PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Vozili smo pokojne jer nije bilo pogrebnoga poduzeća na otoku'

Fotogalerija (17)

Predstavljanje dalmatinskih vatrogasnih društava nastavljamo s DVD-om Šolta, jedinim na tom otoku. Razgovarali smo sa zapovjednikom Josipom Buricom.

DVD je osnovan 1974. godine, broji oko 130 članova od kojih je 38 operativnih. Godišnje imaju oko 50 do 100 intervencija.

- Vatrogasci ovdje rade sve. Zapovjednik sam 10 godina i mogu reći da što god da se dogodi, idemo mi. Specifični smo po tome što vozimo i krv i hitnu. Po nalogu doktora mi dajemo vozača, tako da je naš vozač i vozač hitne. Vozimo i vodu na dijelove otoka gdje nema pitke vode. Toga je sve manje i manje, ali još uvijek i to radimo, uglavnom je to južna strana otoka. Vozimo vodu i za OPG-ove. Do prije četiri godine smo vozili pokojne jer nije bilo pogrebnoga poduzeća. Došli bismo po pokojnoga u kuću, prebacili ga u mrtvačnicu i iz nje ili u crkvu ili na groblje - rekao nam je zapovjednik Burica.

Nije im dosadno...

- Ljudi stvarno zovu za svašta. Sjećam se spašavanja kozlića s krova kuće, nije mogao sići. Šetali smo po starim krovovima i hvatali kozlića, a na kraju je izašao vlasnik i napao nas da što mi radimo, da je sasvim normalno da kozlić šeta po krovu. Jedna, sad već pokojna gospođa, živjela je sama, i jednom do dva puta tjedno bi se zaključala pa bi redovito morali ići rumbavati vrata da se može doći do nje. Spašavamo i mačke, hvatamo zmije... - prepričao je Burica.

Najteži požar bio im je 2007. godine kada je izgorjela desetina otoka, oko 500 hektara.

- Bili smo sedam dana na terenu. To nam je bila najveća intervencija otkad je DVD-a Šolte. Sve je gorjelo, bila je čak evakuacija Nečujma. Srećom, nitko nije ozlijeđen - kazao nam je Burica.

Najteže su im ipak intervencije požari kuća.

- Pregrađuju i uređuju kuće pa ne promijene instalacije. Od 30 kvadrata naraste na 200, a instalacije ostanu iste pa se zapale. Imali smo jednom dojavu da gori kuća, a unutra su spavali starija gospođa i dva unuka. Kucali smo na prozor, ali su nas napali jer su mislili da netko provaljuje, a nisu ni znali da gori. Teško je ući gdje ništa ne vidiš, jako visoke temperature su i sto stvari na koje se treba paziti. Treba biti i brz u reakciji - rekao je zapovjednik.

Za biti dobar zapovjednik, kaže, treba biti dobar psiholog jer s ljudima treba znati.

- Prvi trebaš početi raditi i zadnji završiti, tako da ljudi imaju vjere u tebe i onda i oni sami rade. Prošla su vremena naređivanja, ovo je dobrovoljno društvo, moraš im dati do znanja da su vrijedni i ne maltretirati ih za sitnice. Odradiš većinu što možeš sam - kazao je Burica.

Za ovaj posao treba biti i požrtvovan.

- Ti ljudi za svaku intervenciju riskiraju život dobrovoljno, ostavljaju i obitelji i posao. Proradi neki dobar adrenalin koji te izvuče. Najviše nas motivira pomaganje drugima. Danas gori meni, sutra tebi i to nas drži. Kada se završi intervencija, onda se smijemo i zezamo. Većina je ovdje vatrogasaca od osnovne škole - rekao je Burica.

Od stresa se oporavljaju kroz šalu. Bude i roštilja, druženja.

- Na kraju oguglaš na sve. Bilo je intervencija gdje idemo s hitnom, izvučemo truplo iz mora, dođemo nazad i što ćeš... počnemo se šaliti. Bila je jedna prometna gdje je motociklist poginuo. Sjedaš u auto i kroz glavu ti prolazi da ti nije brat, prijatelj, jer većinu ljudi ovdje znaš. Najgore je kada si povezan s osobom. Jedan je momak ostao bez noge na motoru u nesreći, to je isto bilo strašno. No ne bismo mogli raditi ovaj posao da to nekako ne riješimo sami sa sobom - rekao je Burica.

Smatra da bi trebalo uvesti psihološku pomoć za vatrogasce.

- Ali mi otočani smo specifični. Mi ne bismo tamo išli - našalio se zapovjednik.

Što se tiče problema, istaknuo je da im je jako skupa oprema.

- Čak 15.000 kn je potrebno za opremiti jednoga vatrogasca. Financiramo se od lokalne samouprave. Ima i dosta vala do kojih nema puta pa nam i to bude komplicirano - rekao je Burica.