SJEĆANJA IZ ZEMLJE PREDAKA Odjeća koja je stizala iz Amerike nerijetko je bila korištena samo za maskiranje tijekom karnevala!

Fotogalerija (12)

Novi nastavak 'Sjećanja iz zemlje predaka', izložbe Muzeja općine Jelsa koja gostuje u Hrvatskom pomorskom muzeju Split, donosi uspomene iz bavula, starih putnih kovčega koji su stizali preko Atlantika. Osim ljudi, u iseljeničkim procesima putovali su i razni predmeti, pisma, fotografije i memorabilije. Što se sve slalo u bavulima i koja je njihova simbolička uloga otkrijte u nastavku.

Bavul iz Amerik

Kamera DeJur super x 8 mm pristigla od obitelji Mihojević iz Sjedinjenih država za rodbinu u Vrboskoj, 1956., vlasništvo: Đana Keršić Šerić

(...) Pretpostavljam da si čula da su dvojica Ruževića, i žena jednoga od njih koji nosi križ u Vrboskoj, otišli za Europu i bez sumnje će stići tamo dok ti dobiješ ovo pismo. Ostat će nekoliko mjeseci i svi iščekujemo što će nam ispričati. Razumjela sam da su poslali dovoljno hrane za ručak za 100 ljudi i da svi iščekuju njihov dolazak. Jedna stvar kojoj bih voljela je svjedočiti je procesija na Veliki Petak u Vrboskoj. (...) Ovo su riječi iz pisma koje je 21. ožujka 1956. godine Darinki iz Vrboske uputila rođakinja iz Amerike. Zajedno s pismom stigao je i fotoaparat DeJur super x 8mm s rukom pisanim uputama za upotrebu: Sliku do ramena uzmi oko 6 nogu dalje, Slika do pasa uzmi oko 10 nogu daleko, Panorama 100, Kad je very bright i sunce put osobe stavi f.5/6 itd. Ovo je tek jedno od nebrojenih pisama i predmeta koje su razmjenjivali otočani s rodbinom raseljenom po svijetu. Samo u obiteljima sestara Vjere i Darinke i njihovog brata Tončija Mihojevića čuva se nekoliko bavula koji su stizali preko Atlantika u Vrbosku s iseljenim članovima obitelji s majčine i očeve strane. Ne pamte kome je koji pripadao, ali pamte stvari koje su u njima stizale. Osim uobičajenih potrepština rodbine u posjeti, u bavulima su stizali i različiti pokloni. Bilo je tu odjeće kakva se nije kupovala u našim dućanima, modnih detalja i tehnike, a jednom je stigao i bavul pun korte za zahod prije nego li je ona postala standard otočnih kuća. Hrana i životne nužnosti stizale su u pomoć kroz teška vremena. Nisu izostale ni suvišne sitnice koje su izazivale čuđenje i mala veselja rodbini na otoku. Tako je odjeća stilski neprilagođena ukusu otočnog stanovništva nerijetko korištena za maskiranje tijekom karnevala. Ovi bavuli nisu bili tek prikladna ambalaža putujućih stvari, oni su bili posrednici emocionalnih spona raseljenih obitelji Gabelić i Mihojević.

Iz obitelji Mihojević dvije sestre odlaze u Ameriku. Prva odlazi Bonica i tamo se udaje za jednog Vrbovljanina. Njena sestra Dare koja je u Zadru učila za učiteljicu možda i ne bi otišla da je nije zapazio iseljenik Šišejković, koji je bio u posjet rodbini u Vrboskoj. Tako Dare odlazi zbog ženidbe i pridružuje se sestri u iseljeništvu. Nažalost, Bonica nakon rođenja dvoje djece umire od posljedica Španjolske gripe. Dare je ostala u Americi, a nakon muževe smrti preudala se ponovno za Vrbovljanina - Blaškovića, s kojim se u poznim godinama vratila u Vrbosku.

Andrija Gabelić (Zakejo) četvero je djece ispratio iz Vrboske u Amerike na samom početku 20. stoljeća. Obiteljsko iseljeništvo započeo je sin Ivan odlaskom u Rosario, Argentina. Tamo postaje građevinski poduzetnik. Oženio je Barbaru Gurdulić, porijeklom iz Vrisnika s kojom je dobio troje djece. Andrijine kćeri, Marija, Tereža i Mande, jedna za drugom odlaze u Sjevernu Ameriku, u ribarski orijentiran San Pedro. Sve tri sestre oženit će se za iseljenike iz domovine koje su tamo upoznale. Marija se udaje za Trutanića porijeklom iz Sumartina, a Tereža za Katnića iz Crikvenice. Njih su dvojica bili ribari. Mande se udaje za Zaninovića iz Grablja, a bavili su se uzgojem vinove loze. Sestre su sa svojim obiteljima iz Sjeverne Amerike povremeno dolazile u Vrbosku u posjet obitelji. Brat Ivan, unatoč želji za povratkom, nikada se nije vratio.

No vraćali su se bavuli, pisma i obiteljske memorabilije. U obitelji Mateljan iz Zastražišća sačuvano je nekoliko predmeta vrijednog bešteka iz Amerike koji je doživio neobičnu sudbinu, a koju nam je ispričala članica obitelji Marina Gamulin: Od tega ča su slali bi je jedon srebreni ili posrebrenjeni beštek. Kad su naši to primili nisu znali ča bidu sa tin. Srebro bi dobilo patinu i puno boji sjaj je imo novi inox beštek ča se ode kupuvo. Tako je tin srebreni beštek zavorši po poju za čistit postole i druge sitne posle. Ovi ode nisu znali vridnost tega. Ovaj beštek stigao je iz Chicaga, a poslali su ga Ante i Mate Mateljan obitelji na otoku.

U kući Lenka Barbića iz Pitava i danas se nalazi bavul koji je svjedočio iseljeničku rutu njegovih predaka. Obiteljska predaja kaže da su se s ovim kovčegom zaputili u Argentinu braća Marin i Šimun Barbić iz Pitava kasnih 1920-ih ili početkom 1930-ih kod očeve braće koja su u Argentini bila još od sredine 19. stoljeća. Otprilike u isto vrijeme njihova sestra Mika, udana za imućnog poduzetnika Antu Caratana, odlazi s mužem u Californiju. Ubrzo, 1936. godine Mika povlači braću iz Argentine u Kaliforniju gdje su se obojica oženili i ostali. Sa sobom su ponijeli taj isti bavul s kojim su stigli u Amerike, a natrag u Pitve su ga poslali zajedno s bratom Krstom koji ih je 1956. godine došao posjetiti u Delano u Kaliforniji.

Puni krug učinila je i vjenčanica u kojoj se udala Mileva r. Dejanović iz Vrboske. Naime, dvije Milevine tete po majci iselile su u Ameriku prije 1. svjetskog rata. Jedna od njih, Kate Beritić doputovala je iz San Pedra na Milevino vjenčanje u Vrbosku i nećakinji donijela vjenčanicu svoje kćeri. Desetljećima kasnije ta je vjenčanica vraćena u Ameriku te je drugi put prešla Atlantik s uspomenom na važne životne događaje ove obitelji. Razmjena vijesti o članovima obitelji i događanjima na otoku, fotografija iz obiteljskog albuma, predmeta za nužnost, ali i razonodu, bili su jedan od načina održavanja obiteljskih veza koje su se u mnogim slučajevima zadržale i u drugoj i trećoj generaciji potomaka raseljenih obitelji. Razmjena među njima često je bila dvosmjerna, a koji su predmeti putovali u Amerike otkrit će nam neka buduća izložba.