Kao i obično uoči Valentinova, zaljubljenost i ljubav neizbježne su teme kako na kavama tako i u javnom prostoru, a okosnica su i niza kulturno-umjetničkih događanja. Jedno je takvo planirano u subotu u 19 sati u Teatrinu Gradske knjižnice Solin - posrijedi je večer ljubavne poezije i glazbe koja nosi naziv 'Vjeruj u ljubav'. Svoj će obol toj manifestaciji, među ostalima, dati ugledna splitska psihologinja dr. sc. Mirjana Nazor.
Ondje će, naime, biti na raspolaganju za razgovor o ljubavi i zaljubljenosti, pri čemu će govoriti iz znanstvene perspektive. Kao svojevrsnu uvertiru solinskom druženju s mladima, svoj je stručni pogled na te emocije iznijela i za Dalmatinski portal.
Zaljubljenost ili ljubav?
'Jedno je jasno - ljubav je emocija kao i strah, žalost, ljutnja te mnoge druge s kojima se svakodnevno susrećemo. Sve one imaju i svoju fiziološku podlogu, dakle prouzrokuju određene promjene u organizmu. Često se rabe termini kao što su 'zaljubljeni mozak', 'ljubav je slijepa', a to je povezano s određenim promjenama koje se zapravo zbivaju u tom trenutku u mozgu
Kad govorimo o ljubavi, valja istaknuti da postoje različiti tipovi ljubavi. Podjela na roditeljsku, prijateljsku, bratsku i spolnu ljubav temeljna je, ali se mogu ubrojiti i još neke', uvodno je istaknula profesorica Nazor.
Tvrdi kako je izrazito važno razlikovati zaljubljenost, za koju vjeruje da su je gotovo svi iskusili, od ljubavi.
'Onu drugu osobu - bilo da govorimo o muškarcu ili ženi, mladiću ili djevojci - onaj koji je zaljubljen percipira u najljepšem mogućem svjetlu. Zaljubljena osoba vidi samo dobro, lijepo, pozitivne karakteristike, vrline one druge. No jasno nam je svima da to nije realnost te da tako ne može zauvijek funkcionirati. Ako ostanemo na toj razini, veza nema budućnosti. Nakon izvjesnog vremena naprosto se mora urušiti jer će na površinu izbiti i poneke mane, loši postupci ili pak samo različitost. Ono što je različito ne mora nužno biti loše, ali se onom drugom ne mora sviđati.
Prema tome, iz zaljubljenosti bi trebalo, ako želimo da veza traje, uvjetno rečeno prijeći na drugu razinu. Premda drugu osobu nikada ne možemo sagledavati potpuno objektivno, trebamo osvijestiti njene određene mane, nedostatke, interese koji se razlikuju od naših pa ih i prihvatiti kako bismo i opstali s njom u vezi ili braku. Da bismo zaista mogli govoriti o ljubavi, moramo biti spremni koliko-toliko vidjeti je u pravom svjetlu', obrazložila je naša sugovornica.
'Samo sebe možemo mijenjati'
Izravno iz usta mladih čula je uvjerenje kako je netko spreman mijenjati svoje želje, potrebe i navike jer ih voli. Naglasila je da je u pitanju velika zabluda.
'Ako očekujemo da se partneri ili partnerice mijenjaju jer nas vole, radi se o jako lošoj pretpostavci. Jedino što možemo mijenjati, a što smo čuli tisuću puta, mi smo sami, odnosno možemo eventualno sebe pokušati mijenjati. Naša promijenjenost vjerojatno će rezultirati promjenama u onom drugome, ali jedino moramo biti spremni na zajedničko prihvaćanje mijenjanja sebe kako bi se taj odnos gradio, usavršavao i s vremenom postajao kvalitetniji', konstatirala je psihologinja.
Ljubav bez zaljubljenosti? 'Čini mi se da ne postoji ništa što nije moguće'
Na upit može li se probuditi osjećaj ljubavi bez prve faze zaljubljenosti koju obično podrazumijevamo u romantičnim vezama, uzvratila je potvrdno. Navela je također kako osobno poznaje nekoliko parova koji su prethodno bili prijatelji.
'Kod njih nije postojala ta zanesenost, nisu vidjeli nešto čega nema u drugoj strani, nego su naprosto komunicirali i družili se te paralelno otkrivali puno toga lijepog i počeli uživati u međusobnom funkcioniranju. Naposljetku su shvatili kako se radi o čvrstoj vezi i odlučili stupiti u brak.
Čini mi se da ne postoji ništa što nije moguće. Važno je prihvatiti da su različiti putevi kojima dolazimo do određenih ciljeva. Ne mora se nužno baš nama dogoditi ta zanesenost. Naravno da je ona nešto posebno, ali i drugačija iskustva imaju svoje kvalitete', smatra Mirjana Nazor.
'Nema ljubavi gdje ima nasilja'
Porazne su statistike nasilja u vezama, zastrašujuće učestalo pune medijske stupce, a nerijetko se može čuti kako žrtve u partnerskim odnosima trpe u uvjerenju kako ih nasilna osoba voli. Stručnjakinja s kojom smo razgovarali ne dvoji - tu, izričita je, zaista nema ljubavi.
'To je nešto čega je, nažalost, još puno. Jedan od partnera - najčešće muškarac premda, naravno, ne nužno - drugu stranu smatra svojim vlasništvom. Onda se može ponašati kako hoće, a druga strana mora slijediti njegove želje, potrebe, naloge. Ako nije tako, stižu određene kazne koje mogu biti vrlo ružne, a koje uključuju i psihološko nasilje kao što su ignoriranje ili pak podcjenjivanje koji su ponekad i teže podnošljivi nego udarci, navela je.
'Čim se javi sumnja, ljubav je nagrižena'
Očigledno je da mnogi upadnu u zamku, odnosno da pogrešno poimaju ljubav pa se upuštaju ili ostaju u vezi u kojoj je zapravo nema. Kako znati da je ljubav ljubav, da je to to?
'Ponajprije je bitno izgraditi povjerenje. Katastrofa je, primjerice, ako provjeravamo poruke onog drugog. Čim se javi sumnja, ljubav je nagrižena, ne bi takva trebala biti. Potom je važno poštovanje. I, naravno, osjećaj zadovoljstva i ugode zato što smo baš s određenom osobom. Ključno je da želimo biti uz nju u bilo kojem trenutku i bilo kakvoj aktivnosti - svakodnevnoj ili izuzetno bitnoj', podcrtala je.
'Samci mogu biti sretni'
Bilo da je riječ o vlastitom izboru ili spletu (nesretnih) okolnosti, ne ostvaruju se svi u romantičnim vezama. Upitali smo profesoricu Mirjanu Nazor, mogu li samci biti potpuno sretni i ispunjeni.
'Mislim da da. Bilo bi zaista nepravedno smatrati da su oni koji nisu uspjeli ostvariti dugotrajniju ljubavnu vezu s pripadnikom suprotnog ili istog spola manje vrijedni ili zakinuti. Oni možda imaju čvrste neke druge veze poput prijateljskih ili se u drugom području nastoje ostvariti. Ne bismo smjeli reći da nisu ostvareni u potpunosti ako na se drugi način nastoje realizirati', zaključila je.