PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA Ratni premijer Hrvatske nam je rekao: 'Klanjam se vašim rukama, vašim djelima'

Fotogalerija (22)

'U svrhu zaštite ljudi i imovine od požara, vođeni činjenicom da se sigurnost ljudi i imovine najracionalnije postiže preventivno-operativnim mjerama, u Komiži se 18. srpnja 1951. godine u prostorijama zadruge na komiškoj rivi, uz pomoć i podršku Vatrogasnog saveza Split, osniva prvo dobrovoljno vatrogasno društvo na otoku Visu'.

Tim faktografskim riječima nam je tajnik Andrija Gusić opisao osnivanje DVD-a Komiža, koji trenutačno broji 176 članova, od čega je 59 članova u kategorijama vatrogasne mladeži i vatrogasnog podmlatka. Imaju 55 operativnih članova, a svi članovi su na dobrovoljnoj bazi, odnosno nitko nije zaposlen u DVD-u.

- Kroz godine, entuzijazam osnivača prenosio se na mladost Komiže, koji zajedničkim snagama prianjaju složnom i odgovornom poslu, da tu na najisturenijoj točki Jadrana, stvore samostalnu i sposobnu vatrogasnu organizaciju - rekao je Gusić.

Zanimljiva je činjenica da je Komiža najveća jedinica lokalne samouprave u cijeloj državi i to zbog najvećeg teritorijalnog mora u Hrvatskoj. Njoj pripadaju mnogobrojni otoci i otočići koji je okružuju, počevši od najbližih naseljenih: Biševa i Svetog Andrije te nenaseljenih: Brusnika, Jabuke i Palagruže, od koje je Komiža udaljena 42 nautičke milje.

- Zbog ove činjenice, kao i zbog činjenice da smo jedan od najudaljenijih otoka, spremnost naše postrojbe mora uvijek biti na najvećoj razini. Tako da već dugi niz godina uspješno djelujemo i čuvamo otok i s kopna i s mora. DVD Komiža pored svojih osnovnih djelatnosti djeluje i u sustavu potrage, spašavanja na kopnu i moru, te smo više puta uspješno obavljali spašavanje ljudskih života na  moru, kao i potrage za nestalim osobama koje su bile inicirane putem centra 112. S obzirom na veliko morsko područje, kao i na velik broj turističkih i ribarskih brodova koji plove komiškim akvatorijem (koji je najveći u Hrvatskoj), ne iznenađuje činjenica o mnogobrojnim intervencijama traganja i spašavanja na moru koje naše društvo bilježi (od spašavanja ljudskih života po nevremenu do spašavanja raznih plovila uslijed prodora mora i ostalih  nezgoda) - kazao je Gusić.

Svojim radom potiču razvoj humanitarnog i društvenog djelovanja, volonterstva te aktivnosti koje su od interesa za lokalnu i širu zajednicu. Stvaraju pozitivno ozračje za razvoj i kvalitetan život djece i mladih te razvijaju pozitivne ljudske vrijednosti poput solidarnosti, požrtvovnosti, nesebičnosti i prijateljstva. 

- Od prvoga dana pa sve do danas, u naše društvo je utkano jako puno ljubavi, požrtvovnosti, dobrovoljnog, humanitarnog i nadasve humanog rada, a ujedno i utrošeno jako puno slobodnog vremena. Ukratko rečeno, uloženi su nadljudski napori da bismo imali ono što danas imamo. Svim našim članovima zahvaljujemo od sveg srca na svom uloženom trudu, jer da nije bilo vas, danas ne bismo imali prepoznatljivi vatrogasni dom i vatrogasno društvo, koje nam sve ovo vrijeme služi na ponos i krasi našu zajednicu, a istovremeno stoji na braniku naše Komiže kao i cijelog otoka Visa. Naše društvo potpuno besplatno ustupa svoje prostorije svojim članicama i članovima kao i svim žiteljima otoka Visa za razne proslave. Danas društvene prostorije doma aktivno koristi i preko 20-ak udruga i društava.

Godišnje imaju 20 do 30 intervencija, a starije generacije kao najteži požar izdvajaju kada je gorjelo skladište hotela u Komiži.

