SAMO JEDNU ŽELJU IMA: Filip Radoš u sasvim drukčijem izdanju, legendarni glumac otišao u mirovinu

Filip Radoš, prvak Drame HNK Split sa zadnjim danom prošle godine se umirovio. Ovacijama ga je ispratio puni teatar nakon izvedbe predstave 'Tiha noć'. Biranim riječima ispratio ga je i vrh teatra, zahvaljujući se za njegov dosadašnji doprinos, ali i budući, jer Filip Radoš će se još gledati na daskama koje život znače, s obzirom na to da igra u niz predstava. Samo što će biti u ulozi 'umirovljenog glumca'. Jedna je to od čari umjetnosti, nema naglog trajnog umirovljenja. Filip Radoš je rijetki pripadnik 'zlatne generacije' glumaca, jedan od onih zbog kojih se odlazi u teatar i uživa u izvedbama. 

Rođen je u Aržanu, život je proveo u Splitu. 

Počeo je u Gradskom kazalištu mladih, a posljednjih 14 godina je glumac HNK Split. Odigrao je na desetke upečatljivih uloga u teatru, glumio je u serijama i u filmovima. 

Za svoj umjetnički rad Filip Radoš je 2005. dobio Nagradu za glavnu mušku ulogu na Međunarodnom filmskom festivalu u Amiensu, za ulogu Joze u filmu 'Oprosti za kung fu' u režiji Ognjena Sviličića. Laureat je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u TV-drami za ulogu Stipe u seriji 'Stipe u gostima', a Nagradu za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije dobio je 2020. 

Osvojio je srca publike izvanrednom glumom koje se odlikuje  jednostavnošću i neposrednošću. Unatoč nizu nagrada i statusu zvijezde, Filip Radoš je upravo i takav čovjek, jednostavan, neposredan i iskren. 

U takvom tonu je protekao i razgovor. Priznao nam je da su ga dirnule reakcije nakon odigrane 'Tihe noći', predstave koja ga je ispratila u mirovinu.

- Čovjek sam, baš me taknulo. Ne razmišljate o tome, ali onda kad se dogodilo... - kaže još uvijek osjećajno.

U odnosu na Vaše početke, kakav je osjećaj danas igrati?

- Drukčije se ja osjećam. Kad si mlad imaš želju za dokazivanjem, nosi te elan, ali sam i tada znao da uz strast mora biti razum, da moram puno raditi i biti pošten prema sebi, onome što radim, kolegama, autorima... Kako su prolazile godine, tako je to postalo dio mene pa je na neki način i lakše raditi. Ali, osjećaj je uvijek isti.   

I trema je ista?

- Danas na neki način osjećam stvaralačku tremu, nije me strah, nego jedna vrsta adrenalina koji se 'uravnoteži' čim izađem na scenu. Sve je tada u redu. Najgore je biti prestrašen, ne možete dati sebe tada.

Stasali ste i glumili u vrijeme legendi. S kim Vam je bilo posebno drago biti na sceni?

- Pamtim samo sretne dane. 

To bi rekla Gabi Novak, a Vi?

- Tako i mislim, kad sam bio mlad, užitak mi je bilo 'samo' glumiti, sve je bilo lako. Kako sam sazrijevao, gledao sam i drugim očima, možda i dublje i nikada nisam razumio one koji bi znali reći da s nekim ne bi mogli igrati. U svima sam gledao partnera, i to bi i bili, osjećali bi i slušali jedan drugog. Nikada, ali baš nikada nije bilo neugodnosti, niti sam pomislio da bi moglo biti drukčije. Uvažavati i poslušati je važno u svim segmentima života. 

Rekao sam jednom da su 42 godine na sceni kao 42 runde u ringu obasjanom reflektorom. Nije mi doletio zalutali udarac, ostao sam na nogama...

Dočekali ste i mlade generacije, ili bolje rečeno, mlađi su imali Vas za upijati znanje na sceni. Koji je Vaš dojam o mladosti u kazalištu?

- Jako su talentirani, odlično glume, ali ono što je najvažnije, to su sve redom krasni mladi ljudi. Sve se može naučiti i svladati, ali to što su kao osobe dobri je ipak posebno. Užitak je meni bio s njima raditi.

Cijeli život ste u teatru, ali praktički ljudi su Vas počeli zaustavljati na ulici nakon uloga u televizijskim serijama, posebice nakon 'Stipe u gostima?'

- Kad sam išao s unucima vlakićem po Marjanu, ljudi su doviknuli 'Eno Stipe u gostima'. Moji unuci, Leona i Filip, su uzvratili 'ma to je naš dida, nije Stipe'. 

Ja sam nastojao uvik i u svemu da bude lipo i ugodno. A što se tiče vidljivosti, to je tako uvik bilo. Teatar je za manji krug ljudi, a televizija za šire mase pa je netko manje zamijećen, a netko više, bez obzira koliko je sebe dao kazalištu.

Kakva je budućnost HNK-a?

- Jako je kvalitetan ansambl. Uz kvalitetnu repertoarnu politiku i 'ljude od zanata' na vrhu, ne treba se ničega bojati. 

Zakoračili smo u  2024.,imate li Vi koju posebnu poruku ili želju u ovoj godini?

- Hajduk živi vječno! I da nan prvak bude!