NEDJELJNA ĆAKULA Neno Ninčević: Severina je velika pjevačica, to odgovorno mogu kazati jer sam snimao sve i svakoga

Tekstopisac i skladatelj Neno Ninčević u nedjeljnoj ćakuli prisjeća se svojih najdražih pjesama, priča o novim projektima, najavljuje ‘Našu bilu štoriju’, a rado se sjeti i vremena kada je Tutti Frutti žario i palio scenom.

- Menadžer bi nam kazao subota Beograd, nedjelja Rijeka, ponedjeljak Niš... Pitali smo ga kako ćemo to odvoziti. Onda bi on uzeo najmanju kartu Jugoslavije, veličine dlana, stavio bi prst i kazao Beograd-Rijeka pola prsta. To je bio prekrasan period, bili smo bend koji je punio dvorane, ali nismo bili priznati od struke. Danas imamo situaciju gdje naše pjesme i dalje žive, ‘Stvari lagane’ imaju preko 30 milijuna klikova, u nekakvom izboru najvećih hitova bivše Juge, znam da je na prvom mjestu Bijelo Dugme sa ‘Sanjao sam noćas da te nema’, a druga je Tutti Frutti sa ‘Stvari lagane’.

Ne tako davno je objavljeno da postoji ideja za ponovnim okupljanjem...

- Imamo želja, ali imam 55 godina, ne znam kome se gleda čovjek na bini koji jedva stoji na nogama, još kada stavi gitaru skoro pada. Međutim, znam da bi bilo prekrasno proći još jedan krug po dvoranama. Možda da imam pravog izvođača, nekog kome sto posto vjerujem. Mogao bih napisati još par hitova i ti bi koncerti bili spektakli. Kada gledam opus, vidim jedno četrdesetak pjesama koje su opće poznate, a s druge strane u svijetu svjetske glazbe se vraća vrijeme bendova. Sjedim s Kalemberom svaki dan, on je hodajuća enciklopedija i sveznalica, kaže on meni: 'Ajmo napraviti turneju Srebrna krila i Tutti Frutti'. Velim ja da može, ali ako će Kalember pjevati oba vokala.

Kakav je osjećaj bio napuniti Gripe s Tutti Fruttijem?

- Bilo je nevjerojatno. Svirali smo u Osječkoj ulici gdje je sada Dom zdravlja, drndali smo po gitarama. Onda se zalomilo ‘Nasloni glavu na moje rame’, ‘Ti me izluđuješ’ i mi smo zapravo prešli preko puta u dvoranu Gripe. Bina je bila okrenuta tako da stane 5 tisuća ljudi, međutim, prodali smo 8 tisuća karata. Sada kada se sjetim osjećaj je nevjerojatan, tada nisam ništa shvaćao.

Vraćate se na Gripe s jednom drugom pričom. ‘Našu bilu štoriju’ splitska publika ima priliku vidjeti samo 21. travnja...

- Puno je tu izvođača koji žive od svog posla. Spojiti Severinu, Karana, Giuliana, Danijelu, Tedija i ostale je nemoguća misija. Uspjeli smo jedva uglaviti ova dva termina. Jučer mi je Seve na probi kazala kako je najsretnija na svijetu što je došla doma i može sudjelovati u ovome. To se vidi, otpjevala je maestralno, rasplakali smo se svi. Ona napetije od mene čeka tu premijeru.

Možemo li očekivati neku novu promociju ‘Naše bile štorije’ na jesen?

- Što će biti na jesen, hoćemo li nakon Splita i Zagreba uspjeti otići u Sarajevo i Ljubljanu još ne znamo. Ovo je koncertna promocija s fragmentima predstave, iznenadit ćete se. Dobit ćete skraćenu verziju mjuzikla koja će biti interesantna i pitka. Bit će suza i smija, a na jesen će krenuti u kazalište. Ima ih već zainteresiranih, primjerice Lisinski je želi kao stalnu postavu, a i ostali teatri bi je rado uzeli. 21. travnja i 11. svibnja bit će sada i više nikada.

Nakon Dalmatinke ponovno surađujete sa Severinom...

- Severina je bila logičan izbor. Ona je vezana za mene i ja za nju cijeli život. Malu puno ljudi ne poznaje, ona je zapravo jedno jako dobro biće, nije Sevku život mazio. Od početka sam s njom, napisao sam Dalmatinku, Travu zelenu, Palomu Neru... Vezani smo poslovno, ali i privatno. Trenutačno se njen i moj zvuk malo razlikuju. Ona da ne radi ono što osjeća ne bi bila Severina.

Nema s kim niste radili u regiji, po čemu je Severina toliko posebna?

- Severina je donijela jednu drugu vrstu interpretacije nego li onu s kojom puni dvorane. Međutim, sada ćete dobiti jedan drugi pogled na nju. Severina je velika pjevačica, odgovorno mogu kazati jer sam snimao sve i svakoga, ne postoji netko u regiji kome nisam napisao hit, ona je zapravo jedan veliki interpret. Severini je važno da uđe u priču, nije površna, ona jednostavno ne može biti nepripremljena. Ovo je definitivno njena pjevačka potvrda, koliko god je ona nama napravila uslugu da sudjeluje u ovom projektu, toliko mislim da će njoj ovo puno emotivno značiti.

