SERIJSKI GLEDATELJ Ubojstvo u Middle Beachu: Život piše krimiće

Priznajem, naslov ovog prikaza zvuči banalno, no teško je i zamisliti nešto drugo što bi više odgovaralo dokumentarnoj seriji 'Ubojstvo u Middle Beachu' (Murder on Middle Beach, 2020, SAD, HBO), djelu 29-godišnjeg Madisona Hamburga. Hamburgu je ovo zapravo prvi ozbiljni projekt, u životu je dosad režirao samo jedan kratkometražni igrani filmić (doslovno, dug je samo 14 minuta). I odmah je ovim projektom s pravom zavrijedio pažnju ni manje ni više nego HBO-a na kojem je serija doživjela premijeru sredinom studenoga prošle godine.

Ocjena za 'Ubojstvo u Middle Beachu' na IMDb-u nije prevelika, bar nije onoliko visoka koliko smo navikli u ovoj rubrici. Vaš Gledatelj bi, recimo, ovoj seriji dao ocjenu bar 8,5. No, u pitanju je ipak dokumentarna serija, s relativno malo korisnika koji su uopće ostavili ocjenu. A treba uzeti u obzir i da je sve skupa još prilično friško, pa ima vremena za popravak. Jedan od razloga možda bi mogla biti i po mnogo čemu najveća kvaliteta 'Ubojstva' - to što se do kraja priča razvije u jedan od najtjeskobnijih, najluđih zapleta koje smo posljednjih godina vidjeli. A - da se vratimo naslovu - sve je istina, i neodglumljeno. Ili, da se poslužimo jednom čestom i pomalo izraubanom usporedbom: da je neki režiser akcijskih filmova snimio spektakl u kojem se avioni zabijaju u tornjeve Svjetskog trgovinskog centra, svi bi se skanjivali nad pretjeranom, skoro karikaturalnom maštom. A eto...

'Ubojstvo u Middle Beachu' prati Madisona Hamburga koji se deset godina nakon što mu je nepoznati ubojica usmrtio majku vraća u svoj gradić Madison (autor je doista 'imenjak' gradića u Connecticutu, najpoznatijeg po plažama) i pokušava otkriti što se dogodilo u kući kobnoga dana 2010. Ono što otkriva kroz četiri epizode odmotava se poput listova kapule, otkrivajući svijet koji mu je cijeloga života bio sasvim skriven, ili ga nije bio svjestan odrastajući u idiličnoj sredini i skoro uzornoj obitelji. Zapravo, nakon majčinog ubojstva Madison Hamburg je (kao i cijela obitelj) prošao i vlastitu golgotu, zaglavio je u ovisnost o drogama, pa prošao liječenje i onda se vratio u školu studirati film. Ovom pričom počeo se baviti na satovima dokumentaristike, ne znajući gdje će ga dovesti, i inicijalno još 2016. kao dio studentskog projekta snimio čak 160 sati intervjua. Od toga je složio kratki foršpan koji je nudio raznim kućama, dok nije naišao na razumijevanje u HBO-u. Svo svoje vrijeme i energiju uložio je u rad, koji je na kraju dosegao oko tisuću sati razgovora. Posljednji dijelovi posljednje epizode snimani su u drugoj polovici 2020., pa se u priči pojavio i COVID-19, jer svi koji se vide na ekranu nose maske, uz sve ono drugo što već više od godinu dana radimo u svojim životima.

Postupak kojim se Hamburg služi vrlo je jednostavan, ali vjerojatno traumatičan i za njega i za druge. Nanizao je razgovore s rodbinom, mještanima Madisona, prijateljima obitelji, policajcima koji su vodili istragu..., i pljusnuo ih gledateljima u lice da se sami pokušaju nositi s onim što se razvija na ekranu. Svašta se tu otkrije, i ovo je vjerojatno prvi put, ili bar rijedak slučaj, da sam gledao neki dokumentarac - film ili seriju - za koji bi veliki dio gledateljskog doživljaja bio uništen otkrivanjem sadržaja. Dapače, kako se odmota koji sloj priče tako se među sugovornicima pojavi novi potencijalni sumnjivac. Skoro kao da gledate neki salonski krimić Agathe Christie u kojem vas autorica vodi od jednog do drugog mogućeg krivca. S tim što je u 'Ubojstvu u Middle Beachu' sve stvarno. I daleko morbidnije, s puno droge, alkohola, financijskih malverzacija, disfunkcionalnosti prikrivenom idiličnim okruženjem i ponašanjem prema vani. Ukratko, svakojakih motiva za sumnjičenje ovoga ili onoga. Pomisli čovjek da će se na kraju pojaviti i neka natprirodna pojava.

Kako se serija približava kraju - a neću vam otkriti kako završava - još nešto postaje jasno: Hamburgovi sugovornici, ili bar neki od njih, nisu bili naročito svjesni da će se njihove ispovijedi naći u seriji. Posebno su zanimljivi razgovori s ocem (Hamburgovi roditelji bili su razvedeni u trenutku ubojstva), dijelom snimani skrivenom kamerom unatoč očevom izričitom protivljenju da se njegov iskaz pojavi u konačnoj verziji. No, u želji da se suoči s takvom traumom koja mu je usmjerila život, Hamburg se odlučio na to oglušiti, i može ga se lako razumjeti, jer baš otac je taj koji je sinu otkrio naznake paralelnog života ili paralelnih života u njegovoj bližoj i daljoj okolini. A to je bio okidač za cijelu ovu izvrsnu mini seriju. Nadam se da ćete mi na kraju biti zahvalni za ovako malo otkrivanja svega što se u njoj vidi i čuje.