Nova Epizoda Podcasta Casting: Tea Alagić o 'Daleko je Kandahar', Yaleu i radu s Peterom Brookom

U novoj epizodi kazališnog podcasta 'Casting' Hrvatskog narodnog kazališta Split, redateljica Tea Alagić, umjetnica s impresivnom međunarodnom karijerom, progovorila je o svom profesionalnom putu od Mostara do New Yorka te o aktualnom radu u Splitu, režiji drame 'Daleko je Kandahar' mlade autorice Anite Čeko.

Fokus na obiteljsku traumu i ratne posljedice

Razgovor se ponajviše fokusirao na dramu 'Daleko je Kandahar', praizvedenoj 6. prosinca. Uoči premijere, Alagić je istaknula kako ju je tekst privukao zbog svoje slojevitosti i osobne dimenzije.

'Komad je jako lijep zato što priča o ocu koji radi kao humanitarac u ratnim zonama i o utjecaju te distance i traume na njegovu obitelj, na djecu i suprugu u Splitu', objasnila je Tea Alagić. Posebno je naglasila psihološki aspekt, odnosno očev nesvjesni PTSD, te slojevito proživljavanje tih trauma unutar obitelji. Redateljica je dramu usporedila s djelima Antona Čehova zbog manjka velikih vanjskih radnji i fokusa na unutarnje konflikte karaktera.

'U Čehovu su svi karakteri pokušavaju da nemaju konflikt, a imaju taj neki svoj unutarnji konflikt', pojasnila je Alagić, dodajući da 'Daleko je Kandahar' upravo prikazuje ulazak u svijet jedne obitelji gdje se život odvija tijekom 40 dana, a publika gleda kako oni prolaze kroz život i rastu bez oca. Istaknula je i da je sama dramaturginja Anita Čeko, čiji je tekst nagrađen nagradom Marin Držić, aktivno sudjelovala u probama, što je dio tradicije rada s novim dramama u Americi, te radu s glumcima Marijom Šegvić, Lukom Čerjanom, Nikom Petrović, Andrijanom Vicković, te Mijom Jurišićem koji se u predstavi pojavljuje samo na zaslonu laptopa.

Put od Mostara do Yale School of Drama

Tea Alagić govorila je o svom nekonvencionalnom obrazovnom i umjetničkom putu koji je započeo bijegom iz Mostara 1992. godine. Iako je željela Akademiju u Sarajevu, školovanje je započela u Pragu, gdje je na glumi otkrila strast prema režiji.

Kruna njenog obrazovanja je magisterij režije na prestižnoj Yale School of Drama, gdje je, kako kaže, svladala rad s tekstom. Alagić je istaknula značaj rada s najvećim imenima svjetskog teatra:

Peter Brook: S njim je radila radionice u New Yorku, pamteći njegovu nevjerojatnu energiju i preciznost. 'Ne bi vas on pustio sa scene ako nije rekao that's it', prisjetila se Alagić Brookove metode.

Robert Lepage i Richard Foreman: Istaknula je suradnju s Lepageom u autorskim predstavama te rad s Richardom Foremanom u New Yorku.

Glumačka Nagrada: Osvojila je nagradu Edinburgh Fringe First Award (2001) za ulogu Ophelije u adaptaciji All Hamlet Summit Suleymana Al Bassama.

Alagić trenutno predaje režiju, glumu i produkciju na The New School University u New Yorku, gdje prenosi svoj pristup koji spaja fizički teatar (Jacques Lecoq) i duboku predanost tekstu.

Razlike u kazališnoj produkciji

Govoreći o razlici između američke i europske kazališne scene, Alagić je naglasila financijsku ovisnost u SAD-u.

'Mi puno ovisimo od prodaje karata. Moram stalno misliti hoće li se predstava prodati, hoću li uzeti neku zvijezdu', rekla je Alagić, dodajući da su zbog toga probni procesi znatno kraći – maksimalno četiri tjedna za velike produkcije. Smatra da europski teatar ima veću slobodu u izboru djela zbog državnog financiranja.

Cijela epizoda podcasta 'Casting' dostupna je na YouTube kanalu HNK Split, gdje Tea Alagić detaljnije objašnjava svoj redateljski stil te zašto je dramu 'Daleko je Kandahar' važno pogledati.