SJEĆANJA IZ ZEMLJE PREDAKA Donosimo životnu priču Prošpera Radonića

Fotogalerija (15)

Fotogalerija (12)

Migracije su oduvijek bile sastavni dio života posvuda pa tako i na području dalmatinske obale i otoka. Svjedočimo tome i danas. Međutim, najmasovniji zabilježeni iseljenički val na ovom području je nedvojbeno onaj s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Potaknuti željom da otkriju osobitosti tog masovnog iseljeničkog procesa u lokalnoj zajednici - središnjem dijelu otoka Hvara, dr. sc. Mladen Domazet, izvanredni profesor Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i Marija Plenković, ravnateljica Muzeja općine Jelsa, upustili su se u istraživanje koje je rezultiralo izložbom 'Sjećanja iz zemlje predaka, iseljeništvo središnjeg dijela otoka Hvara s kraja 19. i početka 20. stoljeća'.

Istraživanjem otočnih arhiva prikupili su povijesne dokumente iz kojih se razabiru neka ključna mjesta iseljeničkog procesa: lokalne prilike, mogućnosti i uvjeti putovanja, iseljenička propaganda, savjeti za iseljenike i posljedice koje je ono ostavilo na razvoj otoka. Uslijedilo je etnografsko istraživanje u lokalnoj zajednici, tijekom kojeg su sabrane pojedinačne i obiteljske iseljeničke priče kako ih pamte potomci otočnih iseljenika. Prikupljena pisma rodbini, fotografije i još pokoja memorabilija otkrivaju nam duboko osobno iskustvo ponekad višestrukih prelazaka oceana.

Fotogalerija: Izložba 'Sjećanja iz zemlje predaka, iseljeništvo središnjeg dijela otoka Hvara s kraja 19. i početka 20. stoljeća'

Izložba je otvorena 12. ožujka u Hrvatskom pomorskom muzeju Split, no zbog trenutne nedostupnosti muzejskih sadržaja, uslijed epidemije COVID-19, HPMS je s čitateljima Dalmatinskog portala podijelio zanimljive štorije iseljeničkog života s otoka Hvara. 

Gospodarske prilike i glavni uzroci iseljavanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća na području općine Jelsa

Intenzivni procesi iseljavanja s otoka započinju zbog urušavanja temeljnih gospodarskih djelatnosti - jedrenjačkog brodarstva, pomorske trgovine i vinogradarstva. Odrazilo se to na nekadašnje glavne plovne rute jelšanskih jedrenjaka. Jedne od njih bile su usmjerene prema Crnome moru do ušća Dunava, ali i ruskim lukama, odakle su dovodili jeftinije žito i kukuruz na otok Hvar. Zatim prema Pelagijskim otocima između Malte i Afrike, odakle su dovozili soljenu ribu i prodavali je po Jadranu, Lepantu i crnomorskoj obali. Naposljetku, i one koje su povezivale europski kontinent sa Sjevernom i Južnom Amerikom, gdje su jelšanski brodari često bili unajmljeni kao prijevoznici za treće osobe. Brodarenje na jedra ostaje rentabilno gotovo do konca osamdesetih godina 19. stoljeća, kada započinje krizno razdoblje zbog pojave parobroda. Prodaja jedrenjaka najintenzivnija je devedesetih godina 19. stoljeća, tada su Dubokovići prodali bark Ivan D. i brik škuner Marieta D., Miće Zufić 1906. prodao je loger Posedion, a slijedili su ih i ostali. 

Drugu polovicu 19. stoljeća obilježilo je razdoblje Velike konjukture vina na otoku Hvaru i općenito u Dalmaciji. Tada se veliki plasman hvarskih vina odvijao preko Rijeke i Trsta, glavnih pomorskih središta Austro-Ugarske Monarhije. Pored toga, za vrijeme Velike konjunkture bark Giovanni D. više puta plovi izravno za Francusku s punim teretom vina, gdje su postizali visoko profitabilne iznose u trgovini dalmatinskim vinom. Količinu bačava koje su cirkulirale u jelšanskoj luci ponajbolje ilustrira podatak iz 1880. godine kada su utovarene 6783 bačve u brodove.