Koliko je bilo teško odabrati ljude koji će nositi priču Naše bile štorije?

- Karan i ja smo napisali Našu bilu štoriju pa je bilo logično da on i piva. Što se tiče njega, imam jedan stav, on ne vjeruje u sebe koliko ja vjerujem u njega. Po meni je Karan najbolji vokal na ovim prostorima, kada on nešto otpjeva to je onako kako treba. Giuliana ne treba spominjati, znamo da može sve otpjevati. Danijela je Danijela. Tedi Spalato je legenda. Jučer na probama je bilo nevjerojatno, došla je Nina Keflin, kazala je da sebi ne može dopustiti da to ne bude vrh. Ja sada jedva čekam vidjeti što je ona sve posložila. Ovo će biti dobro, sve će se na sreću snimati jer tko zna možemo li ikada više skupiti ovu postavu. Gripe će biti pune.

Stvari nisu išle kako su trebale, pokojni Vinko Coce trebao je biti dio ovog projekta. Koliko ste bili s njim povezani?

- Da sam bahat kazao bih da sam izmislio Cocu. Bilo je tu puno lipih suradnji Pasike, Lungo mare, Mirno spavaj ružo moja... Danas ljudi misle kako su to narodne pjesme i da ih nitko nije napisao. Coce mi jako fali, čekali smo dvije godine da se oporavi. Zadnju večer prije nego li je umro bio sam u bolnici kod njega do 21 sat, a već u ponoć stigla je tužna vijest. Vinko mi bezgranično nedostaje, mislit ćemo na njega, a on će nas s nekog oblaka gledati odozgo, ali nadam se velikog oblaka da ga izdrži.

Znate li otprilike broj pjesama koji ste napisali?

- Znam da vode neku evidenciju od prije dvije godine od nekih 2500 pjesama, ali mislim da je taj broj odavno prebacio trojku. Samo ove godine imao sam produkciju od preko 120 pjesama. Radio sam s Grdovićem, Cetinskim, Halidom... Svako tri mjeseca bude Bebek, Giuliano, a ja zapravo teško mogu popratiti brojke. Znam da je dnevno deset poziva imaš li pjesmu, kažem nemam, ali imat ćeš je ujutro.

Kažete za sebe da ste ponekad Hitna pomoć...

- Zapravo jesam, njima sam hitna pomoć jer ljudi često povjeruju u svoju sliku u novinama. Misle da su neranjivi i da će im pjesma zauvijek trajati, malo je takozvanih vječnih pjesma. Dosta njih krenu pisati sami, to je kao da mene stavite u prepune Gripe da pjevam, za nekoliko minuta svi bi se razišli. Kada padnu, onda dolazi hitna interventna pomoć, dan im malo infuzije i živnu.

Od svih hitova koje ste napisali, postoji li najdraži?

-Probat ću ih kronološki nabrojiti, ali ću ih vjerojatno zaboraviti pola. Prva faza je bila s Magazinom, s mojim Tončom Huljićem, tu smo radili ‘Piši mi’, ‘Tamara’, ‘Oko moje sanjivo’, pjesme koje se i dan danas vrte. Onda se dogodila priča s Tutti Fruttijem ‘Stvari lagane’, ‘Ti me izluđuješ’, ‘Opusti se i uživaj’. Nakon toga dosta radim s Rajkom i Novim fosilima, tu se omaklo dobrih pjesama, Mišo Kovač s kojim sam radio album ‘Dalmatino’ koji je postao hit. Zdenko Runjić mi je bio veliki prijatelj i podrška kao mentor, radili smo puno za Olivera. Tu je bilo i suradnje s Karanom ‘Lipa si lipa’, ‘Vagabundo’, ‘Kao da te nevolim’. Onda Giuliano ‘Srna i vuk’, ‘Dobro mi došla ljubavi’... Bila je Maja Blagdan ‘Bijele ruže’, Toni Cetinski je došao u jednom periodu kada mu je karijera stala, dogodilo se dobrih hitova koje smo Buljan i ja napravili, od ‘Blago onom tko ima’ do ‘Kad žena zavoli’. Grdović ‘Dalmatinac sam’, ‘Evo mene moji ljudi’, ‘Nije u šoldima sve’, Coce cijeli opus...

Bome jako puno...

- To je toliko toga, teško mi je nabrojiti. Valjda mi je Bog dao sreću da su mi se neke stvari zalomile, pokušava uvijek napraviti da se meni sviđa i da se lijepo osjećam pa se od mora valova, otkine neki tsunami i postane hit. Ne mogu se praviti pametan, ne znam kako ja to radim, uvijek se iznova bojim da neću ništa novo napisati. Uđem u studio i uvijek mislim da neće ništa novo doći, ali se jednostavno dogodi.

Stare pjesme oživljavaju, mlade generacije pjevuše stare hitove. Što se događa s hrvatskom glazbom?

