NEDJELJNA ĆAKULA Mladen Bodalec: U životnoj smo formi, nitko iz Spaladium Arene neće izaći razočaran!

Prljavo kazalište će 10. veljače, ususret Valentinovu, nastupiti pred splitskom publikom. S Mladenom Bodalecom smo popričali o splitskom koncertu i četiri desetljeća starom bendu.

- Spaladium Arena je za nas veliki izazov. Veseli nas susret sa splitskom publikom, lijepe uspomene nas vežu za ovaj grad. Mislim da će to biti jedna lijepa večer rock and rolla.

Predstavlja li vam veći prostor i veći izazov?

- Koncerti se ne razlikuju po tome jesu li za 100 ili 100 tisuća ljudi. Emotivno imaš isti pristup jer su ljudi došli tu večer vidjeti te i očekuju te u najboljem svjetlu. U životnoj smo formi i dat ćemo sve od sebe da bude lijepa večer i da nakon koncerta puni pozitivnih misli krenemo dalje svojim životima do nekih novih susreta.

Kaže se 'što stariji, to bolji', a vi imate 40 godina staža...

- To je jedna respektabilna brojka i u svjetskim okvirima, 40 godina je jako puno i od svih fantastičnih vrlina koje nosi život rock and rolla, ima jedna mana, a to je da život uz rock and roll brzo prođe. Nikada nismo mislili da će se dogoditi ovako velika godišnjica, a život tako brzo prolazi. Iza nas je 15 studijskih albuma, oko 200 pjesama i sada to trebamo rasporediti u 25 pjesama koliko se u jednu večer može odsvirati. Naravno, tu se rukovodimo uspjesima benda, zagledavajući u pjesme koje su najviše došle do ljudi. U tom smislu ne možemo zamisliti koncert bez pjesama 'Kiše jesenje', 'Marina', 'Sve je lako kad si mlad', 'Mi plešemo', 'Heroj ulice', 'Ne zovi, mama, doktora', 'Ruža hrvatska' ili bilo koju pjesmu koju ljudi nose u svojim srcima jer da se one ne dogode publika bi otišla razočarana s koncerta. Mi od naših 15-ak pjesama ne možemo pobjeći, a onda uvijek nađemo nekoliko pjesama koje ćemo predstaviti s naših zadnjih albuma. Obećavamo da nitko neće iz dvorane izaći razočaran, premda će biti neodsviranih pjesama, ali nastojat ćemo za najveći krug publike pogoditi ukus.

Koja Vam je prva asocijacija kada netko spomene 'Prljavo kazalište'?

- Mene od svih tih pjesama, koncerata, brojnih gostovanja, skupih hotela, prvo asocira moj početak i dolazak u 'Prljavo kazalište'. Dakle, to je svibanj 1985., oni su se razišli sa svojim bivšim pjevačem Davorinom Bogovićem, što nije bilo za očekivati. Meni je došao poziv za probe, čuo sam tada neke njihove nove pjesme. Nije bilo lako doći u 'Prljavo kazalište', bila je velika odgovornost jer je tu bio Davorin koji je imao odličan imidž. Neke pjesme koje je on otpjevao nije bilo lako izvoditi nakon njega jer se publika naviknula na njegov glas. Malo po malo, došlo je i mojih pet minuta. Ostvarili su mi se svi moji dječački snovi, sve ono što sam do tada probavao pred ogledalom, kasnije je to bilo pred 100 tisuća ljudi...

Rijetki su oni koji su uspjeli uskladiti dvije karijere, u vašem slučaju glazbenu i odvjetničku...

- Ljudi ponekad to procjene kao da ste podvojena ličnost. Smatraju da ne možeš iskreno biti prije podne odvjetnik, a popodne rocker. No, ja sam već kao apsolvent Pravnog fakulteta u Zagrebu došao u bend i toliko sam imao volju za oboje. Međutim, znao sam da je moj život na pozornici, tako kada danas gledam, sve što imam u duhovnom smislu bio bih zakinut da mi se nije dogodila karijera u Prljavom kazalištu. Tko je jednom kročio na pozornicu ili na Poljudu zaigrao nogomet, zna što to znači. To oplemeni čovjeka, uvuče ti se pod kožu i postaneš ovisan o tome. Tada sam imao još dva ispita, bilo je šteta da sav trud i muku koju sam uložio u studij prava bacim, bilo bi nedorečeno. Kada je došla obitelj, ozbiljniji način pristupa životu, umjesto da noćima igram biljar odlučio sam baviti se time kada za nas glazbenike nije bilo posla.

Hoće li se na popisu vaših gostiju u Areni naći i netko od splitskih kolega?

- Mi smo usmjereni na setu listu, ali sigurno će na koncertu biti naših kolega, no sada je prerano govoriti o tome. Vjerujem kako će biti vremena i za neformalne susrete s kolegama.

