Jazz duo Sara & Jappa, kojeg čine Sara Brodarić i Željko Brodarić Jappa, prisan odnos sa splitskom publikom ostvario je vokalnim interpretacijama evergreen melodija uz akustičnu gitaru u okviru brojnih rasprodanih koncerata u Splitu i šire. Prošle godine održali su koncert 'Split at Night Jazz' u Dioklecijanovim podrumima, a ove godine na istom mjestu organizirali su istoimeni festival. Dva dana su iza nas, a večeras upravo njih dvoje zatvaraju manifestaciju. Sara nam je u intervju otkrila kako je došlo do ideje za jazz festivalom.
- Nismo imali striktnu ideju da organiziramo festival, sve se događalo postepeno. Već prošlogodišnji koncert kojeg smo organizirali u podrumima Dioklecijanove palače potakao nas je da ove godine napravimo nešto više i da to bude višednevni događaj. Nastupajući kao duo Sara & Jappa, u kratkom vremenu smo došli do svoje publike u rodnom gradu. Svakom glazbeniku to puno znači, a posebno u Splitu jer tu publika ne prihvaća bilo što. Glazbeni entuzijasti znaju što je dobro, a što ne, pa kad te prihvate znaš da to i vrijedi. Postoji publika, i sami smo dio iste, kojoj će ovaj festival biti zanimljiv i željeli smo im se odužiti na vjernosti. Po svom guštu smo razmišljali o izvođačima koje bismo voljeli slušati i tako je nastao koncept prvog izdanja Split at Jazz.
Sjajne dvije večeri su iza nas, čini se da je na vaš odabir splitska publika odlično reagirala…
- Vrlo smo zadovoljni, festival je otvorio bend Repassage, a za njih smo se odlučili jer su predstavnici zanimljivog gipsy swing jazz smjera koji uvijek diže raspoloženje. Dugo nisu nastupali u Splitu i veseli nas da su bili dio prvog izdanja festivala. Drugu večer nastupala je Tamara Obrovac, riječ je o kompletnoj umjetnici koja svima može biti uzor. Ona je unikat, vrsna je kompozitorica, skladateljica i vokalistica. Sudjeluje u nekoliko glazbenih formacija s kojima nastupa po Hrvatskoj i svijetu, a na koncertu u Podrumima nastupila je s gitaristom Urošem Rakovcem, vrhunskim slovenskim akademskim jazz gitaristom. Veoma je cijenjena na svjetskoj jazz sceni i velika nam je čast što je došla u naš grad na prvi Split at Night Jazz Festival.
Danas se zatvara festival, a na pozornicu stižete vi u društvu oca…
- Ne znam kako smo se odlučili za Saru & Jappu ha, ha... Šalu na stranu, zna se da se naš repertoar sastoji od jazz klasika. To su skladbe oko kojih se stvarao jazz i svakom glazbeniku je izazov interpretirati ih na svoj način, što nije lako jer za to treba biti u stvarno dobroj formi! Ponosni smo što smo aranžmane, koji su u svojim originalnim verzijama orkestralni, uspjeli svesti na jednu golu emociju koju imamo nas dvoje na bini. Pred nama je svaki put novi izazov interpretirati tako fantastičan repertoar. Kroz ovaj festival nastojali smo svim jazzoljupcima ponuditi različite podžanrove jazza. Prvu večer to je bio gipsy swing, sinoć etno jazz, a večeras vas očekuje zlatna kolekcija jazz klasika. Publika je mogla izabrati ili doći na sve tri večeri.
Koliko je teško bilo organizirati jedan ovakav događaj u Splitu?
- Projekt zahtjeva puno truda, volje i ljubavi prema onome što radiš. Da nismo imali prošlogodišnje iskustvo bilo bih nam puno teže, a posebnost ovog festivala je i to što ga organiziraju glazbenici. Mislim da možemo dobro razumjeti druge izvođače i znamo što im je važno, a uz to smo dobili jedno novo iskustvo iz perspektive organizatora. Zahtjevan je to posao u smislu logistike, a najmanji problem i ono što nas veseli je stati večeras pred našu publiku.
Koji su vam bili ciljevi festivala?
