O ocu hrvatske književnosti i velikom sinu Europe Marku Maruliću u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Düsseldorfu

U petak 11. listopada 2024., u organizaciji Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Düsseldorfu te Matice hrvatske za Ruhrsko područje u prostorijama Generalnog konzulata održano je predavanje predstojnice katedre s Odjela za Kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Lahorke Plejić Poje naslova 'Život i rad Marka Marulića – oca hrvatske književnosti (1450.-1524.)'.

Na početku se nazočnima obratio Generalni konzul dr. sc. Ivan Bulić kako pozdravnim riječima tako i iznošenjem činjenica koje povezuju Marka Marulića sa SR Njemačkom te posebno Saveznom zemljom Sjevernom Rajnom Vestfalijom. Učinio je to slijedećim riječima:

'Okupili smo se poradi oca hrvatske književnosti Marka Marulića u ovoj 2024. godini koja je i proglašena Marulićevom godinom. Okupili smo se u SR Njemačkoj, preciznije u Saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Stoga ću u ovom pozdravnom dijelu, a kao generalni konzul upravo u SR Njemačkoj te akreditiran diplomatskim predstavnikom Republike Hrvatske za Saveznu zemlju Sjevernu Rajnu Vestfaliju reći nekoliko riječi koje na izuzetan način povezuju Marka Marulića, SR Njemačku te još preciznije Saveznu zemlju Sjevernu Rajnu Vestfaliju.

Dakle, nije mi nakana imati predavanje o Marku Maruliću jer zbog toga je s nama cijenjena profesorica nego reći samo nekoliko crtica poradi kojih je Marko Marulić važan i u diplomatskom kontekstu, a ovaj prostor je baš to diplomatski. Ovaj prostor je Generalni konzulat Republike Hrvatske.

U nastojanju da spomenuto shvatimo na slikovit način podsjećam kako se 1529. godine, dakle godine kada je tiskan Marulićev Evanđelistar u Kölnu dogodila i prva opsada Beča od strane Osmanlija. Uživljeni u razdoblje slobodno možemo reći kako su Hrvati svojevremeno bili ne samo vojna brana nadiranju Osmanlija prema zapadu te stoga stekli naziv antemurale Christiniatitis (predziđe kršćanstva) nego su i u intelektualnom, književnom kontekstu, a u istom razdoblju branili kršćanske vrijednosti. Činio je to još jedan Hrvat – Marko Marulić sprečavanjem širenja Lutherove vjere, ali sada kao 'antemurale Catholicum' (predziđe katoličanstva) Time se otvorilo i novo poglavlje u oblasti marulogije koje zahtijeva rasvjetljavanje tadašnjih zbivanja s teološkog gledišta.

Kada govorimo o Marku Maruliću, ocu hrvatske književnosti, kako ga je svojevremeno prozvao Ivan Kukuljević Sakcinski, valja napomenuti kako su baš u ovoj saveznoj zemlji tiskana njegova najčitanija djela Evanđelistar (532 str) i Institucije (864 str). Stranice spominjem samo radi toga da si posvijestimo u kolikoj mjeri je na samom početku tiskarstva ili tzv. 'crne umjetnosti' bilo izuzetno zahtjevno raditi na knjizi. Stranice su se morale rukom slagati. Slovo po slovo i tako 864 stranice. Knjige su bilo zasigurno skupe te su ih rijetki i posjedovali, poput engleskog kralja Henrika VIII koji je čitao Marulićev Evanđelistar te postoji primjerak na kojem je nacrtao i svoj kažiprst.

Dakle, spomenuta Marulićeva djela privukla su znatnu pozornost u vrijeme vjerskih previranja, vrijeme Luthera, borbe između srednjeg i novog vijeka, vrijeme procvata tiskarstva. Znakovito je da je u katoličkom Kölnu samo u razdoblju od 1529. do 1532. godine tiskano čak 6 izdanja Evanđelistara i 2 izdanja Institucija (kasnije prevedeno na njemački jezik 1568 godine - Der Catolischer Christen Spiegel). U ono vrijeme grad Köln je po broju tiskara bio ravan Veneciji. Imao ih je 150 za razliku od Gutenbergovog grada Mainza koji je imao 21 tiskaru.

Primjerice na fotografiji koju imam u ruci u današnje vrijeme na području Savezne zemlje Sjeverne Rajne Vestfalije Marulićeva u današnjem razdoblju nalaze se: Köln 20, Münster 8, Bonn 5 Düsseldorf 4, Bochum 5, Aachen 1, Wuppertal 1, Essen 1 primjeraka Marulićevih djela.

Dakako, svatko od nas nazočnih može postaviti pitanje: poradi čega tolika produkcija Marulićevih djela baš ovdje na zapadu Njemačke. Što je istokom Njemačke? Znatno manje je rasprostranjen. Odgovor bi bio kako je Martin Luther imao naklonost vladajućih krugova u istočnom dijelu Njemačke. To je razvidno i iz one navodne njegove otmice koja se zbila kada se vraćao iz Wormsa, gdje je 1521. na carskom saboru pred carem Karlom V branio svoje teze. Pod lažnim imenom 'Junker Jörg' nekoliko je mjeseci tada živio na utvrdi Wartburg u Thüringenu, gdje je preveo Bibliju (Novi zavjet) na njemački. No, izgleda da su baš Lutherove dvije knjige Veliki i Mali katekizam, koje je izdao 1529. godine dovele do toga da se 'čaša prelila' te je Katolička crkva bila prisiljena reagirati. Na ovaj način bi se mogla objasniti toliko užurbana i uzastopna tiskanja Marulićeva Evanđelistara u Kölnu 1529. godine.

Na kraju možemo zaključiti, kako su knjige Marka Marulića tijesno povezane s poviješću njemačkog tiskarstva, naročito grada Kölna.

Iz svega navedenog jasno nam je kako tolika popularnost Marulićevih djela onodobne Europe 16. i 17. stoljeća upućuje na tvrdnju kako je Marko Marulić ne samo otac hrvatske književnosti nego i veliki sin Europe.'

Nakon izlaganja Generalnog konzula prof. dr. sc. Lahorke Plejić Poje je izuzetno stručno, a moguće je reći i dojmljivo održala predavanje o životu i radu Marka Marulića. Posebno te naglasila okružje u kojem je živio, onodobni Split, ugrožen od Osmanlija te izuzetno vješto i logično povezivala njegovu svakodnevicu s djelima kojima je i stekao naziv oca hrvatske književnosti, poglavito 'Juditu'. Prof. Poje je na izuzetno zanimljiv način objasnila i interes za čitanje Marka Marulića u Europi 16. i 17. stoljeća.

Na nazočne je prof. dr sc. Plejić Poje ostavila izuzetan dojam tako da je i na domjenku koji je uslijedio nastavljen razgovor o Marku Maruliću.