Šibenik i ove godine obilježava Međunarodni dan žena - i to kako

Šibenik i ove godine obilježava Međunarodni dan žena u subotu 8. ožujka. Planiran je Noćni marš od 18 i 30 sati s okupljanjem na šibenskoj Poljani, preko Kalelarge do Trga Republike Hrvatske, odnosno ispred katedrale svetog Jakova. Prije toga, u 17 sati u studiju 'MOA' TI' bit će održan popratni program – 'Ženska ćakula' u Ulici kralja Zvonimira 17.

'U neformalnom okruženju razgovarat ćemo o raznim feminističkim pitanjima, a naglasak ćemo staviti na pitanje radničkih prava, ženski rad i nevidljivi i neprepoznati kućanski rad. Kao što svi znamo, u okvire navedenih tema prirodno se uklapa tužna priča o radnicama Revije - firme koja je za svoje vrijeme bila dragulj industrijskog Šibenika i oblačila cijelu Jugoslaviju i šire. Stečaj radnica Revije najduži je u Hrvatskoj i Europi, ali one su unatoč tome ostale dosljedne i snažne borkinje. Osmog marta će nam se na Ženskoj ćakuli priključiti Jadranka Košarić, bivša radnica Revije, s kojom ćemo iz prve ruke razgovarati o nepravdi koja je pokosila tekstilne radnice Šibenika, ali i u čitave Hrvatske', poručili su iz inicijative građana, organizatori obilježavanja Osmog marta u Šibeniku.

'Nakon ćakule od 18.30 sati marširat ćemo preko Poljane i Kalelarge do Trga Republike Hrvatske gdje ćemo održati završne govore. Naoružajte se hamerima, kartonima, bojama i kistovima, napišite ili nacrtajte što vas muči, a u subotu hrabro marširajte s porukama koje kritiziraju gnjili sustav, nepravdu, potiču solidarnost i drugarstvo', poručili su.

Od popratnog programa pozivamo vas i da popratite otvorenje izložbe 'Arijadnina nit'- Jadranke Lacković u Azimutu s početkom u 20 sati. 

Poruku organizatorica donosimo u nastavku:

Stojimo solidarne

'Što znači da feminizam nema granica? Feminizam je krenuo kao ženska borba koja se s vremenom transformirala u borbu za sve! Za sve deprivilegirane i marginalizirane! Za sve čiji je glas utišan! Za radnice i radnike! Za sve rodove i spolove! Za migrantske radnice i radnike! Protiv ratova i genocida!

Feministička borba se ne zaustavlja na granicama kućnog praga, grada, države ili kontinenta, ona je transnacionalna, jer, kako uvijek ponavljamo, dok nisu sve slobodne ni jedna nije slobodna! Ni jedna nije slobodna dok Izrael vrši genocid nad palestinskim narodom, dok studentice i studenti u Srbiji blokiraju fakultete i svojom hrabrošću nam dokazuju da je moguće ujediniti se oko zajedničkog cilja i hrabro i neustrašivo tražiti promjenu.

Feminističkoj borbi nije važna boja kože - stojimo solidarne uz migrantske radnice i radnike koji u Hrvatskoj doživljavaju rasizam i nasilje posoljeno premalenim plaćama, prenatrpanim stanovima i pogledima ispod oka.

Feministička borba prepoznaje rad. Svaki skuhani ručak, opran veš, ispeglanu košulju, svaku brigu o djetetu, brigu o majci, ocu, partneru, partnerici. Sav nevidljivi emotivni rad. A sve to nakon odrađene osmosatne smjene.

Iz godine u godinu žene se bore za besplatan i dostupan pobačaj, a javno zdravstvo u suradnji s prizivom savjesti nam uporno govore 'ne' i tjeraju nas da svoje pravo na zdravlje potražimo negdje drugdje, najčešće u susjednoj nam Sloveniji. Borimo se za besplatan i svima dostupan pobačaj, za javno zdravstvo koje će biti dostupno svima.

Borimo se svi zajedno

Feminizam u svojoj borbi grli sve, neovisno o tome kojoj rodnoj kućici pripadaju. Nekoć usko vezana za konzervativne, tradicionalne i krajnje desne struje, transfobija je danas dobacila do centra i fino se ugnijezdila i u feminističkim krugovima. U mejnstrimu sve češće čujemo o woke kulturi i rodnoj ideologiji koje će nam razoriti obitelji i uništiti 'dobre' vrijednosti koje smo do sada njegovali. Rodna ideologija je prazni pojam kojem je jedina svrha zastrašivanje javnosti. Zapravo se trebamo bojati antirodnih pokreta koji nam žele oduzeti pravo na samoodređenje. Trans, nebinarnim i kvir drugaricama i drugarima držimo leđa i poručujemo da se borimo svi zajedno!

Strah nas treba biti četiri zida doma u kojima se najčešće događaju femicid i zlostavljanje. Strah nas treba biti fakulteta, radnih mjesta na kojima žene šute o proživljenom nasilju i uznemiravanju jer ih je strah osude, otkaza i nekažnjavanja zločina. Strah nas treba biti institucija koje su nasilje uhvatile za ruku, ne rade ništa po pitanju prevencije i kažnjavanja te ženama iz dana u dan lupaju vratima o glavu.

Pozivamo vas da nam se pridružite na maršu i na taj način udarite kritiku sistemu koji nas sve lagano, ali sigurno, melje.

Živila solidarnost! Živio Osmi mart! Živio feminizam!'