SAŠA JAKELIĆ Osvrt na film 'Elvis'

Nisan kompetentan za pisat o filmu, ali pokušat ću iz gušta složit kratki osobni osvrt nakon odgledane pretpremijere filma (ne klasičnog biopica ka šta su ovi naredani zadnjih godina) Baza Luhrmanna (Moulin Rouge, The Great Gatsby).

Elvis Presley ikona, onaj koji je započeja sve, kralj... kako god ga zvali, volili ga ili ne niko mu ne može osporit utjecaj na kompletnu kulturu zapada od 50ih na ovamo.

Iman veliku potribu o ovome napisat par riči jer sam iman ogromnu audio i video kolekciju i nekoliko desetljeća iskrenog fan statusa. Također san bija 'pen pal' sa njegovon pratećon pivačicon Kathy Westmoreland prije 20-ak godina (pozvan i u LA za neke nastupe uz suradnju sa njenim i Arethinim menadžeron HB Barnumon šta se na žalost zbog mojih tadašnjih životnih puteva i odluka nije uspilo realizirat) te tako dodatno sazna dosta o samome čoviku, a ne samo interpretu.

Nakon u dahu odgledane dvi ipo ure filma (postoji verzija od četiri ure koja je morala bit editirana za kina šta je težak zadatak bija samome režiseru) mogu odma kazat: očaravajuće, iskreno, povijesno i puno emocija. 

Od autentično rekreiranih lokacija, kostima, gotovo pa operne trilogijske režije na samoj granici bajkovitog kako samo Baz to zna radit, mnoštva detalja do znalačkog storytellinga, fascinantne kamere te stvarno pedantne i posvećene glume Austina Butlera (koji me posebno iznenadija), Toma Hanksa i ekipe, film je poseban, dojmljiv i konačno pogođen bez karikaturalne interpretacije glavnog protagonista. Provučena je i priča o američkon narodu punog različitosti i turbulencije u društvu i kulturi kroz ta tri desetljeća, šokovi koji su uslijedili nakon ubojstva velikana MLK te Elvisova jedinstvena reakcija na sva ta zbivanja.

Istina, soundtrack sadrži i glazbeni mash sa modernijin izvođačima šta je super za prezentirat novijin generacijama, ali je sve izvedeno jako suptilno, nenametljivo i sa poštovanjen. Ozbiljnost i vjerodostojnost (na nekin mistima samo malo modificirana u kronološkom smislu radi same dinamike priče) prati cili film uz svu (meni po guštu) teatralnost. 

Ali E.P.  je vjerojatno najveća ikona Showbiz 'larger than life' stila tako da se to sve glatko uklapa. U filmu je prikazan čovik;  iskren, hiperaktivan, impulzivan, hiper talentiran, inventivan, uporan, grješan, ali ranjiv i nadasve human kako prema roditeljima tako i potpunim strancima. 

Jedino mi je žaj šta je finalnoj verziji izostavljeno Elvisovo realno zdravstveno stanje uvjetovano nasljednin autoimunin i srčanin bolestima, glaukomon…zbog čega je u startu i počeja pit razne tablete (koje su ga praktički održavale živin) na koje se sa vrimenon i nenormalnin tempon nastupa i navuka.

Sve u svemu, kapa doli kreativnoj ekipi uz sve preporuke publici. 

'Elvis' je dodatna potvrda za ulaz legendarnog izvođača u glazbenu klasiku i lektiru za sva vrimena na najveća vrata, ali Elvis nije ništa manje ni zaslužija. 

Uz poštovanje prema svin kraljicama, prinčevima, šefovima i vojvodama, long live the King! Elvis has never left the building!

Jedna lipa uspomena, na slici držin originalni osobni Elvisov TCB privjesak darovan sinu od Roy Orbisona koji mi je i opalija sliju sa mobitelon.