Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović ODGAJATELJI KOJI OSTAVLJAJU TRAG Teta Katija odlazi u zasluženu mirovinu nakon 42 godine

ODGAJATELJI KOJI OSTAVLJAJU TRAG Teta Katija odlazi u zasluženu mirovinu nakon 42 godine

'Ne znam što bih u životu prije radila da nisam odabrala ovaj posao'

Kada kao novinar dobijete poziv, s više različitih 'adresa', da ispratite osobu koja odlazi u mirovinu, e, takav poziv je čast i ne odbija se. Tada znate da imate sugovornika koji je u svom poslu ostavio neizbrisiv trag. Osoba koja je 42 godine svoju ljubav i profesionalna znanja dijelila s djecom, roditeljima i kolegama odlazi na zasluženi 'odmor'. Katiju Josipović, odgajateljicu i mentoricu u splitskom vrtiću Adriana u sklopu grupacije Grigor Vitez, pamtit će mnogi, a najviše djeca koju je svakog jutra dočekivala s osmijehom na licu. I tako puna četiri desetljeća.

- Oluja osjećaja, teško je opisati. Miješa se osjećaj sreće, što sam doživjela mirovinu, ali i zbog toga što sam se osjećala voljeno. Kako se bliži kraj kolegice i suradnice su mi iskazale privrženost i žaljenje što odlazim, kao i sama djeca. Međutim, ne odlazim zauvijek, dolazit ću tu i ne mogu me se tako lako riješiti, a niti ja mogu tek tako izbrisati veliki dio svog života kojeg sam ostavila u vrtiću. Nastojat ću da moj odlazak ne bude nagao, dolazit ću, idemo u četvrtak na zajednički izlet. Ostavljam ih u dobrim rukama kolegici Silvani, s kojom radim već deset godina i s kojom sam se lijepo slagala. Imala sam sreću da sam u svom radnom vijeku uvijek imala dobre kolegice. Lijepo je raditi posao koji voliš, u sredini koja te uvažava - emotivno će Katija.

O poslu odgajateljice nije maštala kao djevojčica, odluka je pala na preporuku tadašnjeg dečka, današnjeg supruga. Katija je upisala predškolski odgoj, a ostalo je povijest.

- Hvala mu na tome, što je prepoznao i otkrio moju ljubav prema djeci. Neka intrinzična motivacija nije postojala, studirajući, učeći i stječući neka nova znanja sve više sam spoznavala da sam na pravom putu i mjestu. Tijekom svoje profesionalne karijere rasla sam sve više učeći od djece i stručnjaka. Prošla sam dosta edukacija koje sam nastojala primijeniti u svom odgojno-obrazovnom radu. Ne znam što bih u životu prije radila da nisam odabrala ovaj posao i u tome sam se našla. U vrtić sam uvijek odlazila kao da idem u svoju kuću. Ima jedna lijepa misao, mi smo tete, odnosno odgajatelji kao vrtlari. Dječjem vrtiću dala bih naziv dječji cvijetnjak, jer kao vrtlari čupamo korov da bi to cvijeće jednog dana moglo procvjetati. Djeca su kao male sjemenke, a sutra cvjetovi budućnosti. To je ono što me cijelo vrijeme kroz karijeru inspiriralo, ta dječja radost. Osjećati se voljeno je za mene neopisiv osjećaj. Biti priznat od djece, roditelja i struke, nema više za mene - smatra naša sugovornica.

Radni vijek provela je u vrtićima Grigor Vitez, a uskoro će se posvetiti odgoju unuka. Sigurni smo da će djeca imati najbolju odgajateljicu koju mogu zamisliti.

- Edukacije su mi puno značile, davne 1996. godine završila sam za waldorfskog odgajatelja, riječ je o dvogodišnjem usavršavanju. Kasnije sam završila i edukcije 'Korak po korak', 'Rastimo zajedno', kamishibaija - papirnato kazalište, dakle, stalno sam nastojala čuti, vidjeti, upijati i prenijeti djeci i studentima. Bila sam petnaest godina mentor studentima jer sam voljela nesebično prenositi svoja stečena znanja i iskustvo - navodi Katija.

