Da je splitska publika željno iščekivala operetu Ive Tijardovića 'Mala Floramye' svjedoči nezapamćeno popunjeno kazalište na premijeri u subotu navečer. A kolika su očekivanja bila, odnosno razočarenja, možda najbolje govori da dio publike nije dočekao kraj. Napuštala se predstava, mahom tijekom i nakon drugog čina.
Glavni dojam o kultnoj splitskoj opereti u režiji Gorana Golovka pod ravnanjem Harija Zlodre, u kojoj naslovne uloge tumače Antonija Teskera kao Mala Floramye, Elizabeta Tudor Gančević kao šjora Petronila, Bože Jurić Pešić je Mirko odnosno Petar, Vinko Maroević u ulozi šjor Dane i Zlatko Aurelio Kokeza kao šjor File, Cynthia Hansell Bakić je Misili Bisili, te Goran Marković u ulozi šjor Bepa Pegule iako ispraćene pljeskom, je da je sterilna, bez snage i upečatljivosti, a uz to i nerazgovijetna, što na dušu ide pjevačima, odnosno ravnatelju Opere Ivi Lipanoviću.
Najveći pljesak dobio je Goran Marković za šjor Bepa Pegulu koji je i imao zahtjevan zadatak, neizbježna je, makar podsvjesno, usporedba s legendarnim Borisom Dvornikom. Za većinu je svoju ulogu odigrao odlično. Za pojedine je previše otišao u 'splitskog oriđinala', što znamo, šjor Bepo nikako nije bio, ali prema mišljenju dobrog dijela publike, stvorio je svoj lik kojega je vjerno dočarao i upravo je on izazivao najviše pozitivne reakcije. Skloni smo se složiti s pozitivnim komentarima na račun Markovića, a tim više što mlađa generacija koja prvi put gleda Tijardovićevu operetu ne pamti antologijsku ulogu Borisa Dvornika.
Na ovom mjestu izdvojimo i da je Zlatko Aurelio Kokeza bio solidan, reklo bi se po splitski 'preženca', a kako predstave budu odmicale, vjerujemo da će i Kokeza i Maroević biti sve opušteniji i bolji.
Jedna od žešćih kritika Male Floramye nakon premijere bila je da 'najbolje govori kakva je to opereta ako je u njoj najbolji glumac'. Poznate arije, naime, na način na koji su u subotu izvedene, teško bi ostale u uhu...
Što se tiče kostima, generalni dojam je da je kostimograf Mladen Radovniković promašio u potpunosti, u prvom činu svakako s bijelom bojom. Karnevalska noć bi valjda trebala ponuditi ponešto šarenila i živosti, a najmanje bijelu boju. Ako je i bilo aluzija na nevinost, nije postignut efekt. Drugi čin je previše karikiran, ni treći se nije izdigao iz prosječnosti. Za scenografiju je zaslužan slikar Zvonimir Mihanović i ne ulazeći u detalje, očekivalo se više.
Intendant i redatelj Goran Golovko koji se odlučio za integralnu verziju operete spremno je odgovarao na primjedbe nakon predstave. Od sterilnosti, nedostatka snage do uloge Gorana Markovića.
- Svjesno smo radili ove estetske izbore, kostimi su bogati i raskošni, a to što nisu prešareni, smatram pitanje ukusa o čemu se ne raspravlja. Da je na ovako maloj sceni šarenilo od barem 70 kostima, mi to ne bismo mogli gledati, vremena se mijenjaju i naša poimanja estetike nisu kao prije - uzvratio je.
Što se tiče Markovića ustvrdio je da je sjajan u svojoj ulozi s obzirom na opterećenje svojih prethodnika, a i na svoje godine, pokazao je, kaže, sposobnost psihološke karakterizacije šjor Bepa koji nije samo klaun.
- Mislim da je pred ovom njegovom ulogom velika budućnost – podvukao je.
Zanimljiv zaključak je na kraju ponudio Golovko.
- Moram se vratiti na svoju prvu bojazan u vezi predstave, zbog čega su mnogi renomirani redatelji odbili moj poziv da je režiraju, a to je da je ovo jedna od onih predstava za koju apsolutno svi znaju kako mora izgledati i to je zamorno - iznio je.
- Sada znate kako je treneru Hajduka, svi bolje znaju - dobacili su mediji.
Možda je uvijek tako, dodali bismo, kada su još rijetki preostali simboli Splita u pitanju.
Suradnica redatelja Jelena Bosančić vjeruje da je verzija za koju se Golovko opredijelio, priča koja naglašava iščezli duh jednog vremena, doprla do publike.
Mala Floramy će puniti teatar, primijetili smo, Split je slab na ovaj naslov.
- Nije dobro da naslov po defaultu puni, uvijek je dobro i zbog produkcije i same ideje, ali ako nešto i ne štima, onda svakako vrijedi pogledati šjor Bepa, on je sjajan - odgovorila je.
Rekli smo joj i za kritiku 'da kakva je to opereta, ako je najbolji glumac' na što se također nije smela.
- Opereta je žanr koji vrlo često počiva na šarmu jednog ili više pojedinca, u ovom slučaju na Markovićevom šarmu koji je napravio sjajnu ulogu, na svojim leđima nosi puno pjevača koji nisu glumci. Njegova kreacija je nešto što vrijedi gledati - istaknula je.
A kakav duh krasi Markovića posvjedočimo jednom rečenicom.
- Svi znaju kako je Boris igrao i svi mi daju do znanja, ha, ha - nasmijao je glumac.
Za ulogu s takvim teretom trebalo je hrabrosti.
- Boris je Boris. Ja sam se trudio potpuno zaboraviti kako je on radio i nisam gledao nikakve snimke jer sam htio da šjor Bepo bude moj - otkrio je.
Još je, kaže, pod dojmom, ali mu je i olakšanje što su Malu Floramye iznijeli pred publiku.
Teskera je također zaradila pljesak, i kako je rekla, naporan rad se isplatio, sretna je reakcijom publike na njenu rolu.
Kao zanimljivost na kraju dodajmo i da je u foyeru bio izložen parfem 'Mala Floramye'. Između dva rata, taj parfem je stigao u Split, a Tijardović je vidjevši ga u izlogu, odlučio tako nazvati glavnu ulogu.