Očevi - superheroji? Nekad i sad

Kada se sjetim djetinjstva, mahom osamdesetih godina 20. stoljeća, padnu mi uglavnom napamet šetnje sa psom, preskakanje 'laštika' ispred škole, strogi učitelji, kecelje, duga ljeta na plaži i gledanje vesterna.

Kad pomislim na oca, sjetim se aerodroma s kojeg bismo ga ispraćali i dočekivali, tankih listova pisama, igre brodskog agenta, polaroida iz egzotičnih krajeva, brkova, osjećaja strahopoštovanja i, iz današnje perspektive, teško razumljive distance.

Ovu distancu su ponešto amortizirali američki filmovi u kojima je znalo biti baš loše: otac veteran Vijetnamskog rata lupa šakom o stol kada smijeh ili bezazleni govor prekine sablasnu tišinu i šalje klinca gladnih usta u krevet.

Dugo vremena prevladavao je arhetip oca - muškarca kao hranitelja obitelji, ekonomskog stupa. Otac heroj je onaj koji privređuje, koji osigurava obitelj. On popravlja svari, nosi teške premete, štiti. Majka je bila zadužena za emocionalnu skrb, toplinu, predanost, za 'četiri kantuna kuće'.

Danas, kada u terapijskoj sobi radim s odraslim klijentima te s njima dođem do očinske figure, često radimo na odsustvu izražavanja emocija, očevoj neprisutnosti i posljedičnoj potrazi za onih nekoliko ključnih 'samo' - samopodrškom, samopouzdanjem, samopoimanjem…

Istovremeno, otac prošlog stoljeća je često bio i superheroj svoje vrste u potrazi za sigurnošću: odricao se puno toga da bi materijalno stekao iz današnje perspektive - čudo. No uz majku, rijetko je imao šansu zauzeti vodeću ulogu ili se približiti prvom mjestu.

Štošta se promijenilo otada. Moderni očevi su puno ravnopravniji igrači u igri roditeljstva. Žele provoditi vrijeme sa svojom djecom, koriste roditeljski dopust, sudjeluju ili predvode obavljanje kućanskih poslova. Pokazuju osjećaje. Ponekad i zaplaču!

U funkcionalnim suvremenim obiteljima očevi se u pravilu dogovaraju s majkama oko podjele odgovornosti, o tome kada će i koliko tko raditi, o kućanskim obavezama, mjestu stanovanja, načinu odgoja djece... Manje su opterećeni time što drugi kažu kako treba živjeti te su usmjereni na dobrobit svoje obitelji.

Po kojim obilježjima su onda moderni očevi superheroji?

Moderni očevi - superheroji imaju pozitivan stav prema životu. Vide ono crno u realnosti, no ne daju se preplaviti 'negativom'. Vjeruju da imaju moć napraviti razliku i svjesni su važnosti poticanja razvoja samopouzdanja svoje djece. Potiču svoju djecu na druženje s prijateljima, na sport i na treniranje. Često se igraju s djecom s više istraživanja i preuzimanja rizika nego majka. Pritom vode računa da ne kliznu u nerealno veličanje svojeg djeteta koje će potaknuti narcizam. Ne kritiziraju neopravdano tete u vrtiću, učiteljice, roditelje na igralištu koji krivo pogledaju njegovo dijete. Shvaćaju da je svijet arena u kojoj se dijete treba izboriti za svoje mjesto te mu ne rade medvjeđu uslugu odrađujući stvari umjesto njega. Ovo, naravno, vrijedi i za majke.

Moderni otac - superheroj - je pošten i ima integritet. Svjestan je da najviše uči djecu svojim primjerom i da je važnije kako se ponaša nego što govori. Drži do vrijednosti suradnje, povjerenja i poštivanja. Ako je uglađen izvana, uglađen je i iznutra. Ako je uspješan izvana, uspješan je i unutar svoje obitelji. Nije izvana dr. Jekyll koji se kući pretvara u Mr. Hydea.

Suvremeni otac se ne boji osjećaja. Svjestan je da su osjećaji sastavi dio našeg bivanja u ovom svijetu i koristi svoje osjećaje kao vodilju. Empatičan je. Daje podršku svojoj obitelji. Prisutan je fizički i emocionalno. Razgovara. Ne srami se svoje ranjivosti.

Moderni otac - superheroj - je hrabar. Prihvaća da se svijet mijenja i pretvara izazove u prilike. Radoznao je i postavlja pitanja umjesto da daje izravne naredbe. Na takav način pomaže djetetu da uvidi što je ispravno. Motiviran je iznutra i ne odustaje na prvoj prepreci. Dijete će kad tad doživjeti neuspjeh, no on zna da je učenje iz neuspjeha moćan oblik učenja.

Biti roditelj jedna je od najzahtjevnijih i najznačajnijih životnih uloga. Odgojiti dijete da bude odgovorno, da ima adekvatno samopouzdanje, bude samopouzdano, socijalno inteligentno, emocionalno pismeno samo su neki od zahtjeva suvremenog roditeljstva.

Ključnu razliku između uspjeha i neuspjeha obitelji i nekad i sad često čini upravo njena sposobnost obitelji da se zajednički, na svoj način prilagodi okolnostima. Da bude svoja i sretna. Stoga je važnije kako se mame i tate osjećaju nego kako ih drugi vide u njihovim roditeljskim ulogama. Važno je da prestanemo stereotipizirati tate kao ovakve i onakve i damo (pravu) šansu očevima da budu superheroji - na svoj način.

Projekt senzibilizacije i edukacije šire javnosti o ulozi i značaju aktivne uključenosti očeva u odgoj djece
Krajem kolovoza zaključen je projekt Lige za prevenciju ovisnosti i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade s ciljem senzibilizacije i edukacije šire javnosti o ulozi i značaju aktivne uključenosti očeva u odgoj djece. U sklopu projekta je održan niz edukativnih aktivnosti za roditelje i zainteresirane. U sklopu projekta splitska psihologinja i psihoterapeutkinja Sandra Čanić pripremila je za naš portal članak koji tematizira očinstvo nekad i sad.