PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Ljudi nekada umisle zmije, pa znamo staviti kajiš u vreću i tako riješiti problem'

Fotogalerija (8)

Predstavljanje dalmatinskih vatrogasnih društava nastavljamo s DVD-om Vranjic. Razgovarali smo sa zapovjednikom Marinom Milanovićem. DVD Vranjic osnovan je 1990. godine. 

- Ovo nam je druga lokacija, iz mjesnog doma su nas izbacili 1999. i onda smo došli ovdje. Nismo imali ništa. Radili smo sami, napravili prvo montažnu garažu i 2009. je počela izgradnja vatrogasnog doma koja je završena prije tri godine, tako da je ovo novi prostor. Mali je dom, ali je funkcionalan. Imamo teretanu, dvije spavaonice, kancelariju, dojavni centar, dnevni boravak, garaže, skladište, kuhinju... - rekao nam je Milanović.

DVD ima oko 35 operativnih članova, većinom su mlađi. Ukupno broji 70-ak članova, a godišnje izađu na oko 130 intervencija. Najviše ih je bilo 2017., preko 200. Sada je sve manje šumskih požara, a sve više tehničkih intervencija. 

- Tehničke su intervencije puno gore. Tu ima svega. Baš nas je nedavno zvala služba iz centra za socijalnu skrb, bili smo otvarati stan ženi kojoj je bilo loše, i onda opet za 20 dana su nas zvali, žena je ležala na podu vjerojatno 15 dana - ispričao nam je Milanović. 

Ipak, hit intervencije su postale sa zmijama.

- Vadimo i zmije, itekako. Jednom je zmija bila na prvom katu babi u školjci. Žena je čuvala unuka i zmija je stvarno bila u školjci. Ja sam ih se bojao ajme meni, ali sada nakon što sam ih uhvatio 4-5 je okej. Jednom nas je jedna žena zvala 5-6 puta da ima zmiju u kući. Mi bismo došli, no zmije nije bilo. Umislila je. Onda smo imali strategiju što ćemo napraviti jer je nismo mogli smiriti. Jedna je verzija bila da ćemo malo prošuškati s nečijim kajišem i staviti ga u vreću za zmije i reći da smo je makli, a druga da joj kažemo da ostavi malo mesa u toj prostoriji i da tu ne ulazi, pa ako vidi za par dana da je komad mesa i dalje tu, zmije nema. Stavila je na kraju meso u sobu i više se nije javila. Imali smo još jednu ženu koja je zvala da je zmija u vrtu. Išli smo barem 10 puta. Nema zmije. Onda bi čekali satima, zmija nikako da se pojavi. Onda smo jedan dan kopali babi u vrt ne bi li više našli zmiju. Ali zmije nije bilo. Znaju tako ljudi umisliti - rekao nam je zapovjednik.

Sada su, kaže, i spasitelji. 

- Prije nas nisu ljudi zvali za tako nešto, sada zovu za sve. Natekne nekome prst i moramo skidati i prstenje. Ili npr. na stupu od struje stoji mačka. Nije imala pola repa. Došao sam do nje, ona jadna krvari, sve to po meni. Išao sam je uhvatiti, ali je skočila dolje. Lako to, nego sada to netko snima, sve se snima, moramo i mi isto paziti. Svi hoće sve vidjeti. A to neka mačka iz kontejnera. 

Ima jedna zgrada u Solinu, ti ljudi su navikli imati stara vrata. No, sada su im stavili Blindo vrata. Onda nas zovu jer izađu vanka baciti smeće i vrata im se zatvore. Onda ih mi idemo otvarati. Sada već ostave vrata od balkona otvorena, da mi možemo ući kad nas zovu kad idu bacati smeće. Jedna nas žena uvijek zove na kavu nakon toga - ispričao nam je Milanović.

Osim smiješnih intervencija, tu su i one strašne. 

- Najgora nam je bila intervencija 2017. kada je eksplodirao Silos, tu smo radili 4-5 dana na sanaciji. Bilo je nezgodno jer ima devet katova, lift je propao, sve je bilo razrušeno, morali smo šetati kroz staklo, a usput paziti da sačuvamo dokaze jer su tri čovjeka teško stradala. Bilo je ružno za vidjeti jer doslovno vidiš na stepenicama od tih ljudi koji su padali kožu koja se s njih skidala. Morali smo gasiti, spašavati i paziti da sačuvamo dokaze. Tu smo se prvi put susreli s tako nečim na tim visinama. 