- Fali autora, u jednom trenutku si imao živog hit-makera Đorđa Novkovića, u formi Rajka Dujmića, nabrijanog Huljića, mene koji se htio probiti, Tutića, Zdenka... U jednom trenutku nema Đorđa i Zdenka, Tonći se baca na nove forme, Tutić zatvara Tutico, Rajko odlazi iz Novih Fosila, što ti je ostalo...

Nema više dobrih autora?

-Nema puno ljudi koji znaju napisati hit, ima onih koji mogu napisati rado slušanu pjesmu. Rado slušana je ona na radiju s kojom malo lalačeš, malo pjevaš, a hit je kada znaš cijelu pjesmu od prve do zadnje riječi. Klinci koji sada pišu vezani su za računalo, nema sine moj ništa od toga, gitaru u ruke i piši. Papir ispred sebe, drvena gitara u ruci, treba ju naštimati, treba staviti prvo slovo i notu, a to je rudarski posao.

Ljudi često misle kako je vaš posao lagan...

- Moj ćaća je užasno volio ‘Gene kamene’ od Thompsona, ali ljudi kada ih slušaju kažu nećeš ti toga moga bi i ja napisati isto. Potrošio sam 15 dana dok sam našao prave riječi. Ljudi misle da sve mogu na brzinu. Mislio sam da je moja karijera uzaludna, kako to da meni ni jedna pjesma odmah ne postane hit, ovi dođu i svi ih vrte, te pjesme su umrle, a moja je svaka druga ostala živa. Napokon mi se sada preko ZAMP-a i svega vraća taj trud. Moj pristup pokazao se dobar, Dalmatincu je trebalo sedam godina da ga Torcida zapjeva, pet godina nitko nije znao da pjesma Geni kameni postoji. Treba raditi najbolje što možeš.

Naša bila štorija je nastajala devet godina...

- Dvije godine pisali smo pjesme, prve tri su izašle bez problema, kada smo došli na četvrtu već je sve to trebalo uokviriti u priču. Čak sam dva puta odustajao. Međutim, Karan je jedan jako uporan lik koji me je gurao, znao bi mu ne otvoriti vrata, uvjeravao bi me da ja to mogu. Da nije bilo Gorana ovo se nikada ne bi završilo. Mislim da je pred njim velika autorska karijera, pokazuje predispozicije za to jer je dovoljno strpljiv i pedantan za raditi na jednoj pjesmi da bi sutra bila ona dobra.

Uskoro će Splitski festival, biste li se opet vratili na njegovo čelo?

- Zaljubljenik sam bio u Splitski festival, no mislim da se tadašnji gradonačelnik, prema meni ponio glupo. Godine 2009. i 2010. imali smo devet direktnih prijenosa sa Splitskog festivala, imali smo gledanost koja je bila 30%, veća od TV dnevnika, onda oni mene smijene, a sada imaju gledanost 1,6% i imaju jednu večer. Nemam neke želje, možda kada bi se promijenila struktura vlasti, kada bi netko pristupio festivalu ozbiljno, vratio bih se. Kada bi se očistile Prokurative cijele, da se stavi bina gdje je bila, imali bi 3 tisuće ljudi u publici. Sreća dogodio se Grašo, dvije lijepe pjesme, pa imamo lažni dojam da Splitski festival sliči na nešto. Samo bih kazao, bravo Huljiću i Grašo, a drugo ne pamtimo ništa. Splitski festival više nije festival.

Na stalnoj ste relaciji Split - Zagreb...

- Nazvao bi me tadašnji menadžer Tutti Fruttija, kazao bi mi kume, kako me svi zovu, hoćemo li malo cestovati. Mene ne drži mjesto, nisam vezan za zidove, ono što zemlje imam samo je u pitaru. Nisam vlasnik ničega. Tip sam koji nema sidro.

Na čemu trenutno radite?

- Raduje me Halid Bešlić, spremamo pjesmu već godinu dana i zove se Trebević, trebala bi biti naslovna na njegovom novom albumu. To bi mogao biti mega hit. Raduje me ovo novo što radim s Grdovićem. Sevka je kazala sinoć da joj treba nova pjesma, možda i tu uspijemo nešto pogoditi i razveseliti je.

Možda pjesma Severini za rođendanski poklon?

- Već je zvala svih na rođendan nakon koncerta. Sevka nije škrta kada časti, bit će neki šampjerić, radujem se unaprijed. Nisam još smislio što ćemo mi njoj, nećemo torbu jer toliki budžet nemamo. Mi ćemo nešto skromno.

Kako ćete prevesti Uskrs?

-Ne patim od blagdana, imam čak i blagdansku depresiju. Meni je svaki dan blagdan, kada su ljudi oko mene zdravi i veseli. Katolik sam, evo nosim i križ, ali nisam taj koji euforično dočekuje blagdane. Tip sam osobe 'neću kad se mora'. Ne mogu se tjerati da budem svečano raspoložen, primjerice nekada zaboravim da mi je rođendan. Ovaj neću jer mi je rođendan na koncertu Štorije u Ciboni.