U svom radu njegovala je tradiciju, kulturnu baštinu i ljubav. 

- S kolegicom, s kojom sam radila punih 17 godina, otkrila sam svoju ljubav prema kulturnoj baštini, a to je dio našeg identiteta. Uostalom, naš vrtić nalazi se u blizini Dioklecijanove palače i svih važnih gradskih zbivanja. Tako smo sudjelovali u raznim humanitarnim akcijama, ali i drugim važnim kulturno-zabavnim događajima. Imam karijeru bogatu predivnim iskustvima koja ostaju moje najveće blago. Stvarno se osjećam ponosna i sretna što sam ostavila djeci, ali i zajednici. Nikada nisam čekala što će meni država dati, kako bi Kennedy rekao, nego što ću ja njoj dati. Novčana i materijalna sredstva mi nikada nisu bila motivacija, nije mi bila misao 'nisam plaćena pa neću raditi', nego mi je najvažnije bilo da je dijete sretno i da je roditelj zadovoljan. Sreća mi je kada idu kući, a dijete ne želi ići. Zato mi nije trebala riječ hvale, to je moje zadovoljstvo - kaže.

Mnogi kojima je bila odgajatelj sreću je i danas na ulici, iako su prošla desetljeća od toga, rado joj se javljaju. Kada vidite tetu Katiju ne biste nikada rekli da je to žena koja odlazi u mirovinu, kako fizički, tako i duhom. Otkrila nam je kako će njena mirovina biti veoma aktivna.

- Nastojim svoj vedri duh prenijeti na djecu, kao što oni to prenesu meni. Član sam i planinarske udruge, volim prirodu i šetnju, nastojat ću da me to u budućnosti veseli, kada se vrata vrtića zatvore u profesionalnom smislu. Uostalom djeca su dio mog života, ponosna sam baka troje unučadi, imam blizance i unučicu. Sada je to za mene novi izazov, sve što sam kroz ove godine iskustva stekla, nastojala sam prenijeti na svoje kćeri i unuke. Sada ću biti slobodnija i posvetit ću im više slobodnog vremena - dodala je.

Na kraju, ostavljamo mudre savjete osobe koja je svoj radni vijek provela među roditeljima i djecom.

- Za roditelje imam jedan savjet, a to je da prihvate odgajatelje i imaju puno povjerenje da će oni za njihovo dijete napraviti najbolje. Ostavljate ih u sigurnim rukama. Svaki odgajatelj će djetetu dati ljubav, pažnju, ali će biti i zadovoljene sve njegove fiziološke i druge potrebe. To je primarni savjet, mi smo suradnici. Uvijek sam voljela pustiti roditelje da vide kako mi radimo s njima, koliko nam je lijepo, ali i u trenutcima i izazovno. Ovo drugo jer su djeca osjetilna bića koja žele odmah i sada, ne smijemo ih pustiti da čekaju. Za svoje kolegice, želim da im struka bude napokon priznata kao temelj odgoja u obrazovnom sustavu i da imaju uvijek ljubav, zadrže osmijeh i radost u očima. I na koncu da im uvijek svijetli sunce sreće i ljubavi u njihovom profesionalnom putu. Hvala vam što ste nam dali priliku za promidžbu našeg odgajateljskog zvanja - zaključila je Katija kojoj želimo dugu i veselu mirovinu.

Kako smo svojim dolaskom iznenadili tetu Katiju i njene Cukarine - pogledajte u videozapisu.

@dalmatinskiportal ODGAJATELJI KOJI OSTAVLJAJU TRAG Teta Katija odlazi u zasluženu mirovinu nakon 42 godine rada s djecom Odgajateljicu i mentoricu u splitskom vrtiću ‘Adriana’ posjetili smo zadnjeg radnog dana #odgajateljica #tetauvrticu #vrtic #djeca #mirovina #dalmatinskiportal original sound - Dalmatinski portal
Vaša reakcija na temu