NEDJELJNA ĆAKULA Petar Dragojević: Oliver bi poludio da je vidio svoj ispraćaj, rekao bi da nisu normalni!

Sa splitskim pjevačem Petrom Dragojevićem proćakulali smo o brojnim temama, otkrio nam je svoje skore planove, kao i idući nastup u rodnom gradu.

- U Splitu nastupam u Antique baru 20. listopada, a onda slijedi Slovenija gdje nas Dalmatince obožavaju. Sada počinje sezona vjenčanja, početkom prosinca kreću adventske gaže, a nakon toga slijedi pauza i odmor. Do korizme i nakon nje je lagano, a onda opet sezona svadbi i ljetni nastupi. Uvijek isto, od 1997. godine otkako sam došao na glazbenu scenu.

Sjećaš li se svog prvog nastupa?

- Da, to je bio Zadarfest prije 21 godinu. Međutim, od malena sam imao gitaru u ruci, uvijek sam nešto lupao i svirao, a već s pet godina sam nastupao na Zagrebačkom festivalu. Znao sam kao mali da mi se muziciranje sviđa, glazbenici su uvijek prolazili kroz kuću i teško me je moglo zaobići. Prirodni put je bio da upišem glazbenu školu, a potom sam bio član raznih bendova.

Bio je član TBF-a

Čula sam da si jedno vrijeme bio član TBF-a. Je li to točan podatak?

- Jesam, svirao sam kratko klavijature u TBF-u. Mama je radila s mamom od jednog člana, Mladen je to doznao i zvao me da uskočim. To je bilo prije nego su snimili prvi album, bio sam s njima na par svirki. Bilo je to kratko, ali lijepo iskustvo.

Koliko ti je stric Oliver bio podrška u karijeri?

- Najmanje smo pričali o glazbi, a puno smo se zafrkavali. Imali smo blizak odnos, uvijek smo tu bili jedno za drugo. Pomagao mi je i učio me cijeli život. Kada ti Oliver da pečat, onda znaš da je to dobro. Uvijek me hrabrio da ne odustajem, ali nikada umjesto mene nije birao put. Možda nikada ne bih došao dokle jesam da me nije naučio da biram ono što isključivo volim. Bilo koji projekt što sam radio otišao bih kod njega, pa bi on rekao 'Ovo si dobro, ovo ti nije, ajde ponovo'. Govorio je uvijek: 'Mogu ti ja sve napraviti, ali što ćeš onda dobiti s tim?' Oliverov savjet je bio zlata vrijedan i hvala mu na svemu. 

Posljednjih godinu dana nije bilo lako...

- Najviše me pogodila vijest na početku kad su otkrili dijagnozu. Kasnije imaš neku nadu da će biti bolje, Oliver je i sam bio pozitivan do kraja, ali, nažalost, to je takva bolest. Ono što je tragično je činjenica da se on izliječio od bolesti, ali tijelo nije izdržalo. Teško je uopće govoriti o tome jer nikad nisi spreman, nikad nisi spreman na nečiji odlazak tko ti je jako blizak. Puno je tu uspomena od malih nogu, od sviranja gitare, od smijeha, igranja nogometa, balota, mora, Vela Luke. Ma, toliko je uspomena...

Veličanstven je bio ispraćaj...

- Oliver bi poludio da je vidio svoj ispraćaj, rekao bi - vi niste normalni. Siguran sam da bi on želio nešto skromniji ispraćaj jer je takav bio za života. Nije patio od nekih veličina, zato su ga ljudi voljeli. Što još reći o ispraćaju, teško da će to itko doživjeti u Splitu, a to mu je dala skromnost koja je bila njegova najveća vrlina. Njega nije bilo briga u kakvoj je majici izašao u grad na kavu jer je znao da ljudi na njegov koncert dolaze zbog glazbe. U meni su se uzburkale i tuga i radost i ponos i bilo je jako teško.

Odlaskom Smoje, Dvornika, Runjića i Olivera je započela nova era Splita

Obitelj je odlučila zaštititi njegovo ime...

- Slažem se s tim, Oliverov lik i djelo su svetinja. Treba proći neko vrijeme za odavati počast na mjestima gdje to priliči. On je imao zavidnu karijeru, ostavio je trag na kojem se nove generacije mogu učiti kako postati kompletan muzičar, a ne pokazati samo guzice i sise, već da to vrijedi generacijama. Olivera su slušali i slušaju mlado i staro, ikona je Splita, što je rekao to je i napravio. Bio je veličina koja će se teško ponoviti, ne treba tražiti novog Olivera jer takav ne postoji. Smoje, Boris Dvornik, Zdenko Runjić i Oliver su Split. Više ih nema i kao da je jedna nova era Splita započela njihovim odlaskom. 

