Petra Kraljev: Uživam u liku djevojke koja prolazi bol prve ljubavi, a voljela bih jednog dana glumiti barunicu Castelli

Predstava Četiri priče: Žene, u produkciji Umjetničke akademije iz Osijeka odigrat će se u Gradskom kazalištu mladih u subotu, a sav prihod namijenjen je udruzi Leukemija i limfomi Split.

Dramu nastalu prema priči Želimira Periša režira Robert Raponja, a jednu od naslovnih uloga igra mlada Petra Kraljev, Splićanka koja je svoju glumačku sreću pronašla u Osijeku gdje je i diplomirala. Profesionalni angažman nastavit će u Vinkovcima, gdje je dobila ponudu praktički i prije nego je diplomu uzela u ruke.

Šarmantna Splićanka se premijerno predstavlja kao glumica u svom gradu, na čemu je zahvalna Akademiji u Osijeku i profesoru Raponji. 

Uz Petru, glume još Katica Šubarić, Petra Cicvarić i Sara Moser.

U drami, svaka žena donosi snažnu priču, susret s njihovim problemima koji sežu od prekida veze, novih ljubavnih pothvata, studentskih obaveza, pa sve do bračnih razmirica, trudnoće i nestanka ljubavi. 

Što možemo očekivati od predstave?

- Sam naslov sve kaže, to su četiri priče koje govore o ženama koje se nose s problemima na sebi svojstven način. To su problemi koje svaka žena ima, ali ono po čemu je značajna je što mi pričamo stvarne probleme koje je Želimir Periš objedinio u knjizi. Od 15 pripovjetki, izabrali smo četiri suvremene. Želimir Periš ima jako dobar smisao za humor, mi smo se pitali kako je moguće da muškarac tako poznaje ženu. Zadivljujuća je njegova toliko razvijena empatija. Posebno sam to doživjela kroz lik djevojke koja prolazi bol prve ljubavi, koju smo manje više svi prošli, ali ljubav uvijek boli - kaže Petra.

Kako Vam se s odmakom čini Split? Što Vam najviše fali, nemojte samo reći more i kava...

- Materina spiza, haha. Vezana sam za obitelj i društvo i to je ono što me veže za Split. Ovdje nisam dobila priliku da bi mi još nešto više nedostajalo, a mogu reći i da me više stvari veže za Osijek nakon ove tri godine, te da je jednom dijelu mene teže napustiti Osijek nego sada recimo Split. Split je moj grad, ali ne vidim perspektivu u njemu.

Možete li usporediti doživljaj kulture u vaša dva grada?

- Osječka akademija radi mnogo na kulturnoj sceni u Osijeku tako da je sve povezano. Ljudi iz kazališta i Akademija su jako dobro umreženi. Akademija umrežava i sve slavonske gradove. Ne znam kako je u Splitu danas, možda se nešto promijenilo, ali činjenica je da sam pričala s nekim kolegama sa splitske Akademije i dosta njih mi je reklo da žele otići u Zagreb. Iako, vidim da se zapošljavaju mlade generacije u HNK  i to je zaista ogroman korak za Split. Slavonija seiz nekog razloga doživljava kao periferija, ali ima jaku kulturnu scenu, niz povezanih gradova sa centrom Osijekom koji je raskršće pravaca. Živo je u Osijeku... Mogu izdvojiti i da je kroz Međunarodni kazališni festvial Dioniz stvorena međunarodna mreža studenata i profesora. U mojoj klasi je troje studenata iz Splita, ima ih iz Varaždina i Pule, te jedan student iz Slavonskog Broda, to valjda dovoljno govori o kakvom se studiju i mjestu radi.

Mogu li mladi glumci dobiti pravu priliku u Hrvatskoj nakon studija?

- Želim odmah napomenuti da ne vjerujem u onu rečenicu koja se proteže 'stvaraju se glumci, a gdje s njima'. Tko želi, duboko sam uvjerena, može dobiti priliku i raditi. Mislim da je problem za moju generaciju da ili čekaju ili žele odmah doći na vrh. Ne mogu se zaraditi novci ako nema ljubavi, puno rada i volje. Vratit će se ulaganje, samo treba strpljenja.

Gdje biste najviše voljeli glumiti, u kazalištu, filmovima ili serijama?

- Daske i filmovi! Iskreno, težim otvoriti svoje malo kazalište i sigurna sam da ćemo se jednog dana nas nekoliko iz Splita udružiti i pokrenuti ga.

Koji biste lik rado odigrali?

- Nikad nisam razmšljala o tome, svaka uloga mi je bitna. 

Evo da Vam se ponudi sad na izbor...

- Možda bih barunicu Castelli.