jedna vrsta hobija, ovo je za mene životni put, nešto čime se planiram baviti, umjetnost je način preko kojeg ja promatram svijet. 

Što planiraš nakon završetka srednje škole?

- Nadam se upisati animaciju jer mi je to ono što me privuklo crtanju. Crtići koje sam gledala kao dijete i koje danas gledam su nešto čime se želim baviti. Ono je spoj onoga što ja volim, spoj ekspresije i priče. Pokušat ću se upisati u Zagrebu, ali ću se prijaviti i na neke fakultete u inozemstvu. 

Suradnja s Reebokom

Ovih dana je u medijima izašla priča kako si dobila posao iz snova...

- Nije bila animacija za Nike kao što se po medijima dalo pročitati. Riječ je o projektu za koji me Reebok zaposlio, ne samo mene već nas pet umjetnika. Radilo se o ilustraciji, billboard plakatu, kojim su reklamirali svoj novi model patika, htjeli su napraviti umjetničku reklamu. Bio je to sjajan projekt, a još je bolje bilo gledati vlastiti crtež na ulici. 

Nije reklama za Reebok jedina tvoja komercijalna ilustracija, slobodno nam se pohvali… 

- Radila sam ilustracije za gimnastički i plivački klub, također jednu ilustraciju za Pravni fakultet, to su projekti koje radim sa strane, jer se moji roditelji bave marketingom, pa ponekad zatraže neku ilustraciju. Što se tiče knjige 'Nitko ne mora odrasti', ona je bila obiteljski projekt, sastoji se od hrpe pričica iz naših života, dijaloga, anegdota, a ja sam napravila četrdesetak ilustracija koje su popratile priču. 

Nominirana si za nagradu 'Splitski pupoljak'…

- Nominirana sam za nagradu koja prati Splitski cvit, za nju je nominirano deset mladih ljudi kako bi se pokrenula scena mladih. Netko me nominirao, što je super, ali nemam ambiciju da ju moram osvojiti, to je sam po sebi pozitivan projekt i sama nominacija je priznanje. Zanimljivo je upoznavati kandidate i vidjeti čime se bave drugi mladi u Splitu. 

Što bi poručila mladima koji se još boje pokazati svoje talente… Koja je tvoja tajna uspjeha?

- Nemam viziju uspjeha i zato sam uspješna. Uspjeh me ne zanima, zanima me raditi nešto što volim i biti okružena takvim ljudima. Sama ta scena je nagrada, možda zvuči neiskreno, ali meni je tako. Najljepše od svega je baviti se nečim što volite, pogotovo ako imate šansu da se time bavite. Kada sam se krenula baviti crtanjem ilustracija nisam znala da se od toga može živjeti, ali svejedno sam htjela to bez obzira na novac koji ću imati ili ne.