Predstavljena tri romana 'Cvjetko', 'Dom' i 'Otok' književnice Zdenke Čorkalo

Tri romana 'Cvjetko', 'Dom' i 'Otok' hrvatske književnice i katoličke novinarke Zdenke Čorkalo predstavljena su u ponedjeljak 19. svibnja u ispunjenoj dvorani Ogranka Matice hrvatske u Splitu. O romanima objavljenim u nakladi splitskoga ogranka Matice hrvatske govorili su: Vanja Mladina, Ante Nadomir, Tadić Šutra, Mladen Vuković i autorica romana.

Predstavljanje su pjesmom uveličali Solinski pučki pivači.

'Ispreplećući autobiografsko i fikcijsko, njezine knjige čitaju se na dah, a Zdenka Čorkalo u svom prepoznatljivom lako čitljivom stilu pisanja zna vješto graditi zaplete radnje i na kraju redovito nudi katarzične i duhovne pouke koje čitatelja potiču na sagledavanje skrivenih strana zbilje, spoznavanje dubljih istina života te učvršćivanje osobnih moralnih i etičkih vrijednosti u sebi', kazao je Vuković. 

'Autorica ima osvjedočenu veliku dušu i dobrohotno srce koje je otvoreno svim ljudima, ona pomno sluša sve svoje sugovornike, bilo da ih je susrela u svojoj liječničkoj sobi ili operacijskoj dvorani, na jednoj od osam bojišnica u obrambenom Domovinskom ratu, ili u svagdašnjim susretima sa sumještanima u svojim umirovljeničkim danima, i tako dođe do tužnih životnih sudbina koji odčepe tintu u njezinu nadahnuću. Jer život piše romane', dodao je.

U prošloj 2024. godini napisala je čak ta tri nova naslova, a time je u proteklih 30 godina objavila ukupno 20 knjiga. Te tri knjige donose zanimljive priče o životu malog čovjeka u priobalnim mjestima, a kroz sudbine više naraštaja jedne obitelji autorica povezuje i naše otoke, Dalmatinsku zagoru i cijelu Hrvatsku, uspješno portretirajući svoje junake. 'Ne miruju polegnute vertikale!' - geslo je romana 'Cvjetko' koji načinje dvojbe morala i etike osobnih duhovnih vertikala koje surovi životni, interesni i zakulisni potezi poruše i polegnu u horizontalu, s kojima se čisto srce nikada neće pomoriti, istaknuo je Vuković.

'Valja još jednom istaknuti da čitatelji neće uživati samo u naracijskim meandrima romana, već i u ljupkom stilu. Autorica uporabljuje i svježe, malo rabljene, ponekad i originalne poetske riječi, vlastite novotvorenice, primjerice riječi: muklina, besanje, poremetnja... A pojedine su rečenice, oštroumni opažaji i mudroslovni izričaji pravi aforizmi, koji poput fuga ukrašavaju i ovu Zdenkinu kuću od riječi. Nakon svake njezine knjige moju zbirku hrvatskih aforizama obogatim s nekoliko tih osmislica poput: 'Tupa bol je kao tupa olovka. Što je više oštriš, više puca', dodao je.

Mladina je nazočnima predstavio roman 'Dom' istaknuvši da „siže ove proze nije fikcija, već prema autoričinim osobnim navodima predstavlja autentičan biografski ekscerpt iz života jednog njezinog kolege. Autorica je i ovom prilikom čitateljstvu pokazala svu širinu dijapazona koji čini ogromnu i čini nam se neiscrpnu sferu njezinih literarnih interesa.

I u ovoj knjizi kao i u drugim djelima njezina bogata opusa, nastavio je Mladina, 'autorica se predstavlja književnoj publici kao zreo pisac, koji na promišljen i iskusan način omogućava čitateljima analitički neposredan uvid u živote i u osobne intimne ispovijesti s freudovskim elementima, i koja vještom naracijom na momente kreira dodire s vjerskim akcentom. Borba stare generacije i potomaka s jedne strane, te obostrana ljubav s druge strane stare su koliko i svijet, predstavljaju ogromnu psihološku oblast i očito je da je autorica pokazala hrabrost prihvatiti se literarnog prikaza sudara ne dva planeta nego dvije galaksije. Upravo zato je ova knjiga vrijedna pozornog čitanja, jer nam šaptom daje odgovore za koje smo slutili da postoje'.

Govoreći o 'Otoku' Šutra je, između ostaloga, kazao: 'Ovaj roman je u prvom redu socijalni, iako u njemu ima puno povijesnih i psiholoških elementa, osobito kada nas, kroz lik Antiše, dr. Čorkalo osvješćuje o onim protuhrvatskim, ratnim i poslijeratnim (ne)vremenima (riječ je o posljednjem od tri rata iz dvadesetoga stoljeća). Nevjerojatno je kako autorica uspijeva sva ta različita razdoblja spojiti u nedjeljivu cjelinu, neovisno o očitim: društvenim, političkim i socijalnim razlikama'. Jedna od zaključnih rečenica u romanu, daje nam snagu vjere da je smisao život, a ne obrnuto: 'Nitko nije primijetio da je stala kiša i da se sunce pojavilo istom snagom sjaja kao da je tu uvijek bilo'. Za kraj je poručio: 'Neka te, draga Zdenka, i nadalje griju zrake toga sunca i podare ti snage za nove književne proplamsaje!'.

Zdenka Čorkalo rođena je 1950. u Zagrebu. Od najranijeg djetinjstva živi u Splitu. Završila je studij Medicine i specijalizaciju iz Anesteziologije i reanimatologije. Radila je kao specijalistica anesteziologinja u Kliničkom bolničkom centru u Splitu. Udana je za Antu, s kojim ima sina Stipu i kćer Jeronimu. Tijekom Domovinskog rata, kao anesteziologinja, dragovoljka i hrvatska braniteljica bila je pet godina u osam ratnih bolnica Hrvatske i BiH (Dubrovnik, Ston, Ploče, Neum, Tomislavgrad, Livno, Rama-Rumboci, Nova Bila, a potom 1996. kao ispomoć u Mostaru). Iz tih događaja i doživljaja nastajale su njezine knjige. Članica je Matice hrvatske, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Društva hrvatskih književnika Zagreb i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Dugi niz godina vodi i uređuje emisiju 'Nadom nošeni' na Radio Mariji.

Autorica je dvadeset knjiga proze.