Uz puno smijeha, zafrkancije dupkom puni klub Quasimodo ispratio je splitsko predstavljanje nove knjige Borisa Dežulovića 'Summa atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg' u prvoj ovogodišnjoj Bookvici Patricije Horvat. Koliki je interes vladao predočimo i time da je dosta zainteresiranih ostalo na skalama, a nakon predstavljanja autor je do dugo u noć strpljivo pisao posvete u svoj novi uradak.
Predgovor i pogovor napisali su Claudio Battistelli s Papinskog sveučilišta i fra Drago Bojić. Battistelli je, među ostalim, rekao da emancipirano kršćanstvo ne bi bilo moguće bez izazova negacije Boga te da 'ništa Borisa ne može iznervirati kao teza o kršćanskoj naravi njegova ateizma'.
Prema riječima fra Drage Bojića, knjigu 'treba pročitati svaki vjernik'.
Bilješku da Dežulovićevo pisanje nije vrijedno raščlambe rekao je, pak, kardinal Josip Bozanić. Uz Dežulovića o knjizi su govorili Viktor Ivančić i Ivica Ivanišević.
Ivančić je ustvrdio da Dežulović od institucionalne zloupotrebe brani izvorne vrijednosti kršćanstva.
- Knjiga je kritika Katoličke crkve u Hrvatskoj, najvehementnija, najsnažnija, najbolje i najzabavnije napisana kritika djelovanja Katoličke crkve kroz zadnjih nekoliko desetljeća. Priča 'Ima li Boga' je duda varalica, srž je kritika institucije - kazao je Ivančić.
Naveo je tako da kroz primjere, od ratnog i poratnog huškanja stvari, preko ispiranja mozga do biskupske hipokrizije, daje sliku društva.
- Potpuna jd identifikacija Crkve i države, formiranje državne crkve i crkvene države. Što više Crkve, manje je kršćanstva. A zašto se ateist zalaže za otimanje Boga od kandži s Kaptola? Taj Bog kojega Boro negira je onaj koji leprša na zastavama Crkve - govorio je jedan od najnagrađivanijih novinara.
Podvukao je da kritika Crkve nije do sada ovako sustavno provedena kao u ovoj knjizi. Kazao je i da je jedini pozitivni lik u knjizi Borisova baka čiji je pedagoški rad podrobno opisan u zadnjem poglavlju.
- Zaslugom pisca je opskrbljena jednom osobinom, a ta je mramorna, granitna pobožnost. Baka ga je provela kroz sprave torture - kršten je, pričešćen i krizman. Na vrijeme žigosan i odložen u katolički tor - opisivao je Ivančić.
- I onda kad se nije smilo - ubacio se Dežulović nasmijavši okupljene.
Dežulović je nastavio da je prvo poglavlje njegov esej 'Ima li Boga', koji je, kazao je, jedino u Italiji objavljen i tu razjašnjava odnos prema njemu. Pri kraju večeri Dežulović je pročitao esej, a glasi:
'Ima li Boga? Nema'.
- Ako heretički čitate unazad to je 'amen' - nasmijao je.
Ivanišević se ubacio dosjetkom da je Dežulović inverzivni Zdravko Tomac.
- Ti si bija Zdravko Tomac kad se nije smilo bit - zafrkavao se Ivanišević.
Dežulović je uzvratio:
- Kad se tražila crvena nit, ja sam tražija crkvenu!
Zatim je rekao da se s kvalifikacijom 'kršćanina' odavno susreće.
- Jedna od teza tzv. normalnih katolika, to su oni šta viruju u Boga, a ne u Crkvu, je da sam ja veći katolik od mnogih jer se borim za siromašne i slabije, zauzimam onu stranu koju bi Isus danas zauzeo. To su gluposti, jer nisu te vrijednosti ekskluzivno prava kršćana - naveo je.
Uputio je i testno pitanje:
- Pogledajte u oči velikog Hrvata i pitajte ga bi li otišao u Haag poljubiti Ratka Mladića? Tko bi s Isusom krenuo?
