Splićani su razgrabili časopis 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva: 'Dragocjen je izvor znanja'

Splićani su razgrabili Hrvatsku reviju, časopis Matice hrvatske posvećen 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva! Nakon Zagreba, Imotskoga i Vinkovaca Hrvatska revija predstavljena je u četvrtak, 27. ožujka, i u Splitu gdje je izazvala veliku pozornost.

'Nije to samo još jedan časopis, nego je to dragocjen izvor znanja koji nas poučava o našoj prošlosti i daje nam argumente s kojima i sami možemo druge poučavati', kazala je Snježana Šetka, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Splitu koji je i organizirao predstavljanje.

A za to su iz Zagreba doputovali glavna urednica Mirjana Polić Bobić i urednik Dino Milinović, dok je boje Splita branio prof. dr. sc. don Marko Trogrlić.

'Ponudili smo prostor stručnjacima za hrvatsko srednjovjekovlje, za kasniju interpretaciju toga razdoblja u umjetnosti, tradiciji i kolektivnom pamćenju, da nizom tekstova osvijetle razdoblje hrvatske povijesti od prije 1100 godina, u koje smještamo početak Hrvatskoga Kraljevstva', pojasnila je glavna urednica Polić Bobić.

'Sjećanje na početke hrvatske povijesti - stvarne ili domišljene - od kneževine do kraljevstva te održavanje u životu toga sjećanja kroz jedanaest stoljeća razlozi su zašto smo ovaj broj Hrvatske revijeu cijelosti posvetili ideji kraljevstva, ideji duga trajanja, koja je vodila hrvatsku domoljubnu i političku misao sve do naših dana, sve do današnje republike. Danas, i više no prije stotinu godina, imamo razloga dostojno i sa zahvalnošću obilježiti tu tanku, žilavu pupčanu nit koja nas još uvijek spaja s našom davnom posteljicom! - kazao je urednik Milinović, ocijenivši kako nemamo razloga bježati od naše prošlosti.

'Naša povijest - to su rijeke u kojima plivamo, more koje nas oplahuje, potoci koji navodnjavaju našu zemlju, naša polja, vinograde i maslinike. Iz davne krunidbe izrasla je naša sadašnjost, Republika Hrvatska, ravnopravna članica velike obitelji europskih naroda. To je, naposljetku, razlog zašto je na svoj način iznova slavimo', zaključio je Milinović.

Kao jedan od autora u časopisu, prof. dr. sc. Marko Trogrlić temeljito je predstavio sadržaj ovog božićnog broja Hrvatske revije posvećene 1100. obljetnici Splitskih crkvenih sabora i Hrvatskoga kraljevstva.

Presjek predstavljanja donose organizatori:

'U svome radu pod naslovom 'Splitski crkveni sabori (925–928) i salonitanska kršćanska baština' prof. Trogrlić naglasio je dva nosiva elementa koja uočavamo iz prvog zaključka Splitskog crkvenog sabora iz 925., koji svakako zaslužuju pozornost u razumijevanju njegova sadržaja. Prvi element svakako se tiče važnosti i uloge grada Salone, metropole nekadašnje rimske provincije Dalmacije. Drugi pak element koji u gore navedenom kanonu splitske sinode privlači našu pozornost jest spominjanje blaženog Dujma koji je, kako se tu kaže, od apostola Petra bio poslan u Solin tj. Salonu (... beatus Domnius ab apostolo Petro prediacare Salonam missus est...). Ima to svoju jasnu težinu i opravdanje. U temelju takvog postupanja leži nedvojbeno mnogostoljetna čvrsta tradicija, odnosno uvjerenje da je salonitanski biskup Dujam doista bio učenikom apostolskog prvaka sv. Petra i da ga je on poslao da naviješta evanđelje u ondašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, odnosno u njezinu glavnom gradu Saloni.

Što bi, doista, drugo, uz crkveni položaj stare Salone te kult njezina najslavnijeg mučenika svetoga Dujma, smatrana učenikom samog apostolskog prvaka svetog Petra, a tako jasno naglašena u tekstu prvoga kanona, naglasio je prof. Trogrlić, moglo biti čvršćim uporištem u donošenju odluke da Split bude sjedište jedinstvene crkvene pokrajine za sve biskupije tadašnje Dalmacije, Huma i cijeloga Hrvatskoga Kraljevstva te da salonitansko-splitskom nadbiskupu bude priznato prvenstvo među svim biskupima mjesnih crkava sa sjedištem na tome velikom prostoru pod vrhovnom vlašću kralja Tomislava?

