100. NEDJELJNA ĆAKULA Andrea Šušnjara: Lakše mi je pjevati tužne pjesme jer ja poznajem samo nesretnu ljubav

Fotogalerija (5)

U jubilarnoj stotoj 'nedjeljnoj ćakuli' ugostili smo Andreu Šušnjaru, pjevačicu grupe Magazin koja je nakon godinu dana predstavila novu pjesmu 'Titanik'. 

- Izrazito sam sretna i ponosna na našu novu pjesmu. Svima nam je poznata priča o brodu Titanik koja nam je poslužila kao inspiracija za novu glazbenu poslasticu, a odlučili smo je premijerno predstaviti publici jučer, točno na dan kada je slavni brod potonuo. Jako mi je drago što je i sam spot zamišljen s puno elemenata iz filma koji mislim da nema tko nije pogledao i na njega se raznježio. Nadam se da će i ova pjesma pokazati kako Magazinovi hitovi traju godinama i da će opravdati očekivanja publike.

Kako ste pjesmu osobno doživjeli?

- Radi se o nesretnoj ljubavi, a kako ne poznajem ni jednu drugu lako sam se uživjela. Mislim da je drugačija jer nije ni tužna balada ni vesela pjesma. Pokazalo se da je sjajan recept publici uvijek ponuditi nešto novo, a ne na tragu onoga što su od vas već čuli. 

Kakve su prve reakcije publike?

- Sjajne. Naši pratitelji na društvenim mrežama šalju nam poruke, kažu kako su jedva dočekali novu pjesmu i kako im se sviđa. Nadam se da će im se 'Titanik' uvući pod kožu kao i naše prethodnice.

Hoće li biti teško nakon hita 'Žena, a ne broj', koji je dosegao više od devet milijuna pregleda na YouTubeu, zadovoljiti očekivanja publike?

- Prošlo je godinu dana od pjesme, a 'Žena, a ne broj' postala je najklikanija pjesma na internetu u povijesti Magazina. Pjesmi smo dali vremena da je publika prihvati, ali je jednostavno došlo vrijeme za neke nove. Snimili smo zimus u studiju jednu drugu pjesmu, shvatili smo da ona nije velikog kalibra kao zadnja. U međuvremenu smo imali turneje i nastupe, čekali smo onu pravu i pojavio se 'Titanik' i nadam se da će dosegnuti barem devet milijuna pregleda ha, ha...

Je li Vam omiljena među onima koje ste otpjevali otkako ste u Magazinu?

- Teško je kazati koja je omiljena, sve su mi drage i svaka za sebe nosi neku svoju priču. Rado se sjetim prve 'Sijamski blizanci' koja je isto veliki hit, a publika uz navedene uvijek sjajno reagira i na 'Kemiju', 'Maslačak'...

Maloprije ste kazali kako poznajete samo tužnu ljubav...

- Puno mi je lakše pjevati tužne pjesme zato što se pronalazim u tome. Kada nešto osobno doživim, onda lakše to prezentiram, a iskrenu emociju publika itekako osjeti. Teže mi je pjevati neke super pozitivne pjesme, riba sam po horoskopu pa sam po prirodi malo melankolična i emotivna. Iako sam društvena osoba, pozitivnog duha i stalno nasmijana, glazbu doživljavam veoma emotivno iz dubine duše. Liljana Nikolovska savršeno je znala prenijeti takve emocije. Kada pjevam pjesme iz tog razdoblja kao što su 'Čekala je jedna žena' ili 'Kako sam te voljela', uvijek mi dođu suze na oči. Na koncertima kada je vesela atmosfera onda volim 'veselice'.

Ljubav?

- Već sam dvije godine solo, trenutačno mi to u potpunosti odgovara. Najviše cijenim poštovanje, pažnju i ljubav, a to je teško dobiti ovih dana.

Ljudi i danas vole stare pjesme Magazina, općenito su nostalgični. Zbog čega mislite da je to tako?

- Ljudima se najlakše vratiti u prošlost preko pjesama. Mislim da su osamdesete neponovljive u svakom smislu. Imale su specifičan zvuk, ali koliko god ljudi to željeli vratiti, to je nemoguće. U vremenu u kojem živimo trebamo se prilagoditi publici i zvuku koji se danas traži. Danas je u trendu retrospektiva, vidljivo je to kroz glazbu, spotove, odjeću, sve se naslanja na prošlost. Tako mnogi ovu pjesmu uspoređuju sa starim Magazinom, ali je sada pitanja što je kojoj generaciji 'stari'. Nekome je to Liljana Nikolovska, a mlađim generacijama je to već Jelena Rozga. Viđenja su različita, tako da jedino na što smo mi trenutačno fokusirani je budućnost i svaki novi korak Magazina. Nama se barem nije teško vratiti u prošlost, na repertoaru su nam sve uspješnice grupe, ali i sve one nove jednako važne pjesme. To je savršen spoj onoga što publici treba.

Nedavno ste se vratili s posljednje turneje u Americi. Kako je protekla?

