NEDJELJNA ĆAKULA Tomislav Mrduljaš: Forma Splitskog festivala s dvije polufinalne večeri definitivno je potrošena

Više od 30 godina glazbene karijere je iza Tomislava Mrduljaša, splitskog skladatelja, direktora Splitskog festivala i Porina. U opuštenom nedjeljnom jutru popričali smo o novitetima ovogodišnjeg izdanja festivala, njegovoj karijeri i suradnjama.

Prvo pitanje pa u glavu, zašto baš glazba?

- Bavim se ovim poslom jer to volim, glazba je moj način života. Ni sam nisam znao čime ću se baviti, od medicinske struke završim na Pravnom fakultetu, a na kraju se bavim glazbom. Vodio sam se osjećajima što volim raditi. U početku sam samo svirao, a pjesme sam počeo pisati iz želje da se izrazim kroz glazbu i stihove, radio sam što mi je gušt. Više mogu dati i lakše mi ide pisanje glazbe, dok stihove rjeđe pišem.

Što mislite da vas je obilježilo u karijeri?

- Zasigurno su me obilježile neke moje pjesme. Započeo sam kao muzičar, a sada se bavim glazbom malo šire, pišem i produciram pjesme, bavim se studijskim radom, te organizacijom većih glazbenih manifestacija. No, ako te ljudi upamte i po jednoj pjesmi već si puno napravio...

Koja bi to pjesma bila?

- Teško mi je to kazati, mogu se prisjetiti nekih koje se i danas često emitiraju. Banova i Giulianova pjesma ‘Jugo’, Oliverova ‘Bez tebe’ i ‘Ješka od ljubavi’, ‘Ti me izluđuješ’ Tutti Frutti, Giuliano ‘Gori more’, ‘Dobro mi došla ljubavi’, Amulićeva 'Samo ovu mrvu duše'... 

Dugo niste pisali pjesme, a onda ste Banu napisali ‘Ne voliš me više’ i osvojili Zagrebački festival...

- Deset godina nisam pisao pjesme, nekako mi se nije dalo, a to se poklopilo i s organizacijom Splitskog festivala. U tom vremenu sam se više bavio produkcijom i zvukom, općenito glazbom, ali ne iz pozicije autora. Onda me je uhvatio gušt prije dvije godine, dogodio se klik u nekoliko razgovora s Mišom. Kazao mi je kako smo mu Pauletić i ja mogli napisati dvije pjesme. Razgovarali smo tada o svemu, volim ga saslušati, čuti njegovo mišljenje. Napravio sam dvije pjesme u inspiraciji takvih razgovora, jedna od njih je ‘Ne voliš me više’. Pjesma koju sam napisao razmišljajući o Miši, na kraju je otpjevao Ban. To je bio okidač za moj novi početak u autorskom smislu.

Je li ova pjesma jedina ili spremate neke nove?

- Posljednje dvije zime intenzivno sam pisao pjesme jer me je to ispunjavalo i bio mi je gušt. Probudio bih se sljedeće jutro, poslušao što sam napravio i ako bih bio zadovoljan, raspoloženje bi mi skočilo. Kada pjesma ispadne dobro, onda se osjećam fantastično, od svih poslova koje radim najviše mi se sviđa napraviti dobru pjesmu. Do sada su izašle tri pjesme iz ovog novog ciklusa, jedna je Božićna ‘A gdje si ti’ koju izvodi Neno Belan, spomenuta Banova te ‘Samo da znaš’ koju je otpjevao mladi i talentirani Lovre Lučin. Preostala mi je još samo studijska finalizacija ostalih pjesama koje sam napravio, sretan sam kako zvuče te se nadam da će kroz godinu dana izaći u eter.

Imaju li pjesme u nastajanju svog idealnog izvođača?

- Sjećam se da smo ‘Ješku od ljubavi’ pokušali snimiti Giuliano i ja, međutim on je pjevač koji voli duge tonove, voli pustiti glas. Ova pjesma nije bila takva, bila je intimnija i Oliver je sa svojim fjoretima napravio da bude što je, odnosno bolje mu je legla kao izvođaču. Dok pišeš razmišljaš o izvođaču, ali on ne mora biti taj koji će ju na kraju izvesti. U pravilu pogodim u odabiru izvođača.

Imaju li i dalje glazbene manifestacije i nagrade koje se dodjeljuju na njima jednak značaj kod izvođača u odnosu na prije?

