SAVJETI LOGOPEDA Što učiniti kada dijete ima problem s mucanjem? Ovih šest koraka trebali bi dati rezultat...

Obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju 2021. (International Stuttering Awareness Day - ISAD 2021.) ima za cilj, iz godine u godinu, ukazivati  na problem mucanja koji  zahvaća 1% populacije odraslih i oko 5%  djece. Ovogodišnja tema je 'Izrazi promjenu koju želiš'.

Svjesnost o mucanju  podrazumijeva: prepoznavanje teškoće od njezine pojave (najčešće  između 3. i 5. godine života), pomoć  roditeljima, odgajateljima i kasnije učiteljima, kako bi na vrijeme i kvalitetno poticali i stvarali  potrebito  okružje za dijete/osobu koja muca. 

Jačanje svjesnosti o mucanju obvezuje ponajprije logopede, i logopediju kao struku, s ciljem osnaživanja i osuvremenjivanja  logopedske prevencije, dijagnostike i terapije, kroz stalna stručna usavršavanja, razmjenu kliničkih iskustava i znanstvenih spoznaja. 

U ovom članku, kojim dajemo naš doprinos ovogodišnjem obilježavanju svjesnosti o mucanju, donosimo bitne dijelove preventivnog programa za roditelje, čije dijete počinje mucati, kako bi stvorili optimalno 'razgovorno' okružje, koje je preduvjet za   otklanjanje i/ili ublažavanje samog  poremećaja.

A. STAV PREMA MUCANJU I REAKCIJE NA MUCANJE

Definirajući problem mucanja u odnosu na stav prema tom govornom poremećaju, i u odnosu na reakcije vezane uz isti poremećaj, možemo navesti najmanje tri bitna elementa: 

a) pojava mucanja (ponavljanje glasova, slogova i jednosložnih riječi; napetosti  koje se manifestiraju kroz grčeve, oklijevanja u govoru, plitko i ubrzano disanje ili naglo ispuštanje zračne struje prije  početka govora,  tikovi i drugi popratni tjelesni znakovi²), čini roditelje nervoznima

b) negativna reakcija nervoznog slušatelja stvara strah od govora  kod djeteta

c) strah od govora pogoršava djetetov govor, te se tako stvara 'začarani krug' 

KAKO SE OSJEĆAJU RODITELJI DOK DIJETE MUCA?

• osjećaju strah, neugodu, sažaljenje i odbijanje i nerijetko to iskazuju izrazom lica i tijela,

• ukoče se, zaustave disanje gledajući u dijete bespomoćno, vidno opušteni kad mucanje prestane,

• doživljaj je toliko bolan da moraju od djeteta odvratiti pogled dok poteškoća ne prestane; gledati u oči onome koji  počinje govoriti znak je jačanja govornog pouzdanje i prihvaćanja,

• neki ostaju naoko ravnodušni prikrivajući jake osjećaje, koji nerijetko probiju masku ravnodušnosti,

KAKO SE OSJEĆA DIJETE U ZAČARANOM KRUGU?

• Dijete inače vješt 'čitač neverbalnih znakova' s lica  i tijela (kože) roditelja (***Majka ga je nosila u utrobi 9 mjeseci, a poslije toga na rukama isto toliko vremena, a zatim ga je još toliko držala za ruku...), osjeća da njegov govor frustrira roditelje i zbog toga je i sam nesretan, napet i zbunjen.

• Stvarajući emocionalnu napetost ono napetošću zahvaća svoje disanje, artikulacijske organe, svoju misao, te se tako stvara nepovoljni uvjeti za tečan govor.

• Takav 'napeti govor' obnavlja loše osjećaje u roditelja, koja (napetost) proširuje i produbljuje nesigurnost u djeteta.

NEGATIVNE REAKCIJE SLUŠATELJA I STRAH OD GOVORA 

- Serija takvih poruka između djeteta i njegove okoline dovodi do straha od govora.

- Nerijetko mlađa djeca znaju taj strah generalizirati: Mogu li išta dobro učiniti?

- Ovaj osjećaj neuspješnosti nije daleko od reakcije srama i uskraćenosti.

- Strah od govora lako se pretvara u strah od određenih riječi i glasova, govornih situacija ili čak pojedinih ljudi.

- Po svom intenzitetu spomenuta obilježja mogu ići od blage uznemirenosti do panike.

B. KAKO SE RIJEŠITI' ZAČARANOG KRUGA'?

Da bi se prekinuo 'začarani krug' ( nespretan govor-negativna reakcija roditelja - još nespretniji govor djeteta ), roditelji moraju naučiti kako pozitivno reagirati na djetetov problem. 

