Priča o splitskoj obiteljskoj galeriji koja brani lokalni identitet i opstaje

Fotogalerija (11)

Prošetate Zadarskom ulicom u srcu Splita i naletite na nešto neočekivano: malu galeriju gdje je baš sve - ali baš sve - napisano na hrvatskom. Nema engleskog. Nema turističkih prijevoda. Samo čisti, tvrdoglavi lokalni identitet. Ovo je Galerija Jelača, i šalje snažnu poruku.

Prošlog ljeta obitelj Jelača - umjetnica Tončica Jelača Marijančević, njezin suprug Marinko i kći Jelena - otvorila je ovaj prostor nakon što su izgubili prijašnje izložbeno mjesto u podrumima Dioklecijanove palače. Kao i mnogi lokalni umjetnici i obrtnici, istisnuti su 2024. godine dok se splitska povijesna jezgra sve više prilagođava gužvama s brodova za krstarenje.

Njihov odgovor? Galerija koja odbija igrati po pravilima turizma.

Kada vas umjetnost dotakne do suza

U izlogu ovog intimnog prostora odmah upadaju u oči neobične bijele skulpture organskih oblika. Djelo su Tončice Jelače Marijančević, izrađena od rižinog papira, gline, žice i drva - materijala koji odišu toplinom i autentičnošću.

'Moja glavna preokupacija je sam život i njegovo neumorno stvaranje', objašnjava umjetnica jednostavno. 'Upravo se ta fascinacija začetkom života koji se odvija u prostorima mira, zaštite i topline pretače u moj rad i ukazuje na sličnosti koje imamo sa svim ostalim bićima Zemlje', dodaje.

Njezine skulpture koje oblikom podsjećaju na sjemenke, jaja, gnijezda i kukuljice govore jezikom koji ne trebamo učiti. Pozivaju da ih osjetimo, a ne da ih analiziramo.

'Moje skulpture ne pričaju racionalnim jezikom. One pozivaju promatrača da ih osjeti intuicijom', kaže ona.

I doista. Mnogi posjetitelji njezinih izložbi reagiraju duboko emotivno. Neki su, kako priznaje umjetnica, pred radovima čak i zaplakali.

Zvuk i forma: Dijalog u nastajanju

U novijim radovima, Tončica istražuje odnos zvuka i forme kroz ambijentalne instalacije koje pozivaju na osluškivanje i prisutnost. Nova izložba, trenutačno u pripremi, donosi još jednu prostornu instalaciju izrađenu od kaširanog rižinog papira na žičanoj konstrukciji, ovog puta kombiniranu s eksperimentalnim zvukom: u suradnji s umjetnikom Jakšom Matošićem, umjetnica će koristiti vlastiti glas kao zvučnu pozadinu.

Kako sama najavljuje, u njezinom radu možemo očekivati još više ovakvih, taktilnih, slušnih i vizualnih iznenađenja.

Dalmatinski dišpet protiv globalizacije

Ali priča o Galeriji Jelača nije samo umjetnička. U vremenu kada Split sve više liči na pozornicu za turiste, ova obitelj odlučno čuva svoju autentičnost. Naziv galerije, kao i svih izložaka, dosljedno ostaje na hrvatskom jeziku. To nije slučajnost. To je svojevrsni dalmatinski dišpet prema trendovima koji grad čine generičnim, poput Barcelone, Venecije ili Santorinija.

'U vremenu kada smo vizualno često preopterećeni, a naša pažnja fragmentirana, skulpture Tončice vraćaju nas osnovama', kaže njena kći Jelena. 'Pozivaju na tišinu. Na prisutnost. Na povezivanje', dodaje.

Umjetnost dostupna svima

Možda je najvažnije što Tončicina umjetnost ne zahtijeva obrazovanje ili pripremu. Njezina bijela boja – koju je ruski umjetnik Kandinsky zvao 'tišinom punom mogućnosti' - govori svima jednako.

'Djela prenose univerzalnu poruku ljubavi, sigurnosti i pripadnosti. Rezoniraju s posjetiteljima na emocionalnoj razini, čineći ih pristupačnima čak

i onima kojima suvremena umjetnost inače nije bliska', objašnjava ona.

U Galeriji Jelača izlažu i Marinko Jelača, čiji je rad usmjeren na grafiku, te kći Jelena, dizajnerica nakita. Svi zajedno stvaraju prostor koji njeguje osoban pristup umjetnosti i autentičnu vezu s lokalnim identitetom.

Galerija Jelača u Zadarskoj ulici 3 otvorena je svaki dan, a ulaz je besplatan.