Vratimo se tvojoj karijeri. Imaš li u planu novu pjesmu?

- Da, za koji dan idem u studio, snimam novu pjesmu koju je napisao Vinko Barčot. Nadam se da ću je kroz mjesec dana objaviti. Sve ide nekako lagano, nisam zasićen muzikom jer sve doziram. Potrefi se da snimim dvije pjesme u pola godine, a onda po godinu dana ništa. Ne volim forsirati stvari. 

S druge strane hiperprodukcija je pjesama i izvođača na sceni.

- Sve je to dobro u početku, a pitanje je što kasnije. Ljudi mogu izabrati što im odgovara za slušati, ali je ipak Hrvatska malo tržište za toliki broj pjevača i pjesama. Tako je i sa showovima koji 'izbace' na desetke mladih i talentiranih ljudi, ali kako show završi, nažalost, tako i oni nestanu. Danas trebaš biti najbolji u svemu - od pjevanja, izgleda, scenskog nastupa, pjesama do menadžmenta - da bi te publika prepoznala.

Je li prije bilo tako?

- Nije. Pjesma je bila početak i kraj, ako nije bila dobra, džaba ti sve ostalo. Zato se stari izvođači i dalje slušaju jer imaju dobru pjesmu. Uz to, važna je osobnost, kao što je imaju recimo Marijan Ban, Gibo i brojni drugi, koji čim počnu pjevati publika zna prepoznati da su to oni. Također, mislim da ljudi kod kuće slušaju jednu vrstu glazbe, a izlaze na techno ili idu na koncerte recimo Zečića, tako da ni brojke na YouTubeu nisu pravi pokazatelj.

Je li problem u današnjim autorima?

- Nije, autori se samo prilagođavaju onome što ljudi žele slušati. Ima onih koji pišu iz srca, ali većina od toga živi, tako da proizvode ono što prolazi kod publike. Rekao je naš Mišo: 'Metni plakat pa ćeš vidjet koliko vridiš', mislim da je to jedina prava istina.

S kim ti najčešće surađuješ?

- Ima puno autora s kojima surađujem - od Huljića, Ante Pecotića, Dade Pastulovića, Pere Kozomare, Vinka Barčota, Tomislava Mrduljaša... Nazovem ih i pitam imaju li što za mene, bude i obratno pa mi oni ponude pjesmu. Važno je da se dogodi onaj momenat i da ti pjesma legne.

'Prva i jedina' je moja osobna karta

Kod koje se pjesme dogodio taj 'momenat'?

- Uf, rijetko mi pjevači znamo to sami. Možda mi na prvu ne bi to pjevali, mislimo i da nije za nas, ali onaj tko ju je napravio ima viziju i važno ga je poslušati. Najčešće kada je čuješ u finalnom obliku i sam to shvatiš. 'Prva i jedina' je za mene osobna karta, kao i 'Otvoren prozor' i 'Ovih dana', s tim pjesmama publika spaja moj lik.

Posljednju pjesmu 'Nisam svoj' predstavio si na Splitskom festivalu. Često čujemo kako on nije kao što je bio. Koje je tvoje mišljenje?

- Splitski festival je 'top' za vrijeme u kojem jesmo. Odličan je i tu nema dvojbe, kao i Tomislav Mrduljaš koji ga vodi. Zanimljivo je da sam svake godine na Splitskom festivalu, sudjelovao sam jedno 15 puta, a ni jedne godine nisam ništa osvojio. Razlog mog dolaska nisu nagrade, nego zato što je za mene Splitski festival institucija i čast mi je na njemu sudjelovati. Ban piva 'Bila boja je boja, bila boja je najbolja na svitu, i niko mi ne more reć da nije tako', Torcida kaže 'Hajduk je Hajduk', a Splitski festival za mene je doma i tamo je najbolje.

Ponosni si otac četvero djece. Kako izgleda tvoje privatno vrijeme?

- To je ludnica od jutra do mraka: škola, vrtić, treninzi i ostale izvanškolske aktivnosti. Cijeli dan je pokret, ali u tome uživam jer će doći vrijeme puberteta, kada ćemo ih moliti da idu s nama, ali im više nećemo biti zanimljivi ha, ha...

Pokazuju li interes za glazbu?

- Jesu, svi imaju sluha i ritma, oponašaju me po kući. Još su mali da bih mogao govoriti hoće li tko od njih u glazbene vode, ali ću podržati svaku njihovu odluku. Ne volim forsiranje, ali bit ću pomoć što god budu željeli biti.

Koji je tvoj savjet mladim glazbenicima?

- Ako su željni slave, neka onda žure, ako žele iskreno voljeti glazbu i u njoj uživati, trebaju ići korak po korak i biti strpljivi.