NEDJELJNA ĆAKULA Tisja Kljaković Braić: Nije mala stvar nekoga nasmijati u tri poteza

Fotogalerija (28)

Tisja Kljaković Braić svojim je karikaturama uspjela doseći nevjerojatnu popularnost. Do jučer su 'Oni' bili samo na društveni mrežama, prikazivali crtice iz svakodnevnog života jednog bračnog para, a sada su stigli u tiskanom izdanju istoimene knjige. 'Oni' su svatko od nas, sa svim svojim manama, opsesijama, malim ritualima, smiješni, a dirljivi istovremeno, njih dvoje je bilo koje dvoje. Jednostavnim crtežom i kratkom rečenicom splitska umjetnica pogađa bit međuljudskih odnosa te donosi osmijeh na lica publike što je posebno veseli.

- 'Počeši me... Livo, livo... Doli, doli, tu, tu, tu...' je moja prva karikatura, a prije nje je bio poetski 'Pomirbeni nogododir'. Počela sam iz života vaditi situacije koje drugi ne primjećuju. Nisam ih brusila i uljepšavala, donijela sam ih baš kakve su u stvarnosti jer su baš takve smiješne. Oni su svakodnevan i duhovit par.

Karikature su benigne, na drugo čitanje i ljubavne, a došle su do ljudi u vremenu u kojem caruju senzacije...

- Ne mogu biti prostijeg teksta nego što jesu, ali skupa s crtežom ljudima mame osmijeh na lice. Ovo su crteži koje ljudi čitaju, čuju njihove dijaloge i ton razgovora. Publika ih jako dobro razumije i s njima se poistovjećuje.

Koliko je zahtjevno izraditi jedne ovakve karikature?

- Meni je lako, a bilo bi mi teško, primjerice, riješiti neki zadatak iz matematike ili raditi neki administrativni posao. Često me pitaju koliko mi vremenski treba za jedan crtež, ali tu nema pravila. Najviše volim radove koji nastanu u jednom dahu, a ima i onih koji dugo nastaju. Ishod je najvažniji, odnosno kvaliteta rada, a ne vremensko nastajanje. Svakom uspješnom radu prethodi puno crteža, to je ona priča s Picassom koji je imao narudžbu da nacrta pivca. Došao je čovjek koji je to naručio, pitao je li mu rad spreman, a potom je Pablo uzeo platno i u tri minute mu nacrtao pivca. Čovjek ga u čudu gledao i pitao se kako je to moguće. Picasso ga je potom odveo u sobu gdje je prethodno napravio dvjesto pivaca. Tako sam i ja crteže godinama vrtjela da bi se oni isprofilirali u dvije crtice.

Odakle crpiš inspiraciju?

- Inspiracija je većinom moj život, a ima scena i iz tuđih života. 'Oni' su zapravo svatko od nas, par je to koji zajedno cijedi kupaći kostim, odlazi u kupovinu, izbjegava poznate na plaži, zajedno listaju kataloge šoping-centara... Žive svakodnevicu kakva nam je svima poznata i razumljiva, a ona je istovremeno simpatična i pokazuje kako ljubav ne nestaje ni nakon godina zajedničkog života. Jedan čovjek mi je rekao da je mislio da sam puno krupnija nego što jesam ha, ha... Moj dugonja i moja bucmasta gospođa u svemu tome osvajaju i šarmiraju publiku, uvijek mislim da sam napravila zadnju, ali se iznova prevarim i nacrtam novu karikaturu.

Iako su 'Oni' Dalmatinci, nasmijavaju publiku u cijeloj regiji. Jesi li očekivala toliku popularnost?

- Nisam, ovo ne možeš raditi s planom i projektom. Mene je ovo zabavljalo, inspiriralo, budilo maštu i sretna sam što je publika to prepoznala. Uvijek mi je bilo fora kako pjevači gdje god dođu donesu neko dobro raspoloženje, upravo to sam i ja sada osjetila. Svi idu prema meni s osmijehom od uha do uha, nije mala stvar nekoga nasmijati u tri poteza.

Koja karikatura je bila stepenica više?