Rekao je i da je u jednoj raspravi kazao da je njemu stalo suziti Hrvatima vjeru, da mu ne pada na pamet širiti nevjeru.
- Suzio bih je na veličinu tuš kabine. Taman da ostanu goli, čisti sami sa sobom i da nema mjesta za Boga - rekao je.
Iz rasprava je izdvojio tvrdnju da je kod katolika ljubav banalna.
- Kao da si prisiljen na ljubav, ne zato što je osjećaš, nego zato što ćeš biti nagrađen. Taj bog je prisila, ucjena u zagrobnom životu, a mi ateisti smo slobodni volit bez ikakvih ucjena - mišljenja je.
Zatim je nastavio:
- Sotona je zajeba Boga izmislivši homoseksualnu ljubav, a radi se o jedinoj čistoj ljubavi. Ona između muškarca i žena je poruka da zasluže Božju ljubav i šire stado, a homoseksualna nema smisla, ona je čista ljubav. Sotona je izmislio ljubav koja nije plod ucjene nego je napravio ljubav koju kršćanin pretvara u mržnju. E, jebiga, to je četiri prema nula u gostima - usporedio je Dežulović.
Ivančić se nadovezao riječima da ova knjiga u kojoj se energično negira Bog je božanstvena.
- Ako Bog postoji, on se oglašava kroz pero Borisa Dežulovića - poručio je Ivančić.
Još je jednom naglasio da je strašno dobra kritika crkvenog aparata.
- Hrvati puno više vjeruju u Crkvu nego u kršćanskog Boga, vjeruju aparatu, komesarijatu. Tako da je ovo knjiga protiv komesarijata - poentirao je Ivančić.
Dežulović je opisao i baku Katu, njenu sestru Mašu i brata im, franjevca, Ferdu.
Za baku je naveo da je bila nepismena i duboko pobožna žena, tipična dalmatinska, udovica, kako je rekao, kvarat života je nosila crninu.
Kad je bila u bolnici, rekla je da je vidjela Gospu i da je škakljala po tavanu.
- Ta mi se slika strašno urezala i odredila put kako ću razmišljati o vjeri. Gospe njoj nije bila rajska djeva kraljica Hrvata, nego ona koja škaklje. Gospu koja škaklje po tabanima babe da se smiju bih mogao prihvatiti - slikovit je bio Dežulović.
Kazao je i da je govorila 'da se Boro pričesti, pa mogu umrit' i tako redom za sve sakramente.
- Umrla je sa 72 godine, nije doživila da joj se unuk vinča u 'crikvi', ali jesan, zbog nje. Ostalo mi je samo posljednje pomazanje - završio je o baki Kati.
Nasmijao je još pričom kako je bakin brat, franjevac Ferdo došao sestri Maši koja je ležala bolesna. Umjesto molitve, Maša je pitala brata: 'Reci, jesi li noćas šta jeba?'
Dežulović i Ivančić su na koncu ustvrdili i da u Srbiji isti problem mori vjernike, da je isti rječnik i kod pravoslavlja.
- Istim stvarima se bavimo, ušla je u sve pore društva. Ideja srpske državnosti je nužno povezana s Crkvom, i u tom smislu je konstitutivni element države, kao i kod Hrvata. Ne postoji država u Hrvata i Srba bez Crkve. Nitko, primjerice, u Danskoj ne razmišlja tako, samo kod nas i Srba je neodvojena - navodio je Dežulović.
Ivančić je zaključio da je povezanost u današnjoj Hrvatskoj kopirana iz NDH.
- Dekapitirala je Boga, a stavila Crkvu na njegovo mjesto. Da je ova država poštenija, imala bi Ministarstvo bogoštovlja, ali nema muda - složio se dvojac.
Tijekom večeri na binu se, dodajmo, popeo i književnik Sinan Gudžević, dočekan je toplim pljeskom.