PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Vremenom postaneš ovisan o adrenalinu, to je gore od iti jedne droge'

Fotogalerija (11)

Predstavljanje dalmatinskih vatrogasnih društava nastavljamo s DVD-om Okruk. Razgovarali smo sa zapovjednikom Marinom Radićem. DVD Okruk je osnovan 2013., a operativni rad je počeo 2015. Mjesto se po starinski, kaže, zvalo Okruk, pa je DVD tako dobio ime.

- Sada nas je 9 zaposlenih, 20 operativaca, a sve skupa imamo 36 članova. Godišnje imamo od 60 do 100 intervencija - rekao nam je Radić. 

Pokrivaju područje Okruga, ali da se bilo što dogodi na Čiovu, u dogovoru su s DVD-ovima Trogirom i Slatine i izlaze sva tri društva. Po potrebi su i negdje drugdje, gdje ih zovu, idu i djeluju, kaže. Financiraju se od Općine Okrug. 

- U vatrogastvu je specifično da smo mi zapravo svi jedno, pogotovo na požaru, sva društva. Trudimo se što brže izaći, biti što odgovorniji i da sve bude kako treba – rekao nam je Radić, koji je prije nego što je postao zapovjednik DVD-a Okruk radio šest godina u DVD-u Trogir. 

- Kod nas su zeznuti požari kuća. Tu su sekunde u pitanju. Najteže su nam prometne i požari kuća. Nemam baš sreće jer većina požara kuća na kojima sam bio, svi ljudi koji su ostali u kućama su bili mrtvi. Nakon prvog požara kuće nisam poslije toga jeo svinjetinu tri mjeseca. Kako miriše pečeno prase, tako miriše izgoreni čovjek. Požar stana je trajao 4-5 sati. Sve je izgorjelo osim jedne sobe, sin je otišao iz kuće, nažalost nije uspio spasiti oca. Dobrih sat i nešto smo pokušavali ući u stan, a kad smo ušli, bilo je grozno – ispričao nam je Radić.

Prisjetio se i smiješnih situacija.

- Jedan čovjek ovdje voli popiti. Ima jedna nizbrdica, i stupovi su na kraju nizbrdice, i onda je more, puno su se tu puta mnogi razbili s autom. Radi toga su stavili ogroman kamen, veličine haube od auta, da auta ne odlete u more. Taj čovjek je od gore doletio toliko brzo da je motor od auta bio 30 metara od auta na plaži, a taj kamen je bio u autu, a zajedno s autom je bio u zidu. Mi smo došli do vrata od auta, čovjek sjedi i drži volan, otvorio ja auto, čovjek sjedi, nema krvi ni išta. Pitam ga je li dobro, kaže on meni: 'Jesam sinko, jesam li ga dobro uparkirao?' I što sada da mu ja kažem? Došla je policija, on govori policajcu: 'Aj, prijatelju, ti zapiši, moram ja ići doma' i sjedne policajcu u auto, upalio policijsko vozilo i da će krenuti. To je taj show kada je alkohol u pitanju – prepričao nam je zapovjednik.

Prisjetio se i drugih smiješnih intervencija. 

- Imali smo poziv da dođemo vaditi fazana iz bazena jer se gosti boje. Imamo pozive i da dođemo otvoriti stan s Blindo vratima. Dođemo, izmučimo se, a onda čovjek nađe ključeve u džepu. Imali smo dojavu da je dijete samo u stanu, da otvorimo stan, jedva smo ušli, i to kroz prozor. Uđemo u stan, upao sam kroz prozor u kadu, na kraju dijete nije bilo u stanu, već sa sestrom na plaži. Tu sam poludio. Jednom smo imali dojavu da gori gliser na dva mjesta, izašli smo na oba mjesta, na kraju je gorio na trećem mjestu, a ne na nijednom od ta dva – kazao nam je Radić. 

Ipak, kaže, najgore je vidjeti mrtve ljude.

- Imali smo jedan slučaj, gorio je restoran u Trogiru. Dan danas mogu nacrtati lice te žene. Gasili smo restoran, ušli smo u jednu prostoriju, žena je ležala na podu, otvorenih očiju, prekriženih ruku kao da moli krunicu. Točno sam je pogledao u oči. Koga god pogledate u oči, tu sliku nikada ne možete zaboraviti. Rekao bih, majke mi, da je bila živa. Gledala je točno put izlaza. Nikad to neću zaboraviti – rekao je Radić koji je tada još uvijek bio u DVD-u Trogir.

Nakon svake takve intervencije okreću sve na šalu, to im je antistres terapija. 

- Ne možemo drugačije. Možda bi trebalo uvesti neku grupnu psihoterapiju, ali to tako ne funkcionira u Hrvatskoj, nažalost – rekao je Radić. 

S vremenom postanu ovisni o adrenalinu.

- To je gore od iti jedne droge. Nas to ispunjava. Mi ovaj posao radimo iz ljubavi, ne radi para. Motivira nas pomaganje ljudima. Poslije dođe ovisnost o adrenalinu. U stanju sam zadnju koru kruha dati bilo kome. Takav sam. Za ovaj posao treba imati empatiju. Nema kod nas vjere, rase, spola, ičega. Svi smo isti – smatra Radić.

- Za biti dobar vatrogasac treba imati muda i imati srce, ali razmišljati glavom, a ne srcem. Ovdje naučite da prije bilo kakve odluke treba razmisliti o posljedicama. Kad su stresne situacije, ne letim nigdje. Stanem, razmislim glavom. Nema zalijećanja – kazao nam je Radić.

U vatrogastvu ima problema, pogotovo kad nema razumijevanja vlasti.

- Požar 2017. u Splitu je sve promijenio, počeli su nas shvaćati ozbiljno. Ovaj posao ne može raditi bilo tko, treba učiti non-stop. Ljudi prije nisu znali što mi radimo sve, ali sada znaju – zaključio je Radić.