SPASILAČKI PSI Koje pasmine su najbolje, tko ih trenira i što sve trebaju proći prije nego nekome spase život

Fotogalerija (31)

Mnogi su psi spasioci bili od velike koristi i pomoći na potresom pogođenim područjima pa smo vam odlučili predstaviti neke od njih, te donijeti priču tko su uopće spasilački psi, kako se postaje pas spasilac, što sve rade, kao i kakav pas, ali i vodič trebaju biti da bi mogli položiti sve ispite i reći da imaju pravog spasilačkog psa. Odgovore na ova, ali i brojna druga pitanja dao nam je Tomislav Zdenčar, instruktor za školovanje spasilačkih pasa u zagrebačkom klubu KOSSP Zagreb, što radi od 2005. godine. 

Tečaj za spasilačkog psa u Kosspu je način na koji se kreće u školovanje spasilačkog psa. Mora se krenuti od nule... 

- Imamo razne tečajeve: poslušnosti, odgoja i socijalizacije, osnovne i napredne. Svakom preporučujem da prođe takav tečaj. Za psa je dobro da ide u školu. Imamo izvrsne instruktore i naravno postižemo odlične rezultate - rekao nam je Zdenčar.

Prije pristupanja tečaju moraju se proći testiranja kojima se utvrđuje da pas nije agresivan, te da je motiviran i sposoban funkcionirati u grupi. Ako zadovolji uvjete, kreće na tečaj na kojem se ne školuje samo pas, nego i vodič. U početku kompletnu brigu oko psa preuzima instruktor, a vodič bi trebao biti fokusiran na sebe, na učenje, opasnosti koje dolaze, na prvu pomoć i psu i čovjeku... Nakon toga slijedi polaganje ispita za vodiča spasilačkog psa. No, kada se postane vodič spasilačkog psa, to ne znači da ima psa spremnog za akcije, već da može sa svojim psom izlaziti na ispite. 

- Pas postane spasilac tek nakon što položi ispite. Još se uvijek držimo standarda koje je propisala Svjetska spasilačka organizacija IRO International rescue organisation. Ispiti u Hrvatskoj ne moraju biti samo ti, čak vatrogasci u javnoj postrojbi imaju svoju vrstu ispita, HGSS ima svoje ispite, to je sve interno. Sve je to slično, no moraju položiti ispite i vodič i pas, ovisno o udruzi u kojoj djeluju. U Kosspu imaju klupske ispite koji su priznati od HKS-a i sve radimo po njihovim standardima. Svi su uglavnom preuzeti od svjetske spasilačke organizacije. Neki današnji instruktori u HGSS-u i vatrogascima su učili i trenirali od nas. Nebitno je u kojoj su službi, najvažnije je da su to ljudi koji su kinolozi - rekao nam je Zdenčar. 

U Kosspu su, kaže, najviše orijentirani na pretragu pasa u šumama i ruševinama. Uče pse tražiti žive ljude, markirati ih i olajavati tako da vodič zna prepoznati kada su spremni za akciju. 

HGSS uči pse još i na mrtvo tkivo, odnosno lociranje stradalih osoba.

- Pas se nauči po mirisu naći unesrećene osobe, bile one mrtve ili žive. Pas ima oko 11.000 njušnih stanica više nego čovjek. Mi ga uz njegove nagone, npr. plijenski nagon, učimo tražiti. Tijekom treninga se osoba sakrije, mi je zovemo markirant, pa pas od nje ili vodiča dobije nagradu kada je pronađe. Na ovaj način kroz igru i nagradu  koristimo nagon psa te učimo psa obostranoj suradnji. To je dosta dugotrajan proces, školovanje traje 2 do 2 i pol godine, a tek s 4 godine rada su psi stvarno dobri. Tek tada imate psa za kojeg možete 'gurnuti ruku u vatru' da je on točan. No, pas nije robot, stoga i on može pogriješiti... - kazao nam je Zdenčar.

Osim njuha kojeg svaki pas ima, neki imaju bolji, a neki lošiji, puno je tu još faktora kakav pas treba biti da bi bio spasilački. Sigurno je, kaže, da psi s ušima prema gore čuju bolje nego psi sa spuštenim ušicama, dok su smireniji psi možda malo temeljitiji, iako u praksi to ne mora biti uvijek tako. 

- Možemo utjecati na motiviranost psa, na njegovu mirnoću, agresivnost, društvenost, stabilnost, sigurnost... One karakteristike koje su nam najvažnije psi na testiranju moraju zadovoljiti. Spol psa nije bitan. Neodgojeni pas je neodgojen, bez obzira na spol, isto tako i odgojeni - rekao nam je Zdenčar.

Vodič, kaže, mora biti jako smirena osoba. Pogotovo instruktor. Mora znati profiltrirati sve informacije koje upije. Instruktori školuju i vodiča i psa. Instruktor mora biti i psiholog da zna odraditi sve i iz svega odabrati i izvući najbolje. Mora znati pročitati i psa i vodiča, predviđati situacije, poticati, nagrađivati... 

U Hrvatskoj, kaže, nemamo 'službene' pse, da je to psima i ljudima posao. To su sve njihovi kućni ljubimci. 