Profesor Trogrlić posebno je istaknuo rad iz pera naše ugledne povjesničarke, profesorice Mirjane Matijević Sokol pod naslovom 'Izvori o kralju Tomislavu i njegovu dobu'. Profesorica uvodno ističe: Iako se Hrvatska priprema svečano obilježiti 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva na temelju prvog tituliranja jednoga hrvatskog vladara naslovom rex u papinim pismima datiranim 925., ipak se kroz medije, popularnu pa i znanstvenu literaturu nazire tračak skepse ponavljanjem i nepotrebnim isticanjem da nema dovoljno pouzdanih pisanih podataka o prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Kao da ih o drugim ranosrednjovjekovnim vladarima ima više! O nekima na svu sreću ima na kamenu zapisanih egzaktnih podataka o naslovima, godini vladanja i to su povijesna vrela prvoga reda. Povjesničari su, istaknut će profesorica nadalje, najviše pozornosti usmjerili prema skupini dokumenata diplomatičkog značaja u kojima se spominje 925. godine hrvatski kralj Tomislav kao jedan od presudnih sudionika uspostave salonitanske/splitske metropolije. Ti dokumenti temeljni su dokaz da se Hrvatska Kneževina transformirala u Hrvatsko Kraljevstvo. Također se slika o Hrvatskoj u doba kralja Tomislava stječe i iz narativnih spisa, suvremenih i kasnijih. Tu profesorica prikazuje sadržaj i značenje zapisa u Historia salonitana maior, u kojoj je sačuvano pet dokumenta: prvo, Pismo pape Ivana X. upućeno salonitansko- (splitskom) nadbiskupu; zatim, drugo, pismo Papinih legata naslovljeno na kralja Tomislava, nadalje, treći suspis, Zaključci I. Splitskog sabora datirani oko 925. godine; nadalje, četvrto vrelo je potvrda pape Ivana X. zaključaka Splitskog sabora, osim onoga o Ninskom biskupu Grguru, sljedeći, peti, Spis je datiran je oko 928. godine i sadrži Zaključke II. Splitskog sabora , te konačno, Potvrda Zaključaka II. Splitskog sabora.

Nadalje, Vrelo koje profesorica ovdje navodi izričito navodi ime Tomislava, ali uz naslov dux zapisan je u djelu 'Historia Salonitana' splitskog pisca Tome Arhiđakona iz XIII. st. u Katalogu biskupa o kojima postoji spomen uz splitskog nadbiskupa Ivana i 914. godinu. Taj je podatak vjerojatno preuzet iz nekoga diplomatičkog dokumenta na temelju kojih je Toma Arhiđakon inače komponirao svoju Salonitansku povijest, koja se po žanru svrstava u gesta episcoporum. Zapis u Salonitanskoj povijesti glasi: Ivan je bio nadbiskup godine Gospodnje devetsto četrnaeste u doba kneza Tomislava. Izvori ne bilježe kako je i kada Tomislav dobio naslov kralja, ali ga papina kancelarija dosljedno njim titulira.

Profesorica spominje i 'Ljetopis popa Dukljanina', zabilješku cara Konstantina Porfirogeneta u poglavljima 29.- 31. gdje se spominje Hrvatska. U poglavlju 32., O Srbljima i zemlji, koju sada nastavaju, nalazi se podatak o sukobu Bugara i Hrvata. O pobjedi Hrvata nad Bugarima pišu bizantski pisci i nakon Konstantina Porfirogeneta. Teofan Kontinuat, odnosno nastavljač Teofanove kronike koji je suvremenik hrvatsko-bugarskog rata donio je također o tomu vrlo opsežnu vijest. Ona je bila s pravom izvor za ostale pisce jer je zapis suvremenika. U cijelosti ga je u svojoj kronici preuzeo Georgije (Juraj) Cedren (XI. st. / XII. st.), a u skraćenoj varijanti prenosi je i Ivan Zonara iz XII. st. U X. st. je preuzeo vijesti iz Teofana Kontinuata Simeon Magister, a od njega i tzv. 'Nastavljač' Georgija Monaha zvan Hamartol. Sličan se opis nalazi i u Povijesti prošlih vremena kojoj je autor vjerojatno monah kijevskog samostana po imenu Nestor, a napisana je početkom XII. st. I konačno, posredni podatak o vojnim uspjesima kralja Tomislava, odnosno o sklapanju mira između Hrvata i Bugara uz posredovanje pape Ivana X. preko njegovih izaslanika Ivana, vojvode Kume i biskupa Madalberta, donosi i Liber Pontificalis pripisan 'djelima' pape Ivana X. a preuzeo ga je sastavljač Korčulanskoga kodeksa iz prve polovice XII. stoljeća a koji se danas čuva u Muzeju opatske riznice u Korčuli.

Zaključno, prof. Trogrlić je u svojoj riječi istaknuo: Svi smo mi putnici kroz Povijest koja ima svoje sadržaje i poruke. Ove godine nama, našem narodu i državi, one su posebne i jake. Upravo u ovo vrijeme, a koje je naše vrijeme. Imajući, kako je to glavna urednica prof. Mirjana Polić Bobić istaknula u svoj Uvodnoj riječi u ovaj broj Hrvatske revije, na umu da su od XII. stoljeća pa do 1991. godine Hrvatska i hrvatski narod živjeli u višenacionalnim državama, najčešće mukotrpno održavajući i sam fizički opstanak, i njezina povjesnica i kolektivno sjećanje izgrađeno kroz stoljeća pokazuju koliko nam je kao narodu bilo važno graditi i čuvati narativ o nama samima bez pomoći onih državnih institucija koje su se u drugih europskih naroda uz svesrdnu pomoć i državnih riznica i umjetnosti, i sveučilišta i akademija, brinule o službenim nacionalnim narativima, koji, nažalost, mi nismo imali.

Stoga je, zaključuje ona ovo naše današnje vrijeme pravo vrijeme, a 1100. obljetnica pravi trenutak da se predstavi, procijeni i raspravi naše znanje o tom prevažnom trenutku naše povijesti.

Ovaj broj Hrvatske Revije svojim sadržajem i porukama, zaključit će prof. Trogrlić, uvjereni smo, dragocjen je doprinos svemu tomu. On ostaje i budućim naraštajima kao važan spomen na ljubav i važnost koju smo ovim našim jubilejima pridavali i pridajemo - rekao je prof. Trogrlić.'