Veliki požar u Žrnovnici što je bio 2017. je bio težak. Nedavno smo imali intervenciju gdje je izgorio jedan turistički drveni brod. Došlo je do eksplozije dvije plinske boce, pukom srećom nitko od vatrogasaca nije stradao iako je sve letjelo na sve strane. To je taj faktor iznenađenja, nikad ne možeš znati što te čeka. 

Reto centar je isto bio zanimljiv požar, u sredini je bio objekt s 20 plinskih boca. U zadnji tren smo sebi spasili glavu da to sve ne eksplodira. 

Bila je jedna intervencija u Solinu u jednom stanu, puno plina je bilo, ušao sam u stan, ispod sudopera stoji boca, nitko ne zna kako se otvorila. Sreća to je sve prošlo u redu. 

Jedan kolega je za svoj rođendan 1.1. vadio mrtvaca iz rijeke. To mu je bio 'poklon' za rođendan.

Znali smo ispirati ceste nakon prometnih, motoristu ispireš glavu, tijelo je ostalo, ali glave nema. Užas. 

Ima jedna žena koja je popila skoro 25 tableta Normabela od pet mg, taman se valjda vratila s Raba, njoj smo otvarali stan, nije bila mrtva, ali kod nje idemo svaki put kada se vrati s Raba otvarati stan jer se predozira Normabelima. 

Imali smo slučaj i kada je bilo opsadno stanje na pumpi, bili smo s dva kamiona cijelu noć, pucnjava je bila, čovjeka smo skidali s cisterne, upucala ga je policija jer je prijetio bombama. Dobio je metak u čelo i u prsa. To je trajalo cijelu noć – ispričao nam je Milanović.

Od ovakvih stvari se uglavnom oporavljaju sami. 

- Pričamo, smijemo se, zezamo. Vatrogascima bi trebala biti omogućena psihološka pomoć. Vani je to normalno, i kod nas bi trebalo sigurno, nadamo se da će doći jednoga dana to i kod nas! – kazao je Milanović. 

Kad donose odluku u trenutku, to dolazi sa znanjem i iskustvom, kaže, treba dobro procijeniti situaciju jer je svaka različita. Nema iste intervencije. Zato služi vježbanje. 

- Moramo jako dobro poznavati opremu. Jedan dio ide na ludost i adrenalin sigurno. Vatrogasac da bi bio dobar treba biti malo maćan, to je sigurno, ha, ha, ha. A ostalo će doći s vremenom. Osim toga, mora imati liječnički. I proći psihotest. Ima i onih koji ne mogu proći psihotest. Njih, nažalost, ne možemo primiti – rekao je Milanović. 

Što se problema u vatrogastvu tiče, fali mlađega kadra, smatra.

- Ovakav sistem nije održiv. Trebali bismo i neke povlastice dobiti. Ne mogu dobrovoljci baš tek tako otići s posla i reći: 'Idem ja gasiti požar'. Mi se financiramo dijelom od Grada, dijelom od INA-e. Fali dobrovoljaca, definitivno – kazao je Milanović.

No, jedan će njihov član zauvijek biti dobrovoljac. Ima i takvih. 

- Osnivač našeg DVD-a, Ivo Grubić, još uvijek je aktivan, možemo za njega reći da je legenda. On govori već sto godina da je njegovo vrijeme prošlo, no bit će s nama do smrti. Njega svi znaju. Gdje god dođemo, on je tu. On je cijeli život dobrovoljac. Još uvijek ide po požarima - kazao je Milanović. 

DVD Vranjic ima još jednu specifičnost.

- Ne idemo baš po natjecanjima. Šteta je da se mi pojavimo jer imamo zadnje dobre rezultate iz 2013. vjerojatno, pa da to ne pokvarimo – rekao je zapovjednik. 

Naravno, najviše ih motivira pomaganje. 

- Da smo nekom nešto spasili, pomogli, i da sve dobro završi, to je naš motiv. Pogotovo stariji ljudi, oni su jako zahvalni kad im nešto učiniš i to nas baš obraduje - zaključio je Milanović.