Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Joško Šupić NEDJELJNA ĆAKULA Johnny Gitara: Novac i slava nisu jedina sreća, a to pogotovo shvatiš kada se razboliš

NEDJELJNA ĆAKULA Johnny Gitara: Novac i slava nisu jedina sreća, a to pogotovo shvatiš kada se razboliš

Publika je željna onog trenutka kada izvođač svoje srce ostavi u pjesmi i na nastupu

Nakon duže stanke u glazbenoj karijeri, koja je nastupila zbog zdravstvenih problema, Johnny Gitara snimio je spot za 'Crnu mambu', koja se već duže vrijeme već vrti radijskim postajama. Splitskog kantautora ugostili smo u nedjeljnoj ćakuli u kojoj smo popričali o teškim i lijepim životnim trenucima...

- Pjesma je jedna životna štorija, posvećena ženama i njihovoj nadmoćnosti nad muškarcima. Svi smo mi muškarci barem jednom u životu, netko više, a netko manje, osjetili koliko su žene moćna bića. Crna mamba govori o izraženom strahu muškarca koji prihvaća otvorenu igru žene prema njemu. On se prepao nje, iako bi želio biti s njom. Pjesma je vrlo vesela, baš idealna za ove ljetne dane, a već je nagađana na prošlogodišnjem Opuzenskom festivalu.

Kako je nastala 'Crna mamba'?

- Autor teksta i glazbe sam ja, aranžman potpisuje Albert Limić, a video spot je napravila produkcijska kuća Jedina.hr iz Splita. Spot je sniman na nekoliko lokacija u Stobreču i okolici, a glavna zvijezda spota je Ann Martinet, 27-godišnja ljepotica rodom iz Kenije. Ona je udata za našeg Splićanina i sada tu živi te se rado odazvala snimiti spot za mene.

Vjerujem kako su se naši čitatelji pitali gdje ste sve ovo vrijeme...

- Tu sam, ali nisam prisutan u medijima kao što su naše celebrity zvijezde. Za mene je optimalno da sam zdrav i da imam normalni život koji pruža osnovne životne potrebe. Živim normalnim životom, imam prostora za bijeg, recimo idem loviti ribe, igram balote i slično... Nisam zvijezda, smatraju me miljenikom puka i to mi godi. Dite sam maloga mjesta, sve vrijednosti nosim koje su me u mladosti naučili i nisam se promijenio. Ne želim da me estrada uzme, glazba je moja ljubav i pokušavam živjeti od nje. Znam da je teško, treba puno truda, ali dio sebe ne smiješ dati estradi. U ovom malom životu trebamo biti sretni, novac i slava nisu jedina sreća, a to pogotovo shvatiš kada se razboliš. 

Koliko se Vaši glazbeni početci razlikuju od početaka današnjih glazbenika?

- Promijenilo se dosta toga. Počevši od show biznisa i reality emisija gdje se mladost prijavi, postanu instant zvijezde, a kasnije rijetko koji od njih uspije. Mladi čovjek uživa u tom trenutku, ali je on kratkog vijeka. Mnogima to može biti pouka kako slava nije bitna već ono što si svojim radom ostavio iza sebe jer ti to nitko ne može oduzeti. Moji početci su bili drugačiji, imao sam pjesmu 'Moja se draga napila' koju je Radio Split prepoznao. Polučila je veliki uspjeh, međutim, dogodilo se jedno nesretno vrijeme, početak Domovinskog rata. Duboko sam uvjeren da momak iz Drvenika, malog mjesta Makarske rivijere, koji je imao odgoj baziran na poštenju, nije bio nespreman za život i izazove u velikoj sredini gdje je došao živjeti. Karijeru je usporio rat, ali znam da je Bog rekao da tako treba biti. 


Uskoro će 58. Splitski festival, nema Vas ove godine...

- Opuzenski festival je onaj koji ne propuštam jer je iznjedrio brojne poznate pjesme. Ove godine ću se predstaviti novim singlom 'Za dobrim konjem se prašina diže'. On je nepravedno zanemaren u odnosu na druge, žao mi je zbog toga, zato se rado odazovem svake godine. S druge strane za Splitski festival imam dvojbeno mišljenje. Razumijem tešku situaciju u državi, ali ne možemo kazati kako je zadnjih godina iznjedrio velike hitove s obzirom na rejting i reputaciju koju ima. Sjećamo se kako je u prošlosti imao po dvadesetak hitova godišnje. No, festivali više nisu centrali događaji na koje idu glazbenici i to se razvodnilo. Došli su i novi stilovi zabavne glazbe koji imaju prizvuk turbofolka, još jedan problem su kvalitetni autori kojih je danas jako malo. Splitski festival mora opstati, on je ikona grada, a svi oni koji prihvate biti direktori nije im lako. Tomi Mrduljašu zaista nije lako od stotine ponuđenih odabrati desetke najboljih. Zadnjih pet godina nisam slao svoje pjesme, nisam želio forsirati, ali znam da ću jednoga dana opet na Splitski festival.

Na estradi su se pojavila nova glazbena imena. Za koga smatrate da ima svijetlu budućnost?