- Ove godine na Porinu bilo je 1724 prijave u 33 kategorije što znači da je autorima i izvođačima to vrlo zanimljivo. A i prirodno je da si sretan kada dobiješ neko priznanje, odnosno budeš nezadovoljan ako ga ne dobiješ. Ljudi pjesme pišu i u njih vjeruju, a ponekad ne dobiju priznanje koje misle da su zaslužili. Iz tog razloga se koji put diže bura oko takvih manifestacija gdje postoje nagrade. Neki ljudi ne žele sudjelovati jer smatraju da neće biti pravedno nagrađeni. Smatram da to ne smije biti razlog odustajanja jer svako priznanje, bilo ono od strane struke ili publike, je dobro i motivirajuće za glazbenike.

Ponekad se teško glazba može vrednovati...

- Glazba se teško može vrednovati jer je ona jedna vrlo široka disciplina, gdje je relativan pojam što će se nekome svidjeti ili ne, odnosno teško je pričati o ukusima.

Koliko je važno što je Porin došao u Split?

- Mislim da je to vrlo važno, ponosan sam malo i na sebe što sam bio jedan od glavnih 'krivaca' da Porin bude u Splitu. Koliko je važno za glazbu, toliko je važno i za cijeli grad. To je velika promocija Splita kako glazbenog tako i turističkog grada, splitski glazbenici sviraju, pije se i jede u domaćim kafićima i restoranima, plaća se najam dvoranama, ljudi koji su bili u organizaciji nešto su i zaradili, mislim da je to odlično i s te strane. A i Split se pokazao kao odličan domaćin. Čuo sam pohvale mnogih kako se Spaladium ove godine odlično 'stopio' s Porinom te da je idealan za održavanje ove glazbene manifestacije.

Nedostaje li na glazbenoj sceni Dora?

- Šteta je što nema Dore. Jedne godine smo Giuliano i ja imali pjesmu ‘Srna i vuk’, pobijedila je Runjićeva pjesma ‘Ostani’ koju Karan izvodi. Do zadnjeg trena smo imali najviše glasova, ali je Dubrovnik prevagnuo kao zadnji grad koji je glasao. Malo smo se razočarali, tada smo bili najbliže Eurosongu, ali tako se dogodilo, no pjesma je bila slušana. Volio bih da se ponovno vrati onaj stari sistem odabira pjesme za odlazak u Europu. Nisam pristalica današnjeg sistema odlučivanja tko će i s kojom pjesmom ići na Eurosong. Volio bih da se vrati Dora, neka se autori i izvođači natječu kroz dvadesetak odabranih pjesama. Dobili bi ponovno manifestaciju koja će iznjedriti nove pjesme za radijski eter, ali i pjesmu koja će u tom trenutku najrealnije predstavljati našu zemlju. Mislim da će se većina glazbenika sa mnom složiti, da je bolje da se Dora dogodi, nego da se ne dogodi. Siguran sam da ima puno ljudi iz struke koji misle isto, a i vjerojatno onih vječnih kritičara koji samo nalaze mane.

Što mislite o ovogodišnjem izboru Jacquesa Houdeka?

- Teško je biti prognozer, želim mu svu sreću i neka nas predstavi u najboljem svijetlu što sam siguran da i hoće. Pa recimo, da dogodine Eurosong bude u Splitu...

Splitski festival ove godine otvara se s Gibonnijevim koncertom...

- Koncepcija koju sam promovirao prije nekoliko godina, počevši s koncertom Olivera i Hausera, pokazala se odličnom. Polufinalne večeri nikom nisu bile baš zanimljive uzmemo li u obzir da danas na dnevnoj bazi izlazi nekoliko pjesama, 45 novih pjesama u dvije večeri festivala bilo bi stvarno previše. Zbog velike količine pjesma ni jedna ne dobije onu zasluženu prezentaciju, gubi zanimljivost. Niti je zanimljivo publici, niti HRT-u. Kad tako sagledate današnju situaciju glazbene scene u Hrvatskoj ta forma je definitivno potrošena.

Smatrate da ste time osvježili formu festivala?

- Siguran sam u to. Napokon su sve tri večeri Prokurative pune, vratili smo publiku, kao u dobra stara vremena. Izvodi se kvalitetna i rado slušana hrvatska glazba, nastupaju najbolji izođači, a HRT prenosi i snima sve večeri. Napominjem da je i gledanost odlična.

Vratili ste mnoge na festival...

