PUN QUASIMODO NA PROMOCIJI DEŽULOVIĆEVE KNJIGE 'Najsnažnija kritika Crkve koju treba pročitati svaki vjernik'

Uz puno smijeha, zafrkancije dupkom puni klub Quasimodo ispratio je splitsko predstavljanje nove knjige Borisa Dežulovića 'Summa atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg' u prvoj ovogodišnjoj Bookvici Patricije Horvat. Koliki je interes vladao predočimo i time da je dosta zainteresiranih ostalo na skalama, a nakon predstavljanja autor je do dugo u noć strpljivo pisao posvete u svoj novi uradak.

Predgovor i pogovor napisali su Claudio Battistelli s Papinskog sveučilišta i fra Drago Bojić. Battistelli je, među ostalim, rekao da emancipirano kršćanstvo ne bi bilo moguće bez izazova negacije Boga te da 'ništa Borisa ne može iznervirati kao teza o kršćanskoj naravi njegova ateizma'.

Prema riječima fra Drage Bojića, knjigu 'treba pročitati svaki vjernik'.

Bilješku da Dežulovićevo pisanje nije vrijedno raščlambe rekao je, pak, kardinal Josip Bozanić. Uz Dežulovića o knjizi su govorili Viktor Ivančić i Ivica Ivanišević.

Ivančić je ustvrdio da Dežulović od institucionalne zloupotrebe brani izvorne vrijednosti kršćanstva.

- Knjiga je kritika Katoličke crkve u Hrvatskoj, najvehementnija, najsnažnija, najbolje i najzabavnije napisana kritika djelovanja Katoličke crkve kroz zadnjih nekoliko desetljeća. Priča 'Ima li Boga' je duda varalica, srž je kritika institucije - kazao je Ivančić.

Naveo je tako da kroz primjere, od ratnog i poratnog huškanja stvari, preko ispiranja mozga do biskupske hipokrizije, daje sliku društva. 

- Potpuna jd identifikacija Crkve i države, formiranje državne crkve i crkvene države. Što više Crkve, manje je kršćanstva. A zašto se ateist zalaže za otimanje Boga od kandži s Kaptola? Taj Bog kojega Boro negira je onaj koji leprša na zastavama Crkve - govorio je jedan od najnagrađivanijih novinara.

Podvukao je da kritika Crkve nije do sada ovako sustavno provedena kao u ovoj knjizi. Kazao je i da je jedini pozitivni lik u knjizi Borisova baka čiji je pedagoški rad podrobno opisan u zadnjem poglavlju.

- Zaslugom pisca je opskrbljena jednom osobinom, a ta je mramorna, granitna pobožnost. Baka ga je provela kroz sprave torture - kršten je, pričešćen i krizman. Na vrijeme žigosan i odložen u katolički tor - opisivao je Ivančić.

- I onda kad se nije smilo - ubacio se Dežulović nasmijavši okupljene.

Dežulović je nastavio da je prvo poglavlje njegov esej 'Ima li Boga', koji je, kazao je, jedino u Italiji objavljen i tu razjašnjava odnos prema njemu. Pri kraju večeri Dežulović je pročitao esej, a glasi:

'Ima li Boga? Nema'.

- Ako heretički čitate unazad to je 'amen' - nasmijao je.

Ivanišević se ubacio dosjetkom da je Dežulović inverzivni Zdravko Tomac.

- Ti si bija Zdravko Tomac kad se nije smilo bit - zafrkavao se Ivanišević.

Dežulović je uzvratio:

- Kad se tražila crvena nit, ja sam tražija crkvenu!

Zatim je rekao da se s kvalifikacijom 'kršćanina' odavno susreće.

- Jedna od teza tzv. normalnih katolika, to su oni šta viruju u Boga, a ne u Crkvu, je da sam ja veći katolik od mnogih jer se borim za siromašne i slabije, zauzimam onu stranu koju bi Isus danas zauzeo. To su gluposti, jer nisu te vrijednosti ekskluzivno prava kršćana - naveo je.

