Predstavljanje dalmatinskih vatrogasnih društava nastavljamo s DVD-om Split. Razgovarali smo s predsjednikom Daliborom Radnićem. DVD Split osnovan je 1883. godine, postoje gotovo 14 desetljeća.
- Zadnjih par godina živimo onako kako bismo trebali živjeti. DVD Split se uvijek borio za interese vatrogastva i građana Splita. Među prvima smo se borili za zapovijedi na hrvatskom jeziku. Osnovani smo iz dišpeta! DVD Split je uvijek bio pokretač. Mi smo najstarije društvo u Dalmaciji. Mogao bih reći da smo najstariji i u Hrvatskoj, jer sva društva što su starija od nas, osnovana su pod drugim vlastima i imali su zapovijedi na stranim jezicima, a mi otkad smo se osnovali imamo komande na hrvatskom i hrvatsko smo društvo - rekao nam je Radnić.
Sva društva koja su u Dalmaciji i JVP, kaže, nastala su uz pomoć DVD-a Split.
- Mi smo inicijatori osnivanja JVP-a i većine DVD-ova iz Dalmacije i kao takvi smo uvijek malo glasniji, buntovniji, kao takvi forsiramo neke stvari.
Društvo broji oko 30 članova.
- Imamo dosta operativnog rada. Tih 30 je uvijek vjernih operativaca, spremnih za izlazak. Sve je manje dobrovoljnog rada danas. Već nas svi pitaju kada će dobiti plaću i plaćamo li mi što. Imamo trenutačno šest zaposlenih, a tijekom ljeta imamo i sezonske vatrogasce - kazao nam je Radnić i dodao:
- Mi smo baš čisto gradsko društvo, zbog toga nam je i priljev članova slabiji. Ovo društvo teži da imamo operativni rad, da smo rame uz rame JVP-u. Neka društva to ni ne mogu. Ipak je Split grad.
Imaju po 270 do 300 intervencija godišnje. Često idu s JVP-om Split.
- Zapovjednik JVP-a Ivan Kovačević je izvrstan. Puno je napravio za vatrogastvo Splita i zna upravljati s ljudima - smatra Radnić.
Drži da svi vatrogasci imaju isti cilj.
- Čim ste došli biti vatrogasac, u sebi imate jednu dobru crtu. Znači humani ste, želite biti čovjek i nekome pomoći. Kasnije se neke tehnike rada nadograđuju. Mene, a mislim i ostale, motivira pomoći nekome. Nesebično davanje nekome kada je u nevolji. Bilo ljudi, životinje, imovina. Mislim da je to san svakog vatrogasca - objasnio nam je Radnić.
Svaka je intervencija za sebe komplicirana.
- Kad gori kontejner, mi ne znamo što je u njemu. Može izletjeti sprej koji je pod tlakom i udariti vatrogasca. A to je kao bezazlena intervencija, ugasiti kontejner. Ne može se izdvojiti što je najgora intervencija, svaka je adrenalin.
Smatra da vatrogasci u poslu moraju isključiti emocije.
- Ako plačete vi i ja, pa tko će onda raditi? Mi na prvu ne razmišljamo o sebi, nego o drugima. Razmišljamo srcem, a onda kasnije vratimo film da smo i mi mogli nastradati. Kad se donosi važna odluka, zapovjednik mora imati brz i bistar mozak, rekao bih čak i tehnički. U većini slučajeva mora i improvizirati, odnosno znati riješiti svaki problem jako brzo - kaže Radnić.
Imaju oni, naravno, i zabavnih intervencija.
- Vadili smo i zmije i mačke sa stabla skidali i hvatali pse. Prirodno je da se mačka popne na stablo, no ako ti to kažeš čovjeku koji te zove da mu je pomogneš skinuti, on će reći: 'A joj, pa ja nju volim, ona je moja maca, najdraža' i onda nema tu više rasprava što je prirodno, a što nije, nego odeš i spustiš mu mačku sa stabla i onda se ona za tri minute opet popenje gore. Ako je nekome žao vidjeti mačku na stablu kako mijauče, mi ćemo je skinuti. Makar na pet minuta, ha, ha. Ljudi budu izbezumljeni ako je mačka na stablu. Nevjerojatno. Skidali smo i galebove i nosili ih u veterinara. Ljudi moraju u nas imati povjerenja i to je tako! Najsposobniji i najspremniji ljudi su vatrogasci - zaključio je Radnić.