PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Papigama koje su ostale zaključane u autu s malo otvorenim prozorom smo kroz gumu davali jesti i piti par dana'

Fotogalerija (11)

Predstavljanje dalmatinskih vatrogasnih društava nastavljamo s DVD-om Kučiće. S nama je razgovarao zapovjednik Ante Tomasović Ćuna.

Osnovani su 1987. godine, sada imaju 80-ak članova od kojih je 40 operativaca, u DVD-u imaju i dosta djece. Godišnje broje oko 150 intervencija. 

- Najteže intervencije su bile kad je 2000. od Piska do Omiša izgorjelo sve, tada smo 29 dana bili na požarištu, te požar u Splitu 2017., tada nam nije bilo svejedno. Iste godine smo imali još neke strašne požare. Imamo dosta tehničkih intervencija. Imamo sreće jer ovdje se ne mogu postići velike brzine pa nema velikih udesa i nema puno mrtvih. Jednom smo vadili oca od našeg vatrogasca iz auta 25 minuta, na kraju je nakon pet dana umro, to je bilo strašno. Više imamo požara otvorenog prostora - rekao nam je zapovjednik Tomasović. 

Od smiješnih intervencija u zadnje vrijeme su 'in' stršljenovi. 

- Imamo puno takvih intervencija jer imamo opremu za stršljenove pa nas svi zovu. Rodno mjesto Josipa Pupačića je selo Slime, bili su baš njegovi dani, no tamo gdje se to održavalo bila su gnijezda stršljenova pa smo i to čistili. 

Nedavno je jedan Nijemac stajao u autu cijeli dan. S njim unutra su bile i dvije papige. Došli smo do njega, samo je pitao vode i nešto za jesti. Tu je bio i moj prijatelj Nijemac, poveo sam i njega da se možemo sporazumjeti s čovjekom. Zvali smo hitnu, odveli su ga i zaključali auto, a u vozilu su ostale papige. Srećom, ostao je malo otvoren prostor. Onda smo kroz gumu puhali i ulijevali vodu papigama u auto i ubacivali im hranu. Kupili smo im hranu u dućanu. Policija je tek nakon tri dana našla ključ od auta pa su izvadili papige i negdje ih odnijeli – ispričao nam je Tomasović i dodao da svašta rade po selu: 

- Pomažemo ljudima po selima: pilamo drva, kosimo, vodimo ljude doktoru ako ih nema tko odvesti... – kazao nam je Tomasović.

Za biti dobar zapovjednik, ali i vatrogasac, smatra da to prvo treba voljeti. 

- Zapovjednik mora steći povjerenje među ljudima. Zapovjednik sam već 30 godina, ne znam ima li još itko u Hrvatskoj s tim stažem. Vatrogascu uvijek nad glavom visi neka opasnost, naprosto moraš voljeti taj posao - rekao je Tomasović. 

Od intervencija se oporavljaju zabavom. 

- Prije smo puno više feštali, jeli i pili skupa, ali nije ni to više što je bilo. Bit je druženje, no toga je sve manje. Što se tiče psihološke pomoći, ovisi od osobe do osobe. Neki vatrogasci ne mogu vidjeti mrtvu osobu, pa pošaljemo druge. Najviše nas motivira pomoći drugima - kazao nam je zapovjednik. 

Imaju, kaže, odličnu opremu, ne fali im ništa. 

- Imamo i poznatog Fiću koji ide na teren. Članovi su me išli iznenaditi, napravili su starog Fiću i poklonili mi kao zapovjedniku. Ide i Fićo na požare, kako ne. Bio je u svim medijima. 

Za kraj nam je rekao:

- Ja cijeli dan stojim ovdje, popravljam, radim oko auta, uvijek nešto nađem za raditi. Sin i kći su mi vatrogasci. Kući samo prespavam.