SAVJETI LOGOPEDICE Kako možete pomoći svom djetetu

U posljednjih nekoliko desetljeća bilježi se znatan porast broja djece koja pokazuju odstupanja u komunikacijskom razvoju, a posljedično tomu i u jezično-govornom razvoju. Rano prepoznavanje takve djece neophodno je za njihovo promptno uključivanje u primjerenu intervenciju, pravodobnu potporu i edukaciju roditelja. Kao da rano otkrivanje teškoća kod djeteta nije dovoljan stres roditeljima, javljaju se faktori poput premalenog broja specijaliziranih stručnjaka, predugih lista čekanja te centraliziranost terapijskih usluga u glavnim gradovima koji produbljuju njihovu frustraciju. Zbog svega navedenoga kontaktirali smo logopedicu Andreu Banović Trzin iz Poliklinike Doctus i pitali za nekoliko korisnih savjeta koji pospješuju komunikacijski i jezično-govorni razvoj.

Uključite dijete u svakodnevne aktivnosti, a pitanja poput 'Što je to?' treba izbjegavati 

Prvi i osnovni savjet koji možemo dati roditeljima je slijediti djetetove interese kao temelj poticanja i glavna nit vodilja u procesu učenja. Roditelji trebaju uključiti dijete u svoje svakodnevne aktivnosti i pri tome imenovati, opisivati, komentirati ono što oni ili dijete trenutno radi ili vidi. Neophodno je komentirati radnje, zbivanja, osobe i predmete iz okoline ('Ooo, uzeo si auto. Auto je crvene boje. Vidi kako brzo vozi'). 

Tijekom obraćanja djetetu koristiti jednostavne, ritmički bogate izraze koji se postupno usložnjavaju uz puno ponavljanja. Važno je da komunikacija obiluje komentarima, a pitanja poput 'Što je to?' potrebno je izbjegavati jer će u tom slučaju komunikacija biti jednosmjerna, a učinak na djetetovo razumijevanje i produkciju minimalan.

Nadalje, još jedan važan savjet jest taj da je potrebno djetetu davati izbor između različitih igračaka, odjeće, obuće, hrane, pića i sl. ('Hoćeš jesti jabuku ili bananu? Hoćeš piti vodu ili sok? Hoćeš voziti auto ili vlak?').

Maksimalno iskorištavati svakodnevne rutine poput hranjenja, kupanja, oblačenja, uspavljivanja, šetnje, igre koje su zbog svakodnevnog izvođenja izvrsna prilika za aktivno sudjelovanje u komunikacijskim izmjenama, jačanje jezičnog razumijevanja, proširivanje djetetovog rječnika. Važno je ukazati na odgovaranje na svaki djetetov pokušaj komunikacije, pa čak i neverbalne te ne izlagati prekomjerno djecu ekranima. Također, čitanje djeci od rođenja, izlaganje slikovnicama i pobuđivanje interesa za tisak kod djeteta pozitivno utječe na jezično-govorni razvoj i vještine rane pismenosti.

Ne smijemo zanemariti i djecu predškolske dobi koja trebaju usvojiti niz predvještina čitanja i pisanja koje su temelj uspješnog ovladavanja čitanjem i pisanjem. Kada pričamo o predškolskom uzrastu, ne možemo ne spomenuti pojam fonološka svjesnost, odnosno sposobnost prepoznavanja, izdvajanja i baratanja dijelovima manjima od riječi. Ona uključuje više različitih vještina. Od djece se najprije očekuje da prepoznaju riječ koju smo rastavili na slogove ('Što sam rekao/rekla ja-bu-ka?') i to se zove slogovno stapanje. Vrlo brzo nakon toga djeca prepoznaju rimu u riječima, brojalicama, pjesmama ('Rimuju li se riječi gljiva-šljiva? A ove riječi šuma-vina?'). Zatim se javlja vještina slogovne raščlambe, odnosno dijete samostalno razdvaja riječ na slogove ('Rastavi riječ kišobran na slogove'). Slogovna raščlamba pravi je temelj sljedećoj vještini fonološke svjesnosti, a ona je proizvodnja rime ('Smisli neku riječ koja slično zvuči kao riječ krava'). 

Posljednje i najsloženije dvije vještine fonološke svjesnosti su fonemsko stapanje ('Prepoznaješ li ovu riječ z-e-k-o?') i fonemska raščlamba ('Koje glasove u sebi ima riječ šuma?'). Nadalje, od ostalih važnih predvještina treba spomenuti izdvajanje prvoga glasa u riječi, poznavanje slova i brojki, sposobnost opisivanja slika te prepričavanja priča i događaja.