Sinoć je proslavljeno četiri desetljeća rada restorana Calypso, koji je kroz godine prošao kroz različite faze. Izmjenjivali su se kuhari, pizza majstori, konobari, osim jednog. Nikola Marić proveo je cijeli radni vijek na istom poslu, a sinoć je proslavio svojih 40 godina u kultnom splitskom gastronomskom kutku grada.
- Kada sam završio ugostiteljsku školu, davne 1983. godine, odmah sam se zaposlio u Calypsa. Nakon 40 godina i dalje sam tu. Proveo sam cijeli svoj radni vijek na istom poslu, tako da je ovaj jubilej za mene zaista poseban. Nikada nisam poželio otići, shvatio sam da se u životu mora raditi, a zašto bih mijenjao posao na kojem sam sretan. Istina je da sam na neki način raritet, proveo sam četiri desetljeća kod privatnika, ali mi je tu uvijek sve štimalo. Gazde, kolege, gosti, ma sve je kako treba. Kroz restoran sam upoznao na tisuće ljudi, a gost je za mene uvijek bio u pravu. Nikada nisam imao ni jedan konflikt, na to sam jako poseban - navodi nam Nikola.
Do umirovljenja mu je ostalo još samo dvije godine…
- Za mene je ovo više od posla, pitam se kako ću bez restorana kada dođe mirovina. Svakako ću doći u vizitu, popiti kavu, uskočiti iza šanka, ako bude trebalo. Imamo stalne goste kojima na licu znam što žele - ispričao nam je skromni splitski konobar.
Kultni restoran otvorila je obitelj Jukić, Milan i njegova supruga Ana dva desetljeća su naporno radili, a onda su posao preuzele mlađe snage, sin Tonči i supruga Ivona. Desna ruka Jukićima cijelo vrijeme bio je Nikola kojem su na proslavi uručili nagradu.
- Nikola je tu od početaka, njega zna cijeli grad. On nije samo konobar, živa je legenda. Vjerujem da ne postoji osoba koja ga u kvartu ne poznaje, za njega ne postoje slobodni dani, bolovanje mu je nepoznanica, pretpostavljam da sanja pizze, manistre i ramsteke. Zadivljujuća je ta njegova posvećenost poslu, kao i činjenica da je sve ove godine ostao uz nas. Danas ga imamo priliku nagraditi i zahvaliti mu se na svim godinama predanosti, na osmijehu koji nikada ne blijedi. Na tomu što je učinio da se svaki gost u restoranu osjeća kao kod kuće - kazala nam je Ivona Jukić, koja se potom osvrnula na dugi vijek njihovog obiteljskog restorana.
- Bilo je tu svega u ovih 40 godina, promijenile su se dvije države i tri valute. Plovimo, idemo naprijed i dalje s istom ljubavlju prema poslu. Suprug i ja smo preuzeli posao od njegovih roditelja prije 12 godina. Naša tajna, zbog čega smatram da smo opstali na tržištu, je da smo iznimno tvrdoglavi, uporni i prije svega volimo ono što radimo. Nismo nikada dopustili da naša ideja propadne, borili smo se, kako bi se reklo, rukama i nogama. Bilo je kritičnih trenutaka, ali kod nas su uvijek prevladali oni pozitivni - navodi vlasnica Calypsa.
Restoran je tijekom godina mijenjao jelovnik, osoblje, ali ideja obitelji Jukić ostala je ista kao i prvog dana.
- Imamo stalne goste četrdeset godina, oni mogu potvrditi da je kvaliteta namirnice uvijek ostala ista. Mijenjala se ponuda, od klasične kuhinje do nešto modernije, ali naši gosti uvijek znaju što će kod nas dobiti. Nudimo isključivo domaće namirnice, s istim mesarima i dobavljačima surađujemo svih ovih godina. Skradinski rižot i pizza su naši najprodavaniji proizvodi, kao i marende po kojima smo najpoznatiji. I dalje imamo tripice, a time ostaje onaj trenutak prošlosti povezan s modernom današnjicom - navodi nam gospođa Jukić.
U njihovom restoranu obilježeni su neki lijepi trenutci nečijih života, a neki od gostiju postali su im poput obitelji.
- Brojne obitelji kod nas su proslavili neke od najljepših trenutaka u životu, poput pričesti, krizma. Neke goste pratili smo kroz život. U životu sve treba raditi srcem, ne iz neke računice, a nama se to vratilo - zaključila je Ivona čiji restoran trenutačno zapošljava 12 ljudi.
Glava obitelji Jukić, iako u penziji, i dalje je podrška svojim nasljednicima.
- Svekar Milan je iskusno oko, njegovi savjeti su zlata vrijedni. Ponosni smo i na činjenicu da imamo prijateljski odnos s radnicima, nitko nikada od tu nije otišao i sebi zatvorio vrata. Neki su odlazili, a nakon nekog vremena se vraćali - ponosno će naša sugovornica.
Bili su treća pizzerija u Splitu kada su prije četiri desetljeća otvorili svoja vrata, ali su imali prvu pizza majstoricu u gradu - Maru Sobek. Zanat je izučila u Puli, kada se zaposlila imala je 50 godina, a kako su nam ispričali njene kolege, izbacivala bi više od sto pizza u danu. Prije 32 godine otišla je u zasluženu mirovinu, a sinoć je sa svojih 88 došla pozdraviti kolege s kojima je tada dijelila istu strast - ljubav prema kuhinji.
- Zaposlila sam se prvog dana kada su otvorili restoran i provela sam tu petnaestak godina. Nitko nije mogao izbaciti količinski jela kao ja, ponekad je to bilo od 150 do 200 porcija u danu. Bila sam vrijedna i voljela sam svoj posao, a nisam ni danas klasična umirovljenica. Imam vrt, nema što nema u njemu. Volim kuhati i dalje za moju obitelj, veseli me isto kao prvog dana. Mladim kuharskim snagama mogu poručiti da je ključ posla u brzini. Sjećam se da smo za jedan Dan žena izbacili 1300 porcija, što je bio rekord. Također, ne zaboravite tajni sastojak u kuhinji, a to je ljubav - zaključila je iskusna kuharica, od milja zvana Baka.
Ivoni i Tonču sinoć je bio poseban dan, uz proslavu jubileja restorana, proslavili su dvadesetu godišnjicu braka. Zato je večer za njih i goste bila posebna, a za dobru atmosferu pobrinuo se Matija Cvek i njegov bend koji su održali sjajan koncert.
Ajmo biti iskreni, kada ste čuli zadnji put da je netko proveo cijeli životni vijek na istom poslu, ako jeste - objavit ćemo rado i tu priču. Slobodno nam je 'prijavite'!