- Magazin je sa svim pjevačicama bio na turnejama, uvijek od njih slušam brojne anegdote i dogodovštine, a imaju ih puno u ovih 30 godina. Tako da mi je oduvijek san bio ići na američku turneju i to osobno iskusiti. Uspjela sam ih slomiti nakon osam godina da mi ispune tu želju. Prošle godine smo imali turneju po Kanadi, shvatili smo da su Hrvati željni takvih koncerata pa smo se ove godine odlučili ponoviti turneju. Uvijek imamo strah da neće znati dio našeg repertoara, međutim nemoguće je sada opisati tu euforiju kada čuju sve naše pjesme. Da u Chicagu, New Yorku i Torontu pjevaju u glas 'Žena, a ne broj' za mene je bilo posebno.

Bili ste dva tjedna na turneji. Što ste sve posjetili?

- Bili smo u Kanadi i SAD-u, točnije u Clevelandu, Detroitu, Torontu, Chicagu i New Yorku. Moj uvjet bio je da nešto i posjetim jer inače je naš tempo usmjeren na prijevozno sredstvo i binu. Uvažili su mi želje, imala sam po dva slobodna dana između koncerata i stigla sam dobar dio i razgledati. New York je grad mojih snova, imala sam osjećaj da sam već stoput bila tamo. Jedno lijepo iskustvo koje se nadam ponoviti.

Imate li u planu novu turneju?

- Slijedi ljetna turneja, ići ćemo u Los Angeles, Sacramento, Vancouver, odnosno idemo u drugi dio Amerike.

Što dalje?

- U zadnje vrijeme kruže razne dezinformacije kako odlazim iz Magazina, kako traže novu pjevačicu. To, naravno, nije istina, mi smo jedna velika obitelj jer više vremena provodim s njima nego s vlastitom. Mogu slobodno kazati kako među nama vladaju idilični odnosi i nikada nismo povukli pitanje mog odlaska. Magazinci su rekli da bi voljeli da im budem zadnja pjevačica i da ne bi nakon mene željeli nikog drugog. Napunila sam 31 godinu, znam da svi misle da je vrijeme za solo karijeru, ali o tome još ne razmišljam jer smo uhodani tim. Lakše mi je sve uz moje magazince jer funkcioniramo na pogled. Da oni nisu zadovoljni sa mnom, da imaju afinitete prema nekoj drugoj pjevačici, oni bi mi to otvoreno i rekli.

Album?

- Voljela bih imati još jedan album, i još jedan... Međutim, živimo u modernim vremenima gdje izbacivanje albuma publici ne predstavlja ono što i prije. Za prvi smo skupljali pjesmu po pjesmu, jednu po jednu smo prezentirali, pokazalo se dobro jer je svaka imala svoje vrijeme kod publike. Kada odjednom izdaš nekoliko pjesama, uvijek se neke od njih izgube, a to je šteta. Naš recept je zbir hitova i mislim da ćemo tako i ovaj put. Magazin je konstantan na estradi, nismo novi bend i nemamo potrebu za nekim dokazivanjem u tom smislu. Mislim da je godišnje dovoljna pjesma ili dvije, ovisno kako se dogodi trenutak. Pored Tonča i Vjekoslave teško je ne imati hit, oni apsolutno znaju što rade i oni su naš jedini izbor.

Je li Vam se dogodila situacija da ste 'ljubomorni' što su Huljići nekom kolegi dali pjesmu koju biste rado otpjevali?

- Ne baš. Često se pronađem u tekstu drugih pjesma, recimo slušam Grašu ili Rozgu i mislim da o meni pjevaju, ha, ha... Šalu na stranu, mislim da Huljići točno znaju kome će koja pjesma dobro 'sjesti'.

Kako volite provesti slobodne dane?

- Obožavam druženja, izlaske, kao i šetnje sa svojim psom. Moj Coco je moja velika ljubav, spavamo skupa i volim ga više od ičega. Ne volim robovati obvezama, kod mene je sve opušteno, baš sam onako prava Dalmatinka. Volim putovati, sve je to lijepo, ali se uvijek volim vratiti doma. Pokušala sam živjeti u Zagrebu, jer sam tamo često zbog posla, ali nema meni do mora, sunca i Splita.

Imate li još neke neostvarene želje?

- Puno sam razmišljala o tome. Kao djevojčica imala sam puno želja i zahvalna sam Bogu što mi je sve ostvario. Nemam neke nove ciljeve, osim da budem zdrava, sretna i neka nastavim ovim tempom u istom smjeru.

Mnogi mladi sanjaju o glazbenoj karijeri. Što bi im poručili?

- Prije nekoliko mjeseci sam bila u žiriju glazbenog natjecanja u Fabrique pubu, bila sam fascinirana koliko u Splitu ima talentiranih ljudi. Teško mi je vidjeti koliki talenti se ne mogu probiti na estradi, doći do nekog medijskog prostora. Više njih izmamilo mi je suze na oči, došlo mi je da svim tim ljudima nekako pomognem. Kod nas je teško uspjeti, ali se može. Poručila bih im da ne odustaju, bore se, pjevaju, sviraju jer kad tad će ih netko primijetiti. Mislim da je krug glazbenika u Hrvatskoj jako zatvoren i da bi ljudi iz glazbenog biznisa trebali zaviriti u te pubove, kafiće i mjesta gdje prekrasni mladi ljudi pokazuju tek malom broju auditorija svoje velike talente.