Krajem devedesetih godina 19. i početkom 20. stoljeća otok Hvar obilježavaju recesivna kretanja na području vinogradarstva i to zbog posljedica Vinske klauzule, trgovačkog ugovora iz 1891. godine između Italije i Austro-Ugarske po kojem je Italija na austrougarsko tržište mogla plasirati svoja vina s minimalnim carinama. Ovu će krizu u prevladavajućoj poljodjelskoj kulturi kasnijih godina produbiti filoksera. Italija je 1893. godine izvezla 1.185.794 hektolitara vina u Austro-Ugarsku Monarhiju. Iste godine bio je rekordan urod grožđa u Dalmaciji pa je uz visoku zastupljenost uvezenoga talijanskog vina došlo do zasićenja tržišta. Cijene vina naglo su padale, pa je kriza ponajviše pogodila samoga težaka kao neposrednoga proizvođača. Kriza vinogradarstva uz ranije rečenu krizu pomorske trgovine i jedrenjačkog brodarenja intenzivno se odrazila na Jelsu i ostala otočna mjesta te rezultirala najintenzivnijim iseljavanjem u prekomorske zemlje. 

Rute kojima su naši otočani krenuli u iseljeništvo doista su raznovrsne, a neke od njihovih životnih priča donosimo u nastavcima na Dalmatinskom portalu.

ŽIVOTNE PRIČE: Prošper Radonić, Pitve

Fotogalerija: ŽIVOTNE PRIČE: Prošper Radonić, Pitve

Prošper Radonić rođen je 1882. godine u obitelji zemljoradnika i trgovaca vinom iz Pitava. Uz proizvodnju na otoku, obitelj je imala vinski podrum u Trebinju i točionicu vina u Dubrovniku kojima je upravljao Prošperov barba po ocu, Mate, a imali su i obiteljski brod tipa štela kojim su prevozili vino. Mladi Prošper odlazi u Zadar gdje upisuje gimnaziju. Po završetku školovanja, 1903. odlazi u mornaricu u Puli gdje će ostati do 1905. godine. Nakon odslužene vojske nakratko dolazi u posjet obitelji u Pitve i potom iste godine odlazi u Južnu Ameriku. Smjestio se u Antofagasti, Čile, a isprva je nužnu egzistenciju osigurao pranjem posuđa u nekom hotelu. Zahvaljujući svome obrazovanju ubrzo se zapošljava kao knjigovođa u dućanu. Jedno vrijeme je radio i kao nastavnik u školi, a onda je upoznao neke Bračane s kojima kupuje dionice rudnika salitre i time si osigurava stabilan imetak i bezbrižnu egzistenciju u Čileu. Detalji o njegovom životu u iseljeništvu malo su nam poznati, a pojedine scene ostale su uhvaćene na brojnim fotografijama. Čini se da ni Prošperova obitelj nije znala mnogo o njegovom životu, unatoč tome što je s njima bio u kontaktu i financijski ih pomagao, o čemu nam svjedoči pismo koje mu je uputio otac 1911. godine u kojem kaže:

Dragi sinko! Primio sam tvoje pismo od 3. X. u kojem mi uklapaš mjenicu br. 2, ali nije bilo od potrebe jer sam sve u redu primio, na što ti lijepa hvala da si se sjetio tvoje dužnosti.

(...)

... što se tiče dugova ti znaš da mi imamo imati, ali bog zna hoćemo ih kad viditi. A što mi dugujemo moramo uplaćivati ali neide tako brzo dok se troši još za nauke. Kad budete svi za jednim štapom onda se ufam u Boga da će bolje ići.

(...)

...a ufamo se da ćeš i ti biti dobro, i da ćeš sjećat tvog Otca i Majke, koji te žude prije svoje smrti izljubiti.

(...)

Primi najsrdačniji poljubac od tvog Otca i Majke i braće koji se svi za tebe u tuđini Svevišnjen mole, i želimo svakog barem mjeseca slušati za tebe. Majka je znatiželjna ter me uvijek pita čim se baviš i kako živeš, dakle nebi bilo zgorega da nam opišeš tvoj život. Primi Otčev blagoslov i poljubac

Tvoj Otac Jakov Radonić

Pitve 12/11/911

Godine 1931. Prošper se vraća iz Čilea prvo u Split gdje ostaje godinu dana, a zatim odlazi u Zagreb. Oko 1934. godine vraća se na rodni otok. Kao što nam je nepoznat motiv njegova odlaska u Čile, ne znamo ni razlog njegova povratka. S obzirom na to da je bio politički aktivan neposredno nakon povratka, moguće je da je bio upravo politički motiviran, no čini se da je doživio stanovito razočaranje i vratio se na otok. Po povratku u Pitve oženio je učiteljicu Katicu Marjan s kojom je imao dvoje djece.