Ovdje se navodi šest koraka koje mogu poboljšati početno, nezadovoljavajuće stanje s mucanjem:

1. KORAK: PRIKUPITE ČINJENICE

- Usmjerite pažnju na to kako govore vaši prijatelji, rođaci i drugi ljudi.

- Brzo ćete se uvjeriti da je povremena netečnost prisutna i u ljudi koji ne mucaju.

-  Čitajući stručnu literaturu, popularne časopise o zdravlju, razgovarajući s ukućanima, saznat ćete da djeca u razdoblju između 3. i 5. godine u velikom broju prolaze kroz tzv. razvojnu netečnost (*** Vjerojatno je i neki  od starijih ili mlađih djetetovih rođaka prolazio kroz slične poteškoće).

- Prikupljanje navedenih činjenica trebao bi imati za cilj da otupi oštricu vaših strahova glede mucanja.

2. KORAK: PUSTITE NEKA DIJETE SAMO DOVRŠI SVOJU MISAO

- Oduprite se napasti da ga prekidate i ispravljate u trenutku dok ne može izgovoriti pojedinu riječ. (*** u ovakvim situacijama su najčešće roditelji koji budno strepe nad svakim djetetovim pokretom... Pazi! Pazi! Nemoj! - Često puta takav odgojni stil prenese se i na prve djetetove rečenice, na prve djetetove nespretnosti, a osobito ukoliko je dijete '(govorno) nespretnije od roditeljskih očekivanja. - Što su naša očekivanja? Tko je naše dijete?Naša vlastita slika ili osoba neponovljiva  koja prolazi svoj vlastiti put? Koja je naša uloga na njegovom putu?)

- Ponekad mu možete kazati: 'Želiš li da ti pomognem?' Tako ćete mu dati do znanja da on vlada situacijom, što je neobično važno za jačanje dobre slike o njegovoj govornoj uspješnosti.

- U pojedinim situacijama kada se jako muči možete mu spontano ponuditi 'riječ-jeku' koju ono u tom trenutku ne može izgovoriti (DDDDa… DDDDa .. Daj … Daj mi…)

3. KORAK:  DJETETOVO DISANJE - RELAKSIRATI KONTEKST 

- Često čujemo: 'Uzmi dah i uspori pa više nećeš mucati!' Ovakvi zahtjevi često se upućuju djetetu koje muca, no oni mogu mucanje samo pogoršati.

- Disanje je, naime, ubrzano jer se dijete uzbudilo, prestrašilo, našlo u vremenskoj stisci i sl. stoga umjesto nemogućeg zahtjeva 'Uzmi dah...' treba poboljšati govorni kontekst: 

- ako se žuri reći vam nešto važno - ponudite mu stolicu da sjedne, sjednite i vi pokraj njega, i poslušajte što vam to želi reći; 

- ako se zapetljao u neku kompliciranu riječ - sačekajte koliko god možete, ili mu diskretno pomognite da ju izgovori;

- ako govori o nekoj preširokoj temi - postavite mu kratka potpitanja;

- ako je tužan, bijesan ili što drugo - zagrlite ga i pokažite da vas dira njegovo stanje i da mu znate i možete pomoći;

- drugim riječima, relaksirajući govorni kontekst, opuštamo i  uređujemo govorno disanje i poboljšavamo djetetov govor.

4. KORAK: POVEĆAJTE TOLERANCIJU PREMA NETEČNOM GOVORU

- Usmjerite svoju pažnju na ono što govori, umjesto na ono kako govori. Jedan odrasli mucavac ovako je rekonstruirao svoj doživljaj dok je mucao kao dijete: 'Svi bi slušali moje mucanje, a nitko ono što sam im htio reći!'

- Slušajući ono što dijete govori mi se ne zanimamo samo za njegov govor, mi se zanimamo za njega cijeloga (njegove interese, želje, potrebe, za način kako opaža, što voli…), što povećava djetetovu ukupnu sigurnost, pa onda i govornu.

- Takvim slušanjem i stavom naše dijete nije samo izvršilac onoga što mu imamo reći (počesto, nažalost: narediti, zabraniti, upozoriti!), već postaje partner u komunikaciji s očuvanim samopoštovanjem; (*** Ima li vrjednijeg cilja u odgoju vlastitog djeteta?!)

5. KORAK: GOVORITE SLOBODNO O MUCANJU

- Mucanje je problem i o njemu se često ne razgovara pred djetetom zbog povrijeđenog ponosa, zbunjenosti, nepoznavanja poteškoće. 