Možda pokoji savjet za Split možete potražiti od kolegice Doris Dragović, s kojom ste svojevremeno snimili duet 'Baklje ivanjske'. Upravo je ona jedna od zadnjih koja je napunila Spaladium Arenu...

- Upravo sam pričao s ekipom iz organizacije koja mi je kazala kako je Dorisin koncert bio jako lijep, da je bila vrlo upečatljiva, snažna, iskrena na pozornici. Upravo takvu je i poznajem iz tog vremena kada smo snimili zajedničku pjesmu, a prošlo je više od 20 godina.

Kako komentirate odbijanje nastupa na inauguraciji Donalda Trumpa brojnih poznatih pjevača i sastava, među kojima su se i naši '2Cellos'?

- Ne znam pozadinu, ni koga su zvali i zašto su ti odbili, ali sam gledao inauguraciju da budem informiran i vidio sam da je na kraju netko tamo i nastupao. Nisam u koži tih ljudi, tako da svoje mišljenje neću ni reći, nepotrebno je. Svatko tko dobije taj poziv ima pravo na svoj izbor i ne mogu u njihovo ime govoriti. Ja sam u Dubravi, ne mogu se s tim svjetonazorima zamarati...

Koji su vam planovi?

- Prvi plan je da sve potraje još neizmjerno dugo i da se nikada ne završi. Kao što znamo, sve što cvate jednom i ocvate, tako da će negdje morati biti i naš zadnji koncert. Mi smo toliko blesavi i šašavi da se time uopće ne zamaramo, ponašamo se kao da će sve trajati vječno. Tih 40 godina u sekundi je prošlo, kao kad čovjek pucne prstom. Kada se o tome priča, tu ima materijala za nove pjesme, nove albume, dvorane, generacije koje dolaze.

Što vas je sve te godine održalo na vrhu glazbene scene?

- Jedina konstanta je da mi to volimo, uživamo zabavljati sebe i publiku, osjećamo istu radost na sceni kao i na našim početcima. Činjenica je da smo imali puno uspjeha i da su naše pjesme nadišle vrijeme u kojem su nastale, neke izvodimo preko 30 godina, ljudi koji su se upoznali uz neke stihove sada imaju ozbiljne živote.

Već dugo niste izbacili novu stvar, možemo li nešto očekivati uskoro?

- Malo smo se ulijenili, ali vjerujem kako je ovo zaista naša godina, nakon pet godina diskografske apstinencije ćemo krenuti na snimanje već pripremljenih stvari. Kriterij su veliki, nastojimo ne pomutiti sjaj svega onoga što smo do sada radili, tako da ne žurimo s izbacivanjem novih stvari. Ne možemo mi prodavati maglu, mi moramo biti na vrhuncu svaki put kada se popnemo na pozornicu ili uđemo u studio. Znamo da nas publika voli zbog onoga što jesmo, oni ne dolaze vidjeti imamo li nove pjesme ili ne. Kada si mladi bend moraš na to gledati, a danas drugi gledaju nas i po nama se ravnaju, mi imamo neki svoj tempo što nam daje jednu komotnu situaciju u kojoj samo uživamo.

Je li zaista 'sve lako kad si mlad', kao što kaže vaša pjesma kao što vaša pjesma ili je pak lakše s 40 godina iskustva?

- Teško je podijeliti stvari na danas i prije. Ponekad mi se čini da je prije bilo teže, jer nisi uspio ako nisi snimio ploču. Danas je drugačije, gledam to prema svojoj kćerki koja se javila za nastup s Justinom Bieberom. Ona se bavi plesom deset godina, moram je pohvaliti, juniorska je prvakinja svijeta s još tri kolegice. Dobila je zadanu koreografiju, snimila se i poslala. Zatim vidim kako ona sluša skroz drugu glazbu nego mi, to su bendovi kao 'One Direction' i slični, ide stalno na neke koncerte... Pitao sam je jesu li joj te grupe bolje od Rolling Stonesa, a ona mi je odgovorila da su sto puta bolje. Jednostavno, svako vrijeme nosi svoje, nema pravila. Sjećam se kako sam jednom sjedio na vrhu dvorane prije našeg nastupa u Osijeku, letjele su mi misli hoće li biti ljudi, kako ćemo nastupati, bio sam mladi pjevač i sve te pritišće, sa svim si opterećen. Gle danas, ništa me ne tišti, dvorana je rasprodana, znam s kojom pjesmom započinjem, vrlo sam samouvjeren i nemam nikakve nervoze, napetosti i straha, ali su godine prošle. Gostovanje u ovom gradu veže nas uvijek s lijepim sjećanjima, one noći za koje bih htio da nikada ne završe, kada ti adrenalin ne da zaspati. Nakon svih takvih koncerata budeš sam u hotelskoj sobi sa svojim sjećanjima, mislima i sve to negdje slažeš u svojoj glavi i tako život ide...