Počinje ST-art festival: 16 godina glazbenog prkosa i upornosti scene

Malo je domaćih glazbenih festivala koji se danas mogu pohvaliti kontinuitetom dugim šesnaest godina. ST-art je jedan od rijetkih koji je to uspio, i to u vremenu kada su se mnoge veće i razvikane manifestacije utrnule pod političkim pritiscima, gašenjem prostora ili pukim nedostatkom infrastrukture. Ovogodišnje izdanje održat će se 19. i 28. studenog te je finalna večer 6. prosinca u amfiteatru Doma mladih.

Na natječaj je pristiglo 84 prijava, a u polufinalnim večerima nastupa samo šest bendova - četiri domaća i dva slovenska. Taj rez, kažu organizatori, najteži je dio posla. Festival je kroz sve te godine mijenjao gotovo sve osim prvotnog cilja. Bio je na Judinom drvu, Turskoj kuli, Rivi, u Đardinu, O'Hari, Planu B, Circusu i Kocki. Kad se zbroje sve adrese, malo koji prostor u gradu nije mu barem jednom bio privremeni dom.

- Čak smo i za vrijeme pandemije koronavirusa održali festival - kaže Frane Mihalj, predsjednik Udruge za zaštitu glazbe STOP, podsjećajući da festival nije imao nijednu pauzu otkako postoji. Frane s odmakom priča da se ST-art održavao samo zato što je uvijek bilo dovoljno ljudi spremnih raditi bez ikakvih uvjeta.

- Prvih deset godina organizatori su bili Ivan Špar, Dean Clea i Jurica Ugrina, koji su to prepustili meni i ovoj trenutnoj upravi s Bernardom Andrijaševićem i Tonijem Ljubićem - kaže Mihalj. Od prvih dana model se nije mijenjao: prijavi se, dođi, odsviraj svoje i vidi što publika kaže. U svijetu u kojem se festivali pretvaraju u projekte, a projekti u natječaje, ST-art je ostao ono što je bio od početka. 

U razgovoru se otvara i usporedba s festivalima koji su u međuvremenu nestali, a Luka Žižić prisjeća se Demofesta u Banjoj Luci, nekoć najjačeg demo festivala u regiji. 

- Ja sam tamo svirao sa Sister of Mercy... Ambasade su financirale festival, jake kompanije, pivovare, svaku večer su imali veću zvijezdu. Njega je Dodik ugazio - slikovito Žižić, član žirija ST-arta, priča o gašenju jednog festivala. Potom govori i o Gitarijadi u Zaječaru, kroz koju su prošli bendovi koji su kasnije obilježili rock-scenu. Tamo se, kaže, događa isto. U takvom vakuumu, dok su veliki nestajali, ST-art je preživio sve promjene, pa je danas jedan od rijetkih festivala na koje se autorski bendovi uopće mogu prijaviti.

Organizatori ne skrivaju da festival opstaje bez ijedne institucionalne kune.

- Nismo financirani od strane institucija. Sve je na volonterima i entuzijazmu par muzičara koji od toga ne odustaju - kaže Luka Žižić. Sve što imaju dolazi od podrške nekoliko privatnika, dovoljno da konstrukcija funkcionira i da se svake godine iznova složi pozornica na kojoj bendovi mogu stati i svirati.

Ovogodišnja polufinala potvrđuju koliko je scena i dalje živa. U srijedu 19. studenog nastupaju Beg, Tri popodne i Vojni rock, a 28. studenog Cherry Flavoured, Guilty of Joy i Reoplan. Finalna večer 6. prosinca okupit će najbolje iz polufinala.

Selekcijski proces jedan je od najzahtjevnijih elemenata festivala. Nakon što pristignu prijave, tročlani žiri presluša materijal i zasebno šalje svoje liste najboljih, a tek onda se trebaju uskladiti. 

- Svaki band mora poslati dvije pisme, što znači da smo ove godine morali preslušati 150 pisama - kaže Luka. On i Dean Zobenica su stalni članovi žirija, a treći se mijenja svake godine jer je važno uključiti nekoga tko je aktivan na sceni - ove godine to je Branko Dragičević (Valentino Bošković). Međutim, ono što bendovi pošalju nije uvijek ono što se pokaže na pozornici. 

- Snimka  je uredna, kvaliteta uredna, izađu na binu i sve to ne zvuči kao na snimci... Ali ima ih masu koje zvuče bolje u životu - kaže Luka. Zbog toga se prava slika uvijek formira tek u živoj svirci.

Za razliku od prošlih godina, ove godine ne dolaze bendovi iz Srbije. Razlozi su različiti - od logistike, do atmosfere, do nespojivih termina. No bez obzira na to, konkurencija ostaje jaka, a publika će imati zahtjevan zadatak. Ulaznica-glasački listić stoji pet eura, a za tu cijenu sigurno ćete čuti nešto dobro. Ako vam kažemo da je prošle godine u finalu bio jazz i metal bend, onda vam je jasno da ne možete uopće očekivati što ćete slušati i za koga ćete taj dan glasati. 

- Oni koji festival prate od početka znaju da je ST-art za mnoge bendove bio prva prava pozornica. Neki su se raspali, neki postali ozbiljna imena, a neki tek danas rastu. Bilo je sigurno preko tisuću prijava kroz ovih 16 godina - prisjeća se Luka. 

Neki od najpoznatijih su: L'kok, Kundyak Mezhe, Mort, Bad Daughter, odnosno Lovely Quinces, Tvrtko Stijena, Shewa, Anarhiv, Sila nečista... Popis je dug i šaren, a velika većina tih bendova možda nikad neće biti dio mainstreama, ali ostaju važni u memoriji scene.

Nagrada pobjedniku prati filozofiju festivala: profesionalna glazbena oprema Music Center Metropolisa u vrijednosti do dvije tisuće eura, studijsko snimanje singla i nastup na Kawa Festu. 

- To je dobar start za mladi autorski bend... nešto što te zaista gura naprid - kaže Mihalj.

Ono što ST-art čini posebnim, ako već niste shvatili, su ljudi oko njega: studenti S4S-a, Kocka koja drži tehnički kostur večeri; Jafra Print koji 'spašava stvar svaki put', Plan B koji pomaže oko hrane. Nevidljiva mreža ljudi koji festival održavaju bez ikakve koristi.

Kad ih pitaš zašto se ST-art održava i u godinama kada bi im svi oprostili pauzu, Frane i Luka se samo pogledaju i slegnu ramenima. 'Zato što scena mora živit', kažu, tonom kojim se izgovara nešto što se podrazumijeva. A ST-art živi samo zato što ga publika i dalje želi.

Finalna večer 6. prosinca bit će i mala glazbena poslastica: uz finaliste, nastupit će i Savršeni marginalci - četvorka koju čine tri člana benda Hladno pivo i pjevač Deafness by Noisea. Smatrajte se pozvanima.