Zdenčar je trenutno jedini u Hrvatskoj koji ima psa koji je koji je položio Mission readiness test (MRT), najviši stupanj spremnosti za pretrage u šumama i ruševinama, licenca je propisana od IRO-a. Također još jedan član ima položenu licencu MRT ruševine, a to je Igor Goreta i pas Django, također instruktor u KOSSP-u Zagreb.

Najbolje pasmine za psa spasioca su, smatra, retriver pasmine, labradori, border collie i belgijski ovčari. Ima čak i jako dobrih mješanaca. 

- Imam border collie ženku, Mawlch Witch, a imam i još dva psa, sin od Witch - Smash, i Lula (Lully) koja je mješanka. Witch ima 9 godina. Razlika u radu između Witch i Lule je što Witch radi jako brzo, a Lula radi malo sporije, ali puno temeljitije i s obzirom na duži nos i smirenija je karakterom, može mi puno točnije locirati izvor mirisa. U Petrinji smo dobili prazne ruševine, što smo morali potvrditi da su prazne. Treba reći kada je ruševina prazna, i velika je odgovornost potvrditi da unutra nema nikoga - rekao nam je Zdenčar.

Pas pokaže da je ruševina prazna tako što ne laje, ne pokazuje ponašanje kada je puna, objašnjava Zdenčar, ne zadržava se na jednom mjestu, a sve pretraži. Tijelom, pokretima, gestama ili markiranjem glasom (lajanjem) pokazuje ako je netko u ruševini. U Petrinji se Witch na sreću nije tako ponašala. 

- Za razliku od Hrvatske, u Albaniji smo tražili zatrpane i kako smo pretpostavili, preminule žrtve u potresu prošle godine kada je bio. Mi iz ruševina ne izlazimo dok nismo sigurni da nikoga nema. Uvijek se ide s više pasa tražiti. Školski primjer je da jedan pas ide, a drugi potvrdi da nekog ima ili nema u ruševini. Nekad i trećeg psa pošaljemo za potvrdu - kazao nam je Zdenčar.

U Petrinji je Zdenčar bio već prvi dan, inače je i član DVD-a Prečko. Bio je s njima u pretraživanju, a onda je poslije i kao civil čistio dimnjake. 

Psi spasioci jako su važni, smatra. 

- Je li Petrinja podigla senzibilitet Vlade koliko su psi spasioci važni ćemo tek vidjeti, ali nadam se da je jer se u Petrinji pokazalo koliko su psi dobri. I u Albaniji su vrhunski odradili zadatke radi kojih smo bili pozvani. Sad koliko će to utjecati na naše zahtjeve i vapaje koji nam trebaju, a to su ruševine ili poligoni za treniranje, to ćemo vidjeti kroz neki period. Mi to sve radimo volonterski, nema tu nikakvih novaca - rekao je Zdenčar.

U Kossp-u spasioci isključivo sami kupuju sebi pse, i sve rade sami. Novac ako i dođe u klub, dođe od Svjetske spasilačke organizacije, eventualno od Grada. Da bi se ostvarili uvjeti za dobivanje financijskih sredstava, kaže, spasilački tim mora biti uspješan, i dokazati se na raznim vježbama, licencama, ispitima... Tek tada namjenskim sredstvima klub ima mogućnost sebi nabaviti kompletnu opremu za školovanje vodiča i psa. Da bi došli do toga da polažu ispit, 2 do 3 godine moraju sve sami sebi financirati. 

- Poligona nemamo, a da bih imao dobar trening išao sam u zadnjih godinu i pol, prije korone, u Češku i Francusku... A u Sloveniju i Austriju da ne pričam. To mi je kao doma. Sve je to volonterski - rekao nam je Zdenčar. 

U Hrvatskoj, kaže, imamo četiri ozbiljnije udruge ili službe.

- HGSS, oni su po broju pasa blizu našeg kluba i stvarno su jako dobri u sektorskim pretraživanjima. Oni su i alpinisti i broj jedan su u sektorskim traženjima. Imamo vatrogasce koji također imaju spasilačke pse, koji su bolji u radu na samoj ruševini te osiguranju opasnih objekata i slično. Imamo Hrvatsku udrugu potražnih pasa, oni su isto dobri, i naš klub - kazao nam je Zdenčar.

Kossp ima i akciju za donaciju za potresom pogođena područja. 

- Toliko sam ponosan što sam član kluba koji je to pokrenuo, to je jedna lijepa gesta. Donacije će ići imenom i prezimenom osobi. Sve će biti transparentno. Napravili smo i međunarodni račun. Sve će biti jasno što kome ide i objavljeno na našim stranicama - rekao je Zdenčar i dodao: 

- Volio bih naglasiti da jako puno volontera radi u potresom pogođenom području dan i noć. Ja sam krenuo kao vodič pasa prvo i pretraživao, pa sam s vatrogascima radio, a onda sam kao civil išao pomoći, penjao se na krovove i visio tamo i razbijao dimnjake. Svi su radili svašta, svi su se ujedinili, sve spasilačke službe i radili i više nego što su mogli!