NEDJELJNA ĆAKULA Mislav Biočina: Ne želimo biti dio mase, klapa Contra ima svoju viziju

Mislav Biočina je već dugo prisutan na klapskoj sceni, a upravo je s klapom Contra izbacio u eter novi singl 'Kreni pismo'. U ovaj razgovor krenuli smo od njegovih početaka...

- Krajem osnovne škole upisao sam se u KUD Jedinstvo. To je bio moj ulazak u svijet glazbe i folklora, što će se kasnije ispostaviti kao životni poziv. Nastavilo se u srednjoj školi. Tada u I. gimnaziji, naša profesorica Ivana Mitrović Rudić, danas pokojna, bila je izuzetna osoba i veliki poznavatelj glazbe. Od nje smo upili veliko znanje. Školski zbor zvao se Floridus, a muški dio oformio je klapu Fjoret. U tim godinama se rodilo prvo zaljubljivanje u glazbu kroz umjetničko društvo i kroz školski zbor.

Danas su klape veoma popularne, ne čudi pritom što ih je sve veći broj. Je li u to vrijeme bilo čudno da se mladići okupljaju u klapu, a ne u neki, recimo, rock sastav?

- Bilo je čudno jer se tada pojam klape vezivao za neke vremešnije ljude koji su se skupili u konobi, a onda uz iće i piće malo i zapjevali. Bilo je i reakcija ‘pjevaš u klapi, bljak’. Danas je pjevati u klapi fancy i gledaju te kao neku facu. Više je bilo bendova koji su okupljali mlade, čak sam i ja jedno kratko vrijeme bio u bendu ‘Bez milosti’.

Nakon srednje škole, otišao si u Zadar na fakultet. Jesi li i tamo nastavio svoju glazbenu karijeru?

- U Zadru je tada vladalo jedno užasno poslijeratno stanje, za studente nikakva situacija. Sadržajno i moralno je bio devastiran grad. Međutim, studenti su nalazili načina da si uljepšaju svakodnevicu. Tako smo preko zbora Filozofskog fakulteta osnovali studentsku klapu Condura gdje sam odabran kao najiskusniji za voditelja klape. Bilo nam je fenomenalno, puno lijepih sjećanja nosim iz tog perioda.

Što si radio nakon fakulteta?

- Završio sam fakultet, promoviran u turističkog komunikologa i potom sam se vratio u Split. U to vrijeme svi su vrtjeli očima kada su čuli što sam završio. No, Nikola Čelan vratio se iz Zagreba, Ante Blažević je isto bio u Splitu gdje sam se i ja vratio te smo s još nekoliko prijatelja iz klape Fjoret osnovali klapu Iskon 2000. godine. To je bio naš povratak i znali smo kada se svi okupimo ponovno u Splitu da ćemo imati svoju klapu s kojom ćemo nastaviti posao u koji smo krenuli još u srednjoškolskim danima.

Klapa Iskon pokazala je i dokazala u svom djelovanju koliko je značajna na sceni...

- Uvijek su u toj klapi pjevali minimalno pet do šest kvalitetnih pjevača. Pokazalo se do današnjih dana da je to bio sukus kvalitete, klapa se uvijek izdvajala po nekakvim novim trendovima. Od osnutka imali smo veliki hit s Lukyjem ‘Ti si more’, pa daljnje suradnje s Gibonnijem, TBF-om, Nenom Belanom... To je bio lijepi početak.

Nakon karijere u Iskonu, otišao si u klapu Cambi.

- Sve se dogodilo sticajem okolnosti, baviti se glazbom i klapom u vrijeme kada počinješ život nemaš viziju gdje te može odvesti. Jedno vrijeme smo svi pjevali u dvije klape, recimo, ja sam pjevao s Iskonom i Cambijem u isto vrijeme, a Iskon je bila baza. Takvo vrijeme je dugo trajalo, onda smo se fuzirali u klapu Iskon nakon prvog velikog koncerta na Poljudu jer je većina klape zaključila da nam ne ide u prilog pjevati u dvije klape.