- ako znamo da ne raste samo dijete već i njegov govor, onda je za očekivati da neće biti jednako kvaliteta u početku, kao i u razdoblju potpune izgrađenosti ( *** izgrađivati, kultivirati cijeli život !)

• Govor pojedinoga djeteta razvijat će se na svoj neponovljiv način, zbog čega ga je pogrešno uspoređivati s govorom brata ili sestre, ali će dijelom biti određen naslijeđenim govornim sposobnostima. 

- Razgovor o mucanju je potreban zbog djeteta - ono je često  puta zbunjeno  i treba našu pomoć.

- Dijete će brzo shvatiti je li u pitanju 'zavjera šutnjom'. Ukoliko jest ona može pojačati djetetov sram zbog govora ('Toliko loše govorim da o tome šute!')

- Razgovor o mucanju neka bude jasan za dijete: recite mu da poteškoća postoji, da ste tu i spremni mu pomoći; dodajte tome zrnce šale tako što ćete:

• Djetetove poteškoće nazvati 'ljepljiv govor', 'žvaka govor', 'zloćko brzalić' i sl. Na taj način ste odijelili govornu poteškoću od vašeg djeteta, prepoznali krivca (to je 'zloćko brzalić', a ne ja), te ste bitno popravili djetetovu poziciju (*Tko zna kako ga je vaše dijete zamišljalo?!)

- Ako ste njegovu poteškoću nazvali mucanje niste pogriješili, ali morate ga razlikovati od mucave osobe, za što je potrebno mnogo  duže iskustvo mucanja.

- Ono što dijete prije svega  mora saznati je da ga jednako volite kao i prije nastanka poteškoće u govoru.

6. KORAK: JAČANJE SAMOPOUZDANJA

- Povećajte broj pohvala djetetu, ali pohvale ne vezujete ni uz tečan ni uz netečan govor (govor je u izgradnji i loši dani će vam srušiti kriterije); stoga pohvale neka budu za one djetetove vještine koje vas doista vesele:

• spretnost u slaganju lego kocaka, vješta igra loptom ili vožnja biciklom; 

• lijep crtež, dobro pospremljene igračke; 

• želja da se pomogne u kuhinji, garaži ili vrtu;

• bistrina u zaključivanju i/ili lijep odnos prema mlađoj sestri/bratu itd.

- Osim rečenoga dajte mu priliku da shvati kako uživate u njegovu društvu (*** Poslije 4. rođendana: očevi bi trebali planirati sve više osmišljenog vremena za svoje sinove, a majke za svoje kćeri…);

- U danima kada  dijete razgovara s lakoćom i uživa u govoru, dajte mu priliku da govori još. Priredite mu igre i aktivnosti koje će  poboljšati  njegovu  govornu sposobnost: čitati priču, dovršiti  priču završiti na drukčiji način (za predškolca, op.) ili nacrtati vlastiti strip-bajku na 5-6 slika koja će biti osnova za djetetovo samostalnije govorno-jezično izražavanje;

- U danima kada su poteškoće znatne, diskretno ga usmjerite na neverbalne aktivnosti ('A što misliš da se danas poigramo s tvojim lego-mobilom? Onaj tvoj plastelin već dugo stoji na polici a mogli bismo…; A da danas probamo rezati s nožicama? Mislim da bi Tri praščića bili zanimljivi kada bi ih nacrtali. Imam za njih fini papir u boji, nove flomastere...');

- Sve ovo činite spontano i s taktom. Možda vam to neće uvijek polaziti za rukom (a kome uostalom sve uvijek polazi za rukom?) - nemojte brojiti greške ni sebi ni djetetu - važno je da se izborite za drukčiji stav prema mucanju kako bi se i vi i vaše dijete bolje osjećali.

Važna napomena! Ukoliko ste se svojski potrudili oko realizacije svih šest koraka tijekom tri mjeseca i niste zamijetili boljitak u govoru vašeg djeteta, niti se vi poslije svega niste bolje osjećali - potražite pomoć logopeda u djetetovoj predškolskoj ustanovi ili u nekoj od Poliklinika u kojima rade logopedi. Cjelovitu informaciju o mucanju i drugim poremećajima jezično-govorno glasovne komunikacije te adresar logopeda Splitsko-dalmatinske županije možete pronaći na ovoj web stranici.

Literatura:
- Starkweather, C.W, Gotwald, S.R. i  Halfond, M. (2001.), Prevencija ranog mucanja –Savjeti za roditelje, Klinika za prevenciju  mucanja, Temple,  SAD, 
- Čipčić, O. (2019), Mucanje u predškolskoj dobi, u: Logopedski  vodič  Splitsko-dalmatinske  županije, Split