- Vratili smo imena kao što su Oliver, Gibo, Josipa Lisac, Parni Valjak... Bio bih sretan i da Elton John napravi koncert, haha, samo bi budale kazale da on ne spada tu jer ne pjeva dalmatinske pjesme. Oduvijek je glazba koja vrijedi imala mjesta na Splitskom festivalu i ta koncepcija je prava. Uz to mi je drago da u večerima novih pjesmama proizvodimo kvalitetnu glazbu. Možemo se pohvaliti da svake godine s Prokurativa plasiramo barem jedan hrvatski veliki hit poput ‘Ne diraj moju ljubav’, pa  ‘Moje zlato’ koja je bila apsolutni hit 2015. godine. Posebnu pažnju pridajemo mladim autorima i izvođačima, za koje smatramo da su kvalitetni. Prisjetimo se samo na prošlogodišnjem Splitu mlade Mie Dimšić i pjesme ‘Život nije siv’. Ta pjesma je ove godine bila jedna najvrćenijih u Hrvatskoj, a ujedno je bila među pet nominiranih za Porin za pjesmu godine.

Vratimo se na ovogodišnje izdanje, novitet je i nagrada Cesarica...

-  Da, to je nova glazbena nagrada gdje će publika birati hit godine, za razliku od Porina gdje struka glasuje. Tu će publika imati mogućnost izabrati po njihovom guštu najbolje pjesme, od kojih će neke biti biti izvedene 7. srpnja u danima Splitskog festivala na Prokurativama.

Može li festival imati jednaki značaj za izvođače u odnosu na prošlost gdje nije bilo društvenih medija i interneta koji je omogućio masovnu promociju glazbe?

- Mislim da treba mijenjati formu, pratiti korak s vremenom, a time će održati zanimljivost. Kao što nekim starim pjesmama promijenimo aranžman pa postanu ponovno hit. Isto kao moda, varijacije na temu, ali ne nauštrb kvalitete. Festival je trajna i velika vrijednost ovoga grada, te hrvatske glazbene baštine. Trenutačno sam zadužen da mu mijenjam aranžman i odijelo te smatram kako je sada zanimljiviji. Moramo pogled usmjeriti prema budućnosti i u novim formama tražiti afirmaciju. Mišo, Tereza, Oliver su dali najbolje i najvrjednije Splitskom festivalu, te on njima u zlatnim danima zabavne glazbe, ali danas treba dati šansu mladima i tražiti novog Mišu, Olivera, Terezu...

Svi se pak pozivaju na stare dane festivala...

- Siguran sam da je ovo pravi put, a mi ćemo kroz retrospektivne večeri i njihova glazbena izdanja publici dati da se prisjeti tih vremena. Najveća težina organizatoru Splitskog festivala je hipoteka uspješnosti nekadašnjih festivala, s čim se vrlo teško nositi jer svi pričaju kako je to bilo 60-ih i 70-ih godina, a vrijeme se ne može vratiti.

Javnost vas poznaje samo po radu, nerado se pojavljujete u medijima i javnim događajima.

- Volim mirniji život, nisam za veliki šušur, medijske istupe, ne odgovaram na provokacije. Oslanjam se na svoj rad jer mislim da je to osobna iskaznica svakog čovjeka. U poslu uživam i živim život glazbenika. Imam svoje hobije, volim more i biti u krugu dragih ljudi i prijatelja. Ne volim grupna veselja, izlaske gdje je puno ljudi, to je dio moje osobnosti. Pozornica me čini nervoznim. Ne kažem da mi ne godi kada ostvariš uspjeh, ali ne osjećam se ugodno pred svjetlima reflektora. Pozornica je rezervirana za one koji se tu osjećaju kao doma, ja ne.

Gdje ste vi ‘doma’?

-Ja sam doma iza pozornice, kod kuće, u studiju i za gitarom. Smatram ako dobro radiš svoj posao, uporan si uspjeh će doći, nisu svakom presudne nagrade da bi čovjek bio sretan.

Što mislite o kritici?

- Volim kritiku, ali kad je konstruktivna i s argumenta. Konstruktivna kritika mi pomaže, iz nje ću možda izvući nešto što će mi koristiti, ‘ukrasti’ od kritičara ideju i realizirati je, di ćeš većeg gušta. Neke kritike znaju biti nerealne i bazirane na frustracijama, na krivoj procijeni, a to nikome ne koristi za napraviti dobar posao. Ipak od svega najviše volim čuti neku dobru pjesmu, ona me inspirira, daje snagu tjera me da radim dalje, i dalje...

Poruka za kraj...

- Život donosi i lijepe i ružne stvari, ako voliš ono što radiš sretan si čovjek. Kada smo Ban i ja snimili pjesmu ‘Ne voliš me više’, nije ni trebala izaći u eter da bi bili sretni. Prva nagrada na Zagrebačkom festivalu, bila je samo nadogradnja ovoga prije. Uspjeh i novac su poželjna posljedica one ljubavi prema glazbi koju gajimo. Novac mi nije osnovni pokretač, al sam sretan što mogu živjeti od posla koji volim, to je Bogom dano.