Od tada klape više nisu ono što su bile, doprle su do mase...

- Revolucija klapa je nastala nakon poljudskih koncerata te su postale popularne, tražene, a Poljud 2006. godine je bio prekretnica u svemu. Ispopularizirao je sve klape te je do današnjih dana klapska pjesma doprla do široke mase. Ljudi su vidjeli da se od toga može nešto zaraditi i živjeti, došla je era zarade za one koji se ozbiljno bave glazbom i kvalitetno rade..

Bi li trebalo ponoviti koncerte na Poljudu?

- Zašto ne, bilo bi lijepo na Poljudu, a to može biti i Stari plac, Gripe, Arena... Split je izbacio desetke klapa koje su se održale na sceni, one su po kvaliteti, tradiciji i po svemu jedne među najboljima, a grad nema neki centralni događaj koji okuplja te iste. Jesu li se klape malo umislile ne znam, jesu li zauzete ne znam, ali bilo bi lijepo vidjeti ih i čuti na jednom mjestu.

Strani posjetitelji su oduševljeni klapskim izričajem iako ne razumiju riječi pjesama. U čemu je kvaka?

- Njima je to neobično, nikad viđeno. Svakako je za pohvalu pjevanje klapa na Vestibulu tijekom turističke sezone. Na taj način svakodnevno se daje šansa drugoj klapi pokazati svoj repertoar, a turisti imaju priliku čuti našu autohtonu izvornu glazbu. Tako već sedamnaestu sezonu a capella pjevanje odjekuje u palači i čini posebnim svakom turistu posjet Splitu.

Prije dvije godine na scenu dolazi nova klapa, imena Contra. Kako je nastala?

- Stjecajem okolnosti nas četvero kolega na čelu s Edijem Šegotom, koji je naš tenor, okupili smo se u klapu Contra. Proces okupljanja je ubrzao poziv bivšeg kolege iz Cambija i Kampanela, Mira Trge, koji je pitao mislimo li što novo raditi. Odlučio se vratiti u Split iz Zagreba. Prije nešto više od dvije godine osnovali smo klapu i praktički nastavili sve ono što smo do tada radili. Jedina razlika bila je novo ime, izbacili smo prvu pjesmu ‘Srićo moja’ koja je odmah prepoznata kod publike.

Koliko je teško s novim imenom probiti se na scenu?

- Danas nije lako stvarati novo ime, uvijek te povezuju s tijelima gdje si prije pjevao. U jednu ruku je dobro u drugu je loše. Lakše je pjevati u sastavu koji je dugo na sceni, ovo je teži put. Uvijek Contru uspoređujem s kukumarima Podravka, a sada su K plus. Dobri kukumari u novom pakiranju... Malo humora, ali kod ljudi treba tek steći povjerenje za razliku od već etabliranih imena na sceni.

Zašto Contra?

- Nema nikakve aluzije. Ljudi nas pitaju kontra čega smo, jesmo li kontra Cambija ili nečeg drugog. Mi imamo odlične odnose s kolegama iz drugih klapa. Jednostavno smo odabrali svoj novi put, gdje smo svoje ideje i vizije mogli pretočiti u novo tijelo. Nema tu pro ili kontra, jednostavno je ime bilo dalmatinsko i posebno, izdvaja te od ostalih. Novim spotom smo pokazali da imamo neku svoju viziju. Spot je sniman u crno bijeloj boji, odmakli smo se od sunčanih naočala, mora i sunca, odnosno stereotipa. Ne želimo biti isti u masi, želimo biti različiti, ali pri tome nam je najvažnija kvaliteta i kontinuitet. Kada oformiš klapu trebaš stati iza toga imena, ljudi očekuju puno i toga smo svjesni i zbog toga se trudimo da to ima svoju glavu i rep, bude prepoznatljivo što su ljudi individualno od nas navikli.

Prije nekoliko dana izbacili ste novu pjesmu i spot za pjesmu ‘Kreni pismo‘. Kakve su prve reakcije?