- Mladost ima puno talenta, ima strašnih pjevača. Jednu od njih ipak bih izdvojio, a to je Mia Dimšić. Voli gitaru kao i ja, zato mi je draga, ha, ha... Šalu na stranu, izuzetna je cura koja je drugačija u moru istih, a bliski smo i po nekom country izričaju. Ona je osvježenje na estradi, odiše skromnošću, poštenjem i čini mi se da joj je glazba na prvom mjestu, a ne 'sise i guzice u prvom planu'. Nama je u Hrvatskoj važno sve oko pjesme, a ne ono što se pjeva i to me žalosti. Publika je željna onog trenutka kada izvođač svoje srce ostavi u pjesmi i nastupu, a kiča su se već dovoljno zasitili. Glazbu moramo odvojiti od tabloida, playboya, modnih pista...

Što Vas inspirira sve ovo vrijeme?

- Život stvarnog čovjeka. Upravo nova pjesma 'Za dobrim konjem se prašina diže' počinje 'Ajme gušta, ajme lipote, misto svoga živit tuđe živote'. Zar to nije tema koja se tiče svih nas? Volimo zagrebati u tuđe živote, dok nam je naš izgubljen, tješimo se tuđom nesrećom. Također, u pjesmi 'Stare kuće' pitao sam se 'gdje će sutra ta naša sirota djeca, hoće li sa svog praga odlepršati poput jata ptica', a to se danas nakon deset godina od pjesme događa. Tema ima, društvo nam je pomalo izgubljeno, trebalo bi se nešto hitno dogoditi da Hrvatska počne živjeti onako kako zaslužuje. Tjera mi bol svaki odlazak mladosti, tužan sam i nastojim pjesmama potaknuti ljude na malo pozitivne energije.

Koliko je teško biti kantautor?

- Teško kada nema inspiracije, a lako kada je ima. Postoji jedna ljubavna pjesma u mojoj glavi već dvije godine, ali nikako da je dovršim, dok sam 'Stare kuće' napisao za pet minuta. Kod umjetnika nema pravila, nema prisilne inspiracije... Puno je puta inspiracija došla u krivo vrijeme, ali danas je malo lakše, imamo pametne telefone i svaku misao zapisujem. 

Kako ćete provesti ovo ljeto?

- Nadam se radno, dogovorio sam puno nastupa i to me veseli. Posebice me vesele ribarske večeri, gdje mogu pjevati dalmatinsku pismu, našega Mišu, Olivera, Milu Krnića, Grdovića i svoje pjesme. U caffe baru Dreamers često nastupam pred dvjestotinjak ljudi i to su moje omiljene gaže. To je rockerski kafić i još jedno mjesto gdje ljudi mogu izabrati slušati raznoliku glazbu.

Prošli ste teške trenutke bolesti. Je li Vas sada zdravlje služi?

- U tri mjeseca zadesila nas je velika tragedija, moja mama i punica dobivaju karcinom i umiru, a još teže dolazi nakon toga. Supruga i ja oboljeli smo od karcinoma i slijedi naša bitka za život. Moja supruga Jelena je meni spasila glavu, u zadnji trenutak me je odvela u bolnicu. Borili smo se lavovski zbog našeg sina koji nas je preklinjao da ga ne napustimo. Prošlo je šest godina i danas su nam nalazi odlični. Bog je imao neki plan za nas, sačuvao nas je i danas smo oboje jači nego prije bolesti. Shvatili smo da život nije ono što svi mislimo, on je sasvim nešto drugo. Trčimo za krivim stvarima, a život je svaki dan. Ujutro kad se probudiš zahvali Bogu jer je svaki dan život. Pomogli su nam mnogi, organizirali humanitarne akcije i još jednom svima hvala.

Vi se također rado odazovete na humanitarne koncerte...

- Da, a nagrada za to je došla naknadno kada sam ja trebao pomoć. Sretan sam čovjek što sam prošao kušnju jer smatram da sam nakon svega bolji čovjek. Pokušaj danas napraviti jednu dobru stvar i u tome pronađi zadovoljstvo. Sretan sam što imama uspješan brak koji traje 22 godine, a najljepše iz njega je naš sin. Ne trebam više u životu. 


Lovite li još ribu?

- Nisam više s lukom i strijelom kao prije, to je bila fantastična priča u kojoj su se svi čudili mom alatu. Danas veliki uspjeh imam s udicom, valjda me ribe vole ha, ha...

Nogomet?

- Malo sam zanemario nogomet, ali volim hodati i trčati, a dnevno prođem preko pet kilometara.

Uvijek ste ostali vjerni svom imidžu. Što bi se trebalo dogoditi da ga promijenite?

- Frizura se zbog godina malo promijenila i prorijedila, ali ako je promijenim neće mi nitko prepoznati. Zato ostajem vjeran svom imidžu do kraja ha, ha... 

Koja bi Vaša poruka bila mladima?

- Vjerujem u poštenje, volim ljude i vodim se onom 'ne čini drugome što ne bi volio da drugi tebi čine'. Kreni od sebe, biraj put koji je pravedan jer sljepilo hedonizma i materijalizma jednom će doći na naplatu. Istinske vrijednosti i savjest ni jedan novac ne mogu zamijeniti. Ima duži i kraći put, biraj onaj koji te čini sretnim. 

Vaša reakcija na temu