- Split je grad koji ima veliku glazbenu tradiciju stoga je primjereno i nužno da ima šaroliku ponudu glazbenih događanja. Na ovom festivalu u Podrumima željeli smo naglasiti koncertni karakter nastupa, gdje je muzika u prvom planu. Svjedoci smo toga da Split glazbenim događajima privlači turiste u grad, a voljeli bismo da među njima bude i slušatelja jazza. Uz podršku i pokroviteljstvo Muzeja grada Splita, gradskih i županijskih institucija, naših sponzora i uz pomoć divnih i entuzijastičnih prijatelja bilo je moguće organizirati prvo izdanje, a u budućnosti se nadamo da će Split, evo i uz naša nastojanja, jednog dana biti na mapi europskih jazz festivala. Idemo korak po korak, a dovesti velika imena domaće i svjetske jazz scene u Split svakako bi nam bio izazov. O tome ćemo razmišljati nakon večerašnjeg koncerta na koji smo trenutačno fokusirani.
Kakvi su Dioklecijanovi podrumi pozornica?
- Fantastična, toliko nam je bilo lijepo nastupati prošle godine u podrumima da se upravo iz tog iskustva rodila ideja o festivalu. Podrumi su osim vizualno i akustično dobar prostor, veličanstven, a istovremeno intiman. Jazz nikada nije bio mainstream žanr, a prostor velike dvorane Podruma idealan je za neposredan kontakt publike i izvođača.
Znamo da ne želite najavljivati neka iduća izdanja, ali koje ime biste voljeli vidjeti u Splitu?
- Voljela bih odgovoriti, ali bit ću oprezna. Vidjet ćemo kako će proći ovo izdanje. Naravno, imamo planove od kojih je neke lakše, a neke teže ostvariti. Svakim novim glazbenim projektom budi se dodatna kreativnost među glazbenicima i entuzijazma kod publike, što je nužan preduvjet za dovođenje većih imena.
Kako je nastupati s ocem? 'Svađate' li se na pozornici?
- U svakoj obitelji ima takvih smiješnih situacija, ali se na sreću jako dobro slažemo. Imamo slične kriterije, ali na kraju često bude po mom. Perfekcionisti smo i želimo raditi kvalitetno pa često nemamo nesuglasice. Sreća je imati priliku nastupati s ocem, koji je jednako sjajan roditelj i glazbenik. Od svoje 17 godine nastupam, prva moja iskustva bila su kada je moj otac Željko Brodarić Jappa radio produkciju na prvom albumu 'Ararita' Lukyju. Pjevala sam mu bek vokale, a kasnije smo nastavili suradnju. Sjećam se da sam na dan prijemnog ispita pjevala s Lukijem na prepunoj tvrđavi Gripe. U nekoliko godina nastupa puno sam naučila, a kasnije sam surađivala i s drugim splitskim glazbenicima kao što su Studio Frendo, TBF, Dječaci... Volim hip hop glazbu. Glazba je moja ljubav, ne gledam na to kao na posao. Nemam tremu i kada sam pred publikom, bilo na koncertu ili kao lingvist na predavanju i konferencijama, znam da sam na svom terenu. Lijepo je da imam oca koji podržava moje ideje, a uz to mogu s njim dijeliti pozornicu. On je muzičar koji je kompletan, fantastičan je gitarist, super vokal i fenomenalan producent, a povrh svega moj uzor koji me upoznao s glazbom. Ljubav prema glazbi sam dobila kod kuće, ali mi je u krvi i sastavni je dio mog života.
Jesi li ikada poželjela pjevati komercijalnu glazbu?
- Jazz je žanr za neke ozbiljnije godine i uši. Osim jazza volim i neke druge, nešto komercijalnije žanrove - R’n’B, soul, funk a često slušam i pop hitove. Komercijalna glazba je jedan vrlo širok pojam, a smatram da ipak treba razlikovati pjesme kojima je cilj čista zabava od pjesama unutar pop žanra koje imaju umjetničku vrijednost. Radim na projektu Studija Frendo kojeg mi suprug Srđan Šegvić vodi, ne hvalim ga često ali je on jedan od najkreativnijih ljudi koje poznajem. S njim i ostalim prijateljima glazbenicima stvarali smo niz pjesama kao što su 'Pipi na guc', 'Mali dućan', ‘Cvike za sunce’... Volim kreativno sudjelovati u projektima koji imaju veze s glazbom, ne isključivo kao vokal. U pjevačkom smislu jazz je svakako najzahtjevniji i predstavlja mi izazov, a tkogod je ove skladbe pjevao to može i potvrditi.
Budućnost?
- Imam puno planova ali nisu fiksni, volim raditi kvalitetno i dovršiti ono što započnem, a kada izostane prostora za napredak brzo se zasitim. Stalno me nešto novo vuče i ne mogu sa sigurnošću reći gdje se točno vidim u budućnosti. Jedina moja konstanta je glazba, a paralelno s njom bavim se znanošću, to jest lingvistikom. Profesor sam engleskog i talijanskog jezika i to je nešto što me ispunjava na drugi način.