- Zbog raznih stvari koje su se nalazile u skladištu, ambalaže, plastike, gajba, te raznog drugog materijala požar se brzo proširio. Najveći problem je bio što se zapalilo i desetak velikih boca plina (propan-butan) te su se naši članovi dvoumili hoće li početi s gašenjem istih, zbog velike opasnosti da ne eksplodiraju. Velikom hrabrošću pojedinih članova boce su ipak izgašene, te se nakon toga nastavilo s gašenjem skladišta nesmetano. Spomenuli bismo zasigurno i dva velika šumska požara na otoku Biševu, na isti datum: 1993. i 2003. godine, u kojem je zbog velikog vjetra i nemogućnosti dolazaka kanadera izgorio veliki dio otoka (makije i borove šume). Radi se o otoku bez vatrogasnih vozila kao i pitke vode, te je gašenje požara na njemu izrazito teško. Navedeni požar su trajali tjedan dana, te su se na njemu sve kuće branile svim snagama, kako ne bi izgorjele. Izrazito naporno je bilo i prijeratno vrijeme kada je na otoku boravio velik broj vojnika JNA koji su na svakodnevnoj bazi podmetali požare. Također za vrijeme rata velik dio naših članova je mijenjao požarišta za bojišta te dao veliki obol u obrani svoje domovine.

Treba znati kako ostati sabran u tako opasnim trenucima...

- Vatrogasci sa svojim godinama iskustva i vježbanjem izrastaju u osobe jakih psihičkih sposobnosti. Za ostati sabran naravno između ostalog potrebna je jaka psihička stabilnost, kojoj pomaže i fizička sprema, kao i stečeno vatrogasno iskustvo i znanje. Kada se te tri komponente spoje, dolazi to kvalitetno odrađenih  intervencija.

U zadnjih par godina ljudi ih, govore, najviše zovu za pčele, skidanje mačaka, magarce, prebacivanje preminulih životinja, pogrebne usluge... 

- Kad ljudi nemaju koga zvati, najčešće nazovu vatrogasce, posebice na otocima i manjim sredinama gdje vatrogasci služe za sve.

Ima i smiješnih poziva...

- Jedanput smo imali dojava u 4.55 sati ujutro od vidno uznemirene strankinje, rekla je da  joj se u apartmanu nalazi rakun te da je tijekom spavanja prešao preko nje. Nakon toga turistkinja se zatvorila u drugu sobu i iz nje nije izlazila te je pozvala Centar 112. Odmah po zaprimljenoj dojavi u 5.05 dvoje naših članova izašlo je na intervenciju. Nakon dolaska do apartmana, pronašli smo mačku koja se nalazila u kadi u WC-u, koju smo uspješno otjerali vani. 

Sjećaju se i jednog problema sa šatorom:

- Kako ljeto donosi i veliki broj turista donosi i veći broj zanimljivih intervencija.. Jedna od njih je bila i dojava strankinje putem Centra 112 (u 5 sati ujutro) da ju je uslijed jakog južnog vjetra poklopio šator i da ona ne može izaći vani jer joj pijesak ide u oči. Na svu sreću, uspješno je završena i ova intervencija: naši članovi su prebacili nju i šator u zavjetrinu. 

Pitali smo koje intervencije su najteže...

- Iako su šumski požari kao i požari u zatvorenom prostoru često fizički najzahtjevniji, najteže su nam intervencije nakon dojava da osobe imaju suicidalne misli, te prijete na razne načine poput zapaljenja... kao i razne tehničke intervencije, spašavanja ljudi iz vozila nakon prometnih nesreća.

U biti svaka intervencija gdje su ugroženi ljudski životi je posebno zahtjevna.

Šumski požari su zahtjevni zbog teških terena, te traju duže, dok recimo požari u zatvorenom traju kraće ali više iscrpe (zato što ulazite u nepoznato u veliku koncentraciju dima i plinova i opasnosti koje vas čekaju). Tu bismo se ponovno osvrnuli i na gašenje šumskih požara na otoku Biševu gdje nama vozila ni vode. Zbog nepredvidljivosti šumskih požara, i česte promjene vjetra znalo se u nekoliko navrata dogoditi da naši članovi ostanu u potpunom okruženju, te nadljudskim naporima uspiju spasiti svoje živote, probijajući se kroz gusti dim i vatru.

Dobar zapovjednik, smatra Gusić, kao prvo treba poznavati teren i okoliš na kojem djeluje. Između ostalog, dodaje, treba poznavati svoje članstvo, biti stručan, iskusan, požrtvovan, primjer mlađima, autoritet, sabran, smiren, pošten, te poštivati hijerarhiju,te zapovjedni lanac na  prostoru na kojem djeluje kao i čitave vatrogasne zajednice. Prvi izlaziti na intervencije, zadnji odlaziti.

