NEDJELJNA ĆAKULA Tihomir Lučić: Tko vjeruje, taj čuda i stvara! Tako je nastalo moje Božićno selo...

Fotogalerija (35)

Više od 2 milijuna i 300 tisuća svjećica svijetli u Božićnom selu u Gornjem Docu u zaseoku Nart. Tihomir Lučić zasukao je rukave i na svojoj djedovini kraj Omiša drugu godinu doveo božićnu čaroliju. Osim lampica i živih jaslica, ima mali zoološki vrt te nudi domaće delicije. Posjetitelje čeka čista čarolija na 40 tisuća četvornih metara. Prošle je godine ovo selo na Mosoru koje inače broji 11 stanovnika, posjetilo 30 tisuća ljudi, a mi smo detalje provjerili iz prve ruke. Dočekao nas je dalmatinski 'Djed Božićnjak' koji je zaslužan da vjerujemo u čuda. Tihomir nam je na početku otkrio kako je sve krenulo.

- Moji roditelji su rodom iz Doca Gornjeg. Tako sam u malom zbiru napuštenih starih kamenih djedovina, u seocetu bez tekuće vode, kanalizacije, noćne rasvjete, odlučio stvoriti Božićno selo. Tko u čuda vjeruje, taj čuda i stvara - moja je nit vodilja. Zato nisam odustao od svoje ideje i prošle godine otvoreno je imanje s milijun lampica.

Kako ste došli na ideju za pokretanjem projekta na djedovini?

- Prije šest godina imao sam viziju u tom starom selu napraviti vilu za odmor. Otac mi se tada smijao i čudio u isto vrijeme, ne vjerujući kako bi u taj kraj itko dolazio prespavati. Bila je to luda ideja, a ja još luđi i ustrajniji. Uhvatio sam se posla i malo pomalo na ruini stare kuće digli smo zdanje s bazenom. Ljudi su krenuli dolaziti iz svih krajeva svijeta, oni koji cijene ovaj mir i tišinu, ova brda, blaženstvo. I tako san u ovom kraju začeo i otvorio turističku sezonu.

Nakon bazena odlučili ste malo proširiti projekt...

- Ravnali smo teren, gradili suhozide, stvarali ranč. Onda su došle životinje, jedan konj, pa još jedan, tovar, mačke... To je postao mali ZOO vrt o kojem se pročulo i bez reklame, dolazili su nam ljudi sa svih strana. Dovodili su djecu kako bi im pokazali kravu, ovce, janjad, koke, piliće jer domaće životinje više ne mogu vidjeti. Onaj tko ne voli životinje, ne voli ni ljude. Našom farmom oduševljene su sve generacije.

Kako ste došli na ideju Božićnog sela?

- A sve je počelo kada su me leđa ukočila i kad se tri dana nisam mogao pomaknuti iz kreveta. Buljio sam u strop misleći što ću sa sobom. A onda mi se lampica upalila, doslovno. Sve je počelo iz hobija, a ideja je došla sasvim slučajno.

Prošle godine bilo je milijun lampica. Koje su novosti ove godine?

- Ove godine imamo tri puta više lampica nego lani, a ukupno ih je oko dva milijuna i 300 tisuća. Ove smo godine Selo proširili na 40 tisuća kvadrata, ali to je samo početak, bit će toga još. Kad bi se poredali dužinom, kabeli s lampicama bili bi dugački čak 48 kilometara, što je otprilike i udaljenost od Splita do Božićnog sela. Čast da pritiskom na tipku upale svjećice ove godine pripala je štićenicima Centra Juraj Bonači pa im se na tome zahvaljujem. Kada vidite osmjeh na licu posjetitelja ne možete stati, dajemo svoj maksimum.

Gdje nabavljate lampice?

- Iz Kine, ali je sve napravljeno po našoj detaljnoj narudžbi, debljina lampica, razmak i duljina lanca. Figure su hrvatske. Spojili smo se s tvrtkom 'Zima dekoracije' iz Splita i oni su napravili fantastične stvari.

Prošle godine Selo je posjetilo preko 30 tisuća ljudi. Kakva je posjećenost ove godine?

- Teško nam je govoriti o točnim brojkama jer kod nas postoje posebna pravila. Za djecu mlađu od sedam godina, trudnice i osobe s invaliditetom ulaz je besplatan.

Koja je cijena ulaznica?

- Gostima je ulaznica 30 kuna za odrasle i 20 kuna za djecu od sedam do 15 godina.

Osim lampica, što još nudite?

- Na raspolaganju su i tri 'kućice', rade od 16 do 22 sata svaki dan. Nudimo kobasice, samo domaće, s naših OPG-ova, zatim pečenicu s roštilja, kiseli kupus, palačinke, fritule i soparnik, jesmo li Poljičani ili nismo.

Ove godine farma se proširila i novim životinjama...