Uputio je i testno pitanje:

- Pogledajte u oči velikog Hrvata i pitajte ga bi li otišao u Haag poljubiti Ratka Mladića? Tko bi s Isusom krenuo?

Rekao je i da je u jednoj raspravi kazao da je njemu stalo suziti Hrvatima vjeru, da mu ne pada na pamet širiti nevjeru.

- Suzio bih je na veličinu tuš kabine. Taman da ostanu goli, čisti sami sa sobom i da nema mjesta za Boga - rekao je.

Iz rasprava je izdvojio tvrdnju da je kod katolika ljubav banalna.

- Kao da si prisiljen na ljubav, ne zato što je osjećaš, nego zato što ćeš biti nagrađen. Taj bog je prisila, ucjena u zagrobnom životu, a mi ateisti smo slobodni volit bez ikakvih ucjena - mišljenja je.

Zatim je nastavio:

- Sotona je zajeba Boga izmislivši homoseksualnu ljubav, a radi se o jedinoj čistoj ljubavi. Ona između muškarca i žena je poruka da zasluže Božju ljubav i šire stado, a homoseksualna nema smisla, ona je čista ljubav. Sotona je izmislio ljubav koja nije plod ucjene nego je napravio ljubav koju kršćanin pretvara u mržnju. E, jebiga, to je četiri prema nula u gostima - usporedio je Dežulović.

Ivančić se nadovezao riječima da ova knjiga u kojoj se energično negira Bog je božanstvena.

- Ako Bog postoji, on se oglašava kroz pero Borisa Dežulovića - poručio je Ivančić.

Još je jednom naglasio da je strašno dobra kritika crkvenog aparata.

- Hrvati puno više vjeruju u Crkvu nego u kršćanskog Boga, vjeruju aparatu, komesarijatu. Tako da je ovo knjiga protiv komesarijata - poentirao je Ivančić.

Dežulović je opisao i baku Katu, njenu sestru Mašu i brata im, franjevca, Ferdu.

Za baku je naveo da je bila nepismena i duboko pobožna žena, tipična dalmatinska, udovica, kako je rekao, kvarat života je nosila crninu. 

Kad je bila u bolnici, rekla je da je vidjela Gospu i da je škakljala po tavanu.

- Ta mi se slika strašno urezala i odredila put kako ću razmišljati o vjeri. Gospe njoj nije bila rajska djeva kraljica Hrvata, nego ona koja škaklje. Gospu koja škaklje po tabanima babe da se smiju bih mogao prihvatiti - slikovit je bio Dežulović.

Kazao je i da je govorila 'da se Boro pričesti, pa mogu umrit' i tako redom za sve sakramente.

- Umrla je sa 72 godine, nije doživila da joj se unuk vinča u 'crikvi', ali jesan, zbog nje. Ostalo mi je samo posljednje pomazanje - završio je o baki Kati.

Nasmijao je još pričom kako je bakin brat, franjevac Ferdo došao  sestri Maši koja je ležala bolesna. Umjesto molitve, Maša je pitala brata: 'Reci, jesi li noćas šta jeba?'

Dežulović i Ivančić su na koncu ustvrdili i da u Srbiji isti problem mori vjernike, da je isti rječnik i kod pravoslavlja.

- Istim stvarima se bavimo, ušla je u sve pore društva. Ideja srpske državnosti je nužno povezana s Crkvom, i u tom smislu je konstitutivni element države, kao i kod Hrvata. Ne postoji država u Hrvata i Srba bez Crkve. Nitko, primjerice, u Danskoj ne razmišlja tako, samo kod nas i Srba je neodvojena - navodio je Dežulović.

Ivančić je zaključio da je povezanost u današnjoj Hrvatskoj kopirana iz NDH.

- Dekapitirala je Boga, a stavila Crkvu na njegovo mjesto. Da je ova država poštenija, imala bi Ministarstvo bogoštovlja, ali nema muda - složio se dvojac.

Tijekom večeri na binu se, dodajmo, popeo i književnik Sinan Gudžević, dočekan je toplim pljeskom.