PREMIJERA CRVENE VODE Nives Ivanković: 'Sretna sam što se Split opet vraća kao teatarska metropola'
Krik majke za izgubljenim djetetom razoružao je publiku koja je nemoćna s neizvjesnošću na pozornici tražila nekog tko joj može pomoći
Dramska premijera 'Crvena voda' Jurice Pavičića, u režiji Ivice Buljana premijerno je izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu Split u subotu navečer.
Drama o potrazi za nestalom djevojkom, koja se proteže kroz 26 godina, publiku je preko dva sata i 20 minuta prikovala za sjedalice. Preko dva vrlo kratka sata.
Nestanak Silve jedne rujanske subote godine 1989., nakon ribarske fešte u malom mjestu na dalmatinskoj obali, izjedao je i mijenjao prisnu dalmatinsku familiju. Policijska potraga ne daje nikakve rezultate, a okolna politička zbivanja - pad jednog sistema, društvene promjene i rat - zasjenjuju nestanak djevojke koji pada u zaborav. Otac, majka i brat blizanac jedini su koji i dalje traže nestalu Silvu. Ne mogu započeti proces žalovanja, obilaze gradove i države kako bi je pronašli, prolaze godine, mijenjaju se, sijede, razaraju se i tuguju - a sve se to događa na daskama teatra.
Fotogalerija: Crvena voda | foto: Nemi Bulat
Publika je ovacijama poslala nedvosmislenu poruku o premijernoj izvedbi ove slojevite i mračne drame.
- Jako sam zadovoljan. Zahtjevan je ovo posao bio za adaptatora Ivora Martinića, jer je to kronikalna knjiga koja se zbiva kroz 26 godina na doslovno svakom kraju svijeta – od Kineskog mora do Kande. Autor adaptacije morao je to komprimirat u jedan prostor i dati tome dramsku gustoću. Mislim da je u tome uspio i sve poslije je išlo u dobrom smjeru. Jako sam zadovoljan s glumcima, mislim da su im sjele te uloge i da su neki od njih izašli iz svoje komfor zone, što mi je drago zbog njih ali i zbog predstave – nakon premijere je kazao Jurica Pavičić koji je u svom uspješnom romanu prodro u intimu obitelji Vela koja se mijenja kroz godine pod utjecajem razorne sjene nestanka njihove kćerke i sestre.
Krik majke za izgubljenim djetetom razoružao je publiku koja je nemoćna s neizvjesnošću na pozornici tražila nekog tko joj može pomoći. Nives Ivanković maestralno je odigrala ulogu majke Vesne, toliko da ste se trebali suzdržati od potrebe da joj pružite utjehu i nakon odigrane predstave.
Foto: Nemi Bulat
- Najteži je gubitak djeteta. Kako kaže stara narodna poslovica: daj Bože da ide po redu. Znam nekoliko ljudi koji su imali takvu tragediju, tim više mi je to bilo izazovno prikazati, ali sam pronašla nekakav glumački način kako dočarati razlomljenost te žene. Ivica Buljan mi je tu bio korektiv, ali me je lijepo pustio, a Ivor Martinić je napravio putanju po kojoj se ona kretala od početka do kraja – od 40-godišnjakinje do potpuno razlomljene žene. Tim je bio izvrstan, izazov je bio velik, svi smo radili jedni za druge i ovaj odjek večeras je divan. Baš sam sretna – rekla je Nives Ivanković koja je tijekom predstave naočigled publike starila i čak 18 puta promijenila kostim.
- Bilo mi je intrigantno i zanimljivo iskustvo iz više aspekata. Ova predstava je rađena – hajdemo tako reći – na filmski način, kao da idu kadrovi, ali samo na teatarski način. Izvrsna je adaptacija Ivora Martinića koji je to fenomenalno napravio. Redatelj Ivica Buljan i ja smo prijatelji i dugogodišnji suradnici, razumijemo se i vjerovao je u mene – zaključila je Ivanković kojoj je u tom trenutku baš Buljan prišao. Na koncu je dodala: 'Sretna sam što se Split opet vraća kao teatarska metropola'.
Ivica Buljan uspio je publiku saživjeti sa sudbinom ljudi kojima se život nepovratno promijenio zbog jednog ključnog događaja, držati ih u neizvjesnosti, ali ih na koncu malo opustit i nasmijati.
- Stalno ponavljam da je ovo moja kuća u kojoj imam najveću tremu i oduševljenje kad se nešto dobro dogodi. Prijatelj koji je sjedio pored mene mi je rekao da je nemoguće biti kraj mene, jer takvu nervozu i euforiju kad se nešto dogodi je teško pratiti. No, to je znak da smo prenijeli ono što ovaj roman nudi – velike emocije, teške teme, ali i humora, jer kroz to crnilo probija puno života. Bilo mi je važno da s ansamblom - s kojim sam se od početka našao na istoj valnoj duljini - do kraja dođemo u spektakularnom dobrom izdanju. Nismo poklekli, oni su digli ljestve toliko visoko da će i nastavit će držati, a to se vidi po reakcijama publike. Predstava koja traje dva i pol sata bez pauze, u kojoj je tišina cijelo vrijeme, koja nema žamora i komentara, a na kraju pruža ovakve emocije je svima nama potrebna - rekao je Buljan.
Nevjerojatnu ulogu je odigrao i Stipe Radoja (brata Matu) koji je pokušavao lijepiti komadiće svoje obitelji. Grlio i čvrsto držao majku koja se lomila na proste faktore ispred njega, i oca (Nikolu Ivoševića) koji je pretrpio brojne udarce kroz predstavu. Sve prati mračna glazba koja je zaokružila cijelu priču na sceni, a za dramatičnu glazbenu pozadinu zaslužan je Aleksandar Antić i Luka Barbić iz TBF- a. Umjetnički suradnik je Robert Waltl, a kostimografkinja višestruko nagrađivana Ana Savić Gecan.
Scenografija međunarodno renomiranog umjetnika iz Beograda Aleksandra Denića je sama po sebi dovoljan razlog da pogledate predstavu. Nevjerojatno posložena rotirajuća scena na kojoj se odigrava gotovo tri desetljeća života u malom dalmatinskom mjestu pokraj Splita, bila je gotovo nemoguć zadatak. No, ne i za Denića koji je s razlogom radio na ovom komadu.
Scenograf 'Crvene vode' poznat je kao scenograf dugometražnih filmova, kao i po svom radu u velikim kazalištima, uključujući Berlin, Hamburg, Stuttgart, Bayreuth, Pariz, Zürich, Wien, Salzburg, Köln, München... Autor je srpskog paviljona na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu.
Aleksandar Denić proglašen je za scenografa godine u Nemačkoj u godišnjoj anketi stručnog kazališnog časopisa 'Teater heute', a u godišnjoj anketi časopisa 'Die Deutsche Bühne' osvojio je prvo mjesto.
Njegov opus filmske scenografije obuhvaća filmove kao što su Underground, Rane, Mi nismo anđeli, Jagode u grlu, Tajvanska kanasta... i suradnju s redateljima poput Srđana Karanovića, Emira Kusturice, Gorana Markovića, Miloša Radovića, Srđana Dragojevića.
Na pozornici splitskog teatra i oko nje našla se kazališna 'Bundesliga' za koju se nadamo da će imati kondicije igrati ovu predstavu dugo godina.