- Cijelom dužinom su nastambe sa životinjama. Emue smo nabavili iz Kutine, tu su nordijske grlice, zlatni fazan, golubovi, kunići. Imamo ovce i janjad te dva tovara, Abiba i Fimita. Imamo i dvije ljame, koje su nam došle iz Slovenije. Tu su i kamerunske ovce i himalajske koze, a imamo i dva jelena lopatara od kojih je jedan albino. Tu su i 'Minnesota' svinje Samanta i Fifty, ali i jedan muflon.

Koliko traju pripreme?

- Treba nam nešto više od dva mjeseca da se lampice postave, a mjesec i pol da se lampice skinu. Životinje su tu cijelu godinu.

Tko brine o životinjama kada se lampice ugase?

- Zaposlili smo čovjeka iz Međimurja kojem je svakodnevna zadaća brinuti se o živini. Čisti ih, timari, pere kućice, donosi im slamu, svježu vodu, hranu, vodi u veterinara... Na pomoći je uvijek i obitelj, roditelji, supruga Kristina, a moram spomenuti prijatelje i zahvaliti im na pomoći jer bez njih sigurno ne bi stigao sve urediti na vrijeme.

Selo je prvi put lani osvijetlio s milijun lampica i već ste se tada susreli s onim pravim problemima sela.

- Elektra nema dovoljno struje za nas, odnosno rekli su nam da nemaju kabele koji mogu podržati toliku potrošnju i da bismo trebali mijenjati kabele za cijelo selo. Pa smo mi uzeli dva agregata od 45 kilovata. Nismo imali ni vode do prošle godine. Vodi se kampanja o povratku na selo, a sela ubijaju koliko god mogu.

Je li lokalna zajednica pokazala interes za projektom? Političari se vole pohvaliti brojnim projektima koji vraćaju život selima...

- Spadamo pod prigradsko naselje Omiša koje je pitku vodu dobilo prošle godine. Odgovorno tvrdim da od Hrvatske i svih političara nismo dobili niti jednu kunu poticaja prve godine. Ove godine zahvaljujem se Turističkoj zajednici grada Omiša koja nas je financirala s 14 tisuća kuna, TZ Splitsko-dalmatinske županije koja nam je dala 15 tisuća kuna i Županiji koja nam je dala isti iznos. Maskota Grincha košta 15 tisuća kuna, tako da ono što smo dobili je kap u moru. Ovo je svjetski projekt 42 kilometra od Splita. Nadamo se da će vodeći ljudi to shvatiti i da će pomoći selima da žive i da im se mladi vraćaju.

Što kažu stanovnici sela?

- Ovdje u ovih nekoliko kuća nekada je bilo 80 djece, a danas ima samo 15 ljudi i to starih. Kada sam im rekao za ideju, svi su se oduševili. Kako i neće kada vide da nam dolaze djeca, roditelji, obitelji, mlado i staro.

Što mislite da je ljude privuklo da dođu?

- To što smo drugačiji i jedinstveni, u Božićnom selu mogu osjetiti pravi duh Božića. Božić nisu lampice, raskoš i sjaj, bit Božića je sasvim nešto drugo. Na ulazu posjetitelje dočeka Djed Božićnjak, imamo i maskotu Olafa, žive jaslice. Bez neke lažne skromnosti mogu reći da je naš adventski ugođaj teško nadmašiti. Na početku su nam govorili da smo ludi i pitali su nas tko će tu doći. Komentari nisu bili iz neke zlobe već su to bili dobronamjerni savjeti. Od početka moj slogan je bio 'Tko vjeruje, taj čuda i stvara', tako da uistinu nije nemoguće stvoriti Božićno selo u Docu Gornjem.

Za one koji dolaze prvi put, možete li im dati neke upute?

- Putokazi do Božićnog sela pomoći će vam u pronalaženju puta. Kada nam se približite, na cesti vas dočekuju momci i pomoći će vam pronaći parking. Što se cesta tiče, dobili smo obećanje da će se krenuti u rekonstrukciju i trebale bi biti normalne širine već iduće godine. Posjetiteljima savjetujemo da se dobro obuku, a u Selu će naići na vatru i kućice gdje se mogu ugrijati.

Planirate li nešto i nakon adventskog perioda?

- Od proljeća planiramo biti otvoreni kao izletište. Djeca u Splitu nemaju gdje vidjeti domaće životinje, a kamo li egzotične.

I za kraj, dobro je znati da božićna čarolija traje do 6. siječnja, a Vaša poruka posjetiteljima je...

- Kad iz dječjih usta na svakom koraku čujete 'Vauuuu', svaka utrošena minuta rada vam se isplatila. To je neprocjenjivo. Nama je najveće zadovoljstvo ako smo uspjeli zadovoljiti jedno dijete. Ovo nije posao i investicija koja se može vratiti za nekoliko godina, ali osmijeh jednog djeteta i sjaj u njegovim očima su nam znak da radimo nešto što je bit blagdana. Bit Božića je zajedništvo, obitelj, ljubav... Mislim da su mnoga djeca izašla vesela i ispunjena iz našeg Sela. Uspjeli smo u našem naumu i to nam daje vjetar u leđa za sve iduće korake.