- Prvi hit je bio 'Taj ti je od guzice', a ljudi su na njega jako nasmijali i skupio je oko tristo lajkova. Danas karikature imaju i preko pet tisuća lajkova, stranicu prati preko 29 tisuća ljudi, ali sam i dalje daleko od ovih naših influencerica ha, ha... Drago mi je što sam dotaknula široke mase.

Sada su se 'On' i 'Ona' našli u knjizi 'Oni'. Kako si došla na ideju za knjigom?

- Nakon godine dana čiste zafrkancije potpuno neočekivano nastala je knjiga od gotovo sto karikatura. Prvi dogovor je bio pedeset, ali jednostavno reakcije koje su izazivale na Facebooku navele su nas da je proširimo. Knjiga je izašla u nakladi Frakture, a završava tekstovima Frane Dulibića i Jurice Pavičića, na što sam posebno ponosna.

Kome je namijenjena?

- Knjiga 'Oni' je svojevrstan bračni udžbenik, odnosno prikazuje kako će vam biti u braku ha, ha... Česti su komentari: 'Ona nas odnekud promatra', a zapravo se radi o tome da svi živimo iste živote. Često mi se javljaju s idejama, ali ne mogu to nacrtati dok ne proživim. Jedna je karikatura nacrtana po ideji moje prijateljice Petre, ona 'Šta ti je? Nije mi ništa'.

Kako je započela tvoja ljubav prema umjetnosti?

- Nema tu neke velike filozofije, ništa drugo me nije interesiralo. Trebalo je samo izabrati između slikarstva i pisanja koje me zanimalo u srednjoj školi. Familija mi je slikarska, Parać i Jozo Kljaković su mi rodbina, pa je to prevagnulo. Tako sam završila Školu likovnih umjetnosti, a kasnije Umjetničku akademiju.

Ovo je tvoja druga knjiga...

- Knjiga 'U malu je uša đava' nastala je u petnaest dana kao uspomena. Na kraju se pokazala kao zanimljiva, brzo je rasprodano drugo izdanje pa je ovih dana izašla po treći put. Ima dvanaest godina da sam je napisala, bila je gusto napisana pa ju je pokojni Mosor malo razrijedio. Prije tri godine sam je odlučila poslati izdavaču i tada je ona izdana. Pun mi je inbox lijepih komentara, dosta njih mi piše kako su i oni tako živjeli. To je autobiografska knjiga o odrastanju 80-ih godina u Splitu, u njoj se nalaze situacije iz mog djetinjstva, sve što mi se usjeklo u pamćenje.

Ima li materijala za idućim nastavkom knjige?

- Još ne mogu vjerovati da sam napisala 150 stranica jer sam tip osobe koja sve želi brzo i odmah. Ne znam hoću li ikada više napisati jer za to treba vremena, a ja sam nestrpljiva. Moja mana je što ne mogu kreirati tuđe priče, maštu mogu potaknuti samo svojim. Mogu pisati o sebi i onome što me okružuje, cijelo moje slikarstvo je nastalo iz mojih emocija. Tako i karikature...

Tvoja djela izlažu se na izložbama diljem Hrvatske i svijeta. Jesi li kada poželjela promijeniti svoju adresu?

- Samo luđak bi išao iz Splita. Volim ovaj grad, temperament, čim se vraćam s puta i ugledam onaj komadić mora mi je lakše.

Planovi?

- Nikad ništa ne planiram, najbolje je raditi ono što te trenutačno veseli. Idem iz dana u dan, u mojoj struci ne možeš drugačije. Da se opet rodim voljela bih biti plava i visoka ha ,ha, ali bih opet bila slikarica.

Hobi?

- Oprati banj ha, ha... Volim loviti ribu, kada nije zima, kada ne valja more i kada onaj moj muž nije ronzav. Najveći ulov su mi skuše, često ulovim komarče, a jedno vrijeme sam bila kraljica bukava. Najslađe je pojest svoju ribu...

Kako voliš provesti nedjelju?

- Ništa ne raditi i šetati po gradu u lijepoj vešti ha, ha... Poslije otići kod matere na ručak. 

Pokazuje li kćerka interes prema umjetnosti?

- Polaznica je dramskog studija PlayDrama, a sve moje karikature zna napamet. Voljela bih da izabere nešto što je veseli jer je to jedini recept za sreću.