- Prezadovoljni smo. Ljudi su nestrpljivi i htjeli bi svaki mjesec novu pjesmu. Iščekivali su i našu, nije prošlo puno vremena od predzadnje. Mi radimo normalnim tempom, ali živi se ubrzano pa ljudi žele i nove pjesme češće. Pjesmu ćemo izvesti na ovogodišnjem CMC festivalu, oni imaju praksu da izvođač ima pravo snimiti i emitirati pjesmu tri mjeseca prije tako da ona zaživi do šestog mjeseca. Nećemo raditi preveliku proizvodnju pjesma, maksimalno dvije godišnje jer nam se događalo da su prije pjesme jedna drugu gušile. Ovako ćemo pustiti pjesmu da ona zaživi, ima potencijal da bude klapski evergreen, ali ne trenutni jer ima svoju težinu u svakom smislu. Ponosni smo na nju i dat ćemo joj vremena.

Hoćete li ove godine na Splitski festival?

- Ne znam, ako se pojavi pjesma, a da je dobra i mislimo da će dobro zvučati na Splitskom festivalu ići ćemo. Trenutno smo fokusirani na ovu pjesmu da ju promoviramo na najbolji način.

Svojedobno niste propuštali niti jednu utakmicu Hajduka. Je li i danas ista strast prisutna?

- Moram priznati da sve manje i rjeđe idem na utakmice. Kada Hajduk igra u Splitu, ako stignem, onda odem. Bio sam na stotine gostovanja kada još nije bilo za kupiti šalove Hajduka. Tada si bio faca, ako si imao šal. Po meni ili sam iscrpio svoje strasti, ali ovo sada što gledam i slušam mi nije to to. Rađe upalim YouTube i gledam utakmice iz 80-ih, prisjećajući se slavnih dana Hajduka. To me umiri, a ovo sada ne želim komentirati niti s prijateljima. Naravno da sam bio presretan nakon jučerašnje pobjede u Maksimiru, ali ostao bih na tome. Pričaj mi o svemu, samo o Hajduku ne, to mi je bolna rana.

Imate li želju otpjevati pjesmu Hajduku?

- Zašto ne, Hajduk je vječna inspiracija glazbenicima. Nije isključeno da nam se pruži prilika da u tom smislu napravimo nešto. Počašćeni smo bili od klape Trogir otpjevati ‘Kada budem umrem umotan u bilo’ na sprovodu Vinka Coce jer oni to nisu bili u stanju. Pjevati takvu pjesmu nosi posebnu emociju...

Koji su planovi klape Contra?

- Sada smo u dogovorima za ljetne nastupe. Contra uglavnom nastupa koncertno i mogu je očekivati na raznim trgovima, mjestima duž obale, od Cavtata do Rovinja, a nekada smo i u Zagrebu, Slavoniji i Sloveniji. Forte nam je Jadran, tako da ćemo se dosta viđati ovoga ljeta s publikom. Zadnje dvije godine bili smo jedna od klapa koja je održala najveći broj koncerata i nastupa u Hrvatskoj. Uz dužno poštovanje prema starijim i poznatijim klapama, smatram kako smo najzastupljenija klapa u državi. Odradili smo preko 120 koncerata u prve dvije godine postojanja. Veliki je to broj nastupa za klapu, u ovu brojku su ubrojeni koncerti, a ne razni nastupi s nekoliko izvedenih pjesama.

Koliko je teško okupiti sve članove za nastupe izvan grada?

- Mi imamo nazovimo to sreću što su članovi isključivo vezani za klapu i ovim se profesionalno bavimo. Contra nam je sve. Samo jedan član radi još jedan posao, tako da nemamo problema okupljanja.

Za kraj bih zaključila kako danas u klapi ne možeš biti samo pjevač...

- Istina, sve si u jednom. Skupa osmišljavamo sve, tako smo i menadžeri, vozači, organizatori, ali dugo smo u ovome i nije nam problem sve to biti kada u ovom poslu uživamo.