Priče iz 'stvarnog života' na džarmušovski način

Premda selektorske odluke ponekad uistinu znaju biti dubiozne, objava natjecateljskog dijela programa prošlogodišnjeg festivala u Cannesu neugodno je iznenadila okupljene novinare. Naime, već se krajem veljače znalo kako je Jim Jarmusch dovršio svoj najnoviji film pa se podrazumijevalo da će na konferenciji za medije sredinom travnja glavni selektor Thierry Fremaux nonšalantno izgovoriti naslov recentnog uratka jednog od najznačajnijih američkih ‘indie’ redatelja današnjice. 

‘Otac majka sestra brat’ dugogodišnjeg canneskog pretplatnika Jarmuscha, međutim, nije se našao na popisu dvadesetak filmova koji su se natjecali za Zlatnu palmu. Da stvar bude gora, ‘Father Mother Sister Brother’ prvi je Jarmuschov film nakon ‘Granica kontrole’ iz 2009. godine koji nije prikazan na Croisseti. 

Fremaux će vjerojatno još dugo žaliti zbog svoje nepromišljene odluke budući da film ne samo da je ekspresno završio u konkurenciji festivala u Veneciji, već je na Mostri osvojio Zlatnog lava. Jarmusch se tako prvi put u svojoj četrdesetineštogodišnjoj karijeri pojavio na Venecijanskom filmskom festivalu i odmah kući otišao s glavnom nagradom. 

Jedan od prvaka američkog nezavisnog filma poštovanje kritike zadobio je već sredinom osamdesetih, a u desetljeću u kojem se afirmirao stekao je i nemalu bazu obožavatelja, kako među filmofilma, tako i među kolegama. Redateljske zvjezdice u usponu tada su htjele režirati kao Jarmusch, kritičari su se natjecali u pisanju hvalospjeva, a Gena Rowlands ga je navodno danima moljakala da joj dodijeli ulogu u omnibusu ‘Noć na zemlji’ iz 1991. godine. Sve oko Jarmuscha bilo je ‘nahajpano’, a onda su, gotovo preko noći, na off-hollywoodski tron zasjeli neki novi klinci poput Tarantina, Rodrigueza i Rogera Avaryja.

Nakon četverogodišnje pauze Jarmusch se vratio ‘Mrtvim čovjekom’, filmom koji je hrvatsku premijeru imao na neprežaljenom Videoizlogu Split (VIST). Kvartovski filmofili koji su u eri VHS-a međusobno razmjenjivali piratske kopije njegova prva četiri filma (‘Neprekidni praznici’, ‘Čudnije od raja’, ‘Pod udarom zakona’ i ‘Tajanstveni vlak’) okupirali su kino-dvoranu na Poljudu ispunivši je do posljednjeg mjesta. 

Otada nadalje, baš kao i većina ondašnjih predstavnika američkog ‘independent’ filma kao što su braća Coen, Steven Soderbergh, Spike Lee ili Gus Van Sant, Jarmusch je potpisivao više (‘Put samuraja’, ‘Slomljeno cvijeće’, ‘Paterson’…) ili manje uspjela (‘Granice kontrole’, ‘Mrtvi ne umiru’) ostvarenja, ali je za razliku od pobrojanih filmaša, također stasalih u osamdesetima, do dana današnjeg ostao – uz danas neaktivnog i potpuno zaboravljenog Johna Saylesa -  jedini živući stjegonoša nezavisne kinematografije. Drugim riječima, uspješno odolijevajući zovu kapitala velikih studija, gotovo je pet desetljeća uspio ostati dosljedan vlastitoj autorskoj poetici koja je oduvijek bila u diskrepanciji s ‘mainstream’ tokovima.

Utjecavši na čitav niz filmaša sa svih krajeva svijeta (Aki Kaurismaki, Hal Hartley, Sofia Coppola…), Jarmusch se, kao bivši student novinarstva i književnosti, napajao Kerouacom, Beckettom i Faulknerom, ali i Markom Twainom dok je kao redateljske uzore u najranijim intervjuima navodio Nicholasa Raya, Ozua, Melvillea, Bressona i Cassavetesa. 

Otpočetka zaokupljen svakodnevicom pomalo ćaknutih društvenih marginalaca i flegmatičnih ekscentrika koje ne drži mjesto, Jarmusch je režirao suptilne egzistencijalne drame s jakim notama apsurdističkog humora. U svojim se meditativnim, melankoličnim i crnohumornim uradcima nerijetko bavio nemogućnošću komunikacije, protokom vremena, besciljnim tumaranjima, propuštenim šansama i kolotečinom svakodnevice. Iako se dobar dio njegovog opusa može opisati kao mješavina elemenata filma ceste, potentnih žanrovskih reinterpretacija, intertekstualnosti i pop-kulturnih referenci, Jarmuschevi filmovi prije svega su duboko humanistički, multikulturalni eseji o neprilagođenima.

‘Otac majka sestra brat’ omnibus je sastavljen od tri nepovezane priče u svakoj od kojih su glavna tema odnosi roditelja i odrasle djece. U prvoj priči naslovljenoj ‘Otac’ sredovječni brat i sestra posjećuju svog oca negdje u američkoj provinciji. U drugom segmentu smještenom u Dublin, dvije kćeri posjećuju majku koja je priznata književnica. Glavni protagonisti treće priče su brat i sestra, afroamerički blizanci kojima su roditelji živjeli u Parizu prije nego su poginuli u padu sportske letjelice.

Lišen melodramske sladunjavosti, ‘Father Mother Sister Brother’ bavi se pričama iz ‘stvarnog života’ na već ustaljen džarmušovski način. Premda je uposlio svu silu izvrsnih glumaca (Charlotte Rampling, Cate Blanchett, Vicky Krieps, Adam Driver, a tu je i legendarni Tom Waits koji po četvrti put surađuje s Jarmuschem), glavni adut filma upravo je njegova fina, nenametljiva režija posvećena vrlo efektnim detaljima, odnosno lajtmotivima poput skejtera i ručnog sata Rolex. 

Pošto sve tri priče nisu jednako upečatljive, pri čemu je druga najmanje dojmljiva,’Otac majka sestra brat’ vjerojatno ne pripada samom vrhu autorove filmografije, međutim posrijedi je pametan i emotivan film uzvišene jednostavnosti.