- Za biti dobar vatrogasac prije svega treba imati veliko srce i ljubav prema zajednici u kojoj djeluje, jer je ljubav prema bratu čovjeku, prirodi i općem dobru, prije svega crta nečijeg osobnog, individualnog karaktera, koju ne može nadoknaditi ni zamijeniti niti jedna financijska naknada! Dobar vatrogasac mora biti dio ekipe, te truditi se i učiti upijati nova znanja, kako bi u suštini bio što spremniji pomoći kada je pomoć nekome potrebna.

Napomenuo je da se vatrogastvo u Hrvatskoj diže na jedan veći nivo, posebice nakon Kornata i velikog požara u Splitu, ali najveći je problem što je sve jako skupo.

- Problemi vatrogasaca (bazirao bih se na dobrovoljna društva) su nedovoljna financijska sredstva. Novi zakoni od dobrovoljnih vatrogasaca traže da budu na razini profesionalnih postrojbi, da rade po svim sigurnosnim standardima i koriste sofisticiranu opremu, ne pitajući se pritom imaju li pojedina društva osigurane financijske uvjete za to, i mogućnost osiguravanja adekvatne opreme za svoje članove. Za opremiti vatrogasca vam je potrebno 15.000 kuna,  sada kada to pomnožite s brojem operativaca, dobijete abnormalno visoke iznose.  Tu su još liječnički pregledi, tehnički pregledi vozila, te svi ostali popratni i svakodnevni troškovi. Još jedan od većih problema je i zastarjeli vozni parkovi, jer za kupiti novo vatrogasno vozilo potrebni su vam milijunski iznosi, npr. nova cisterna košta 2.500.000,00 kuna. Rekao bih da su to kod većine društava najveći problemi.

Na zadovoljstvo našeg društva u zadnjih nekoliko godina smo uz pomoć Grada Komiže, Nautičkog centra  i Splitsko-dalmatinske županije uspjeli pomladiti vozni park. Kako bi problemi vatrogasaca bili što manji, od izrazite važnosti je razumijevanje JLS-ova prema problematici vatrogasaca, kako bi se operativna spremnost DVD-ova održavala na kvalitetnoj razini, naravno na dobrobit čitave svoje zajednice, jer nikada ne znaš kome će naša pomoć trebati.

Također bih i napomenuo da je sve manje dobrovoljaca jer je teško uskladiti posao i vatrogastvo. Ne možeš baš s posla otići na požar posebice kod privatnika. Tu zakoni ne idu u prilog dobrovoljnim društvima. U nekim zemljama je to riješeno da radnici mogu uvijek ići na požar i za to dobiju naknadu vatrogasac kao i poslodavac koji je pustio radnika. Također, svaki dobrovoljni vatrogasac živi od svog posla, često i od dva (ne od vatrogastva), te treba u sebi imati dozu ludosti da ode sa svog posla gasiti požar te riskirati svoj život. Tu bih spomenuo i izjavu velečasnog don Ivice Huljeva, koji je prilikom blagoslova kipa svetog Florijana (koji krasi naš dom od 2018.) spomenuo da bi se kršćanstvo u biti trebalo bazirati na vatrogastvu, jer da je vatrogastvo čin kršćanstva: 'Napustiti toplinu svog doma, obitelji, društvo u kojem se nalazite, napustiti svoj posao od kojeg živite, riskirati radno mjesto i svoj život, kako bi potrčali prema vatrogasnom domu, obukli odijelo i išli spašavati tuđu imovinu i živote'. To je po njemu kršćanstvo u pravom smislu te riječi.

Skoro da i ne postoji kuća u Komiži koja nije dala vatrogasca, a DVD je jedan od ključnih faktora u društvenom životu grada jer u njihovim prostorijama svakodnevno borave ne samo članovi nego i žitelji Komiže, koristeći dječji park, igralište ili prostorije unutar samog doma - naveo je tajnik DVD-a.

Za sam kraj razgovora komiški vatrogascu su se željeli citirati riječi dr. Franje Gregurića (ratnog predsjednika Vlade Republike Hrvatske i dugogodišnjeg predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice) nakon posjete njihovom društvu 1997. godine: 'To mogu samo ljubavlju i srcem uraditi vatrogasci, vatrogasci ljudi humani, humanisti koji vole svoju domovinu i svoju zemlju, koji vole svog susjeda i svog brata, koji učine ono što mogu učiniti ljudske ruke kada treba stvoriti uvjete, da bude bolje sutra, da bude bolje u osiguranju ljudi i imovine. Jer ono što ste vi napravili, ja moram reći da nisam vidio niti jednom vatrogasnom društvu. Prema tome, taj posao kojeg vi radite je duboko human, duboko vrijedan poštovanja i ja se klanjam vašim rukama, vašim djelima.'