SPLIĆANI VANI VS. STRANCI U SPLITU 'Grad mi se čini puno organiziraniji i uređeniji nego proteklih desetljeća'

'Splićani vani vs. stranci u Splitu' novi je serijal Dalmatinskog portala, koji radimo u sklopu projekta Naš grad, a prvi nam je sugovornik Romano Sole. Ovaj 46-godišnji splitski glazbenik već četvrt stoljeća živi u Münchenu, pa će nam pružiti pogled na rodni grad iz njemačke perspektive. 

Nakon završene srednje Turističko-ugostiteljske i Glazbene škole, u München se preselio 1998. godine, a s nekim kraćim pauzama u bavarskoj metropoli živi i danas. 

- Razlog mog iseljenja iz Hrvatske nije bio onaj klasičan 'gastarbajterski', već je iza te odluke stajala moja čvrsta želja  da se profesionalno bavim glazbom i da se u tom poslu adekvatno školujem i napredujem. U poslijeratnoj Hrvatskoj je takvo što, barem za onu vrstu glazbe koju volim (soul, jazz, klasika), bilo jako neizvjesno, pa sam odlučio nastaviti u nekoj, po tom pitanju, sređenijoj i kompetentnijoj sredini. Dakle, pomalo netipično, razlog mog napuštanja Hrvatske nije bio financijske i egzistencijalne prirode, već u prvom redu manjak opcija koje su mi se za ono što sam želio studirati i raditi pružale u Hrvatskoj - rekao nam je Romano Sole. 

U Njemačkoj je, kaže, ostvario više-manje sve zacrtane planove, studirao glazbu i otvorio svoju privatnu glazbenu školu, a s glazbenim bendovima i projektima nastupao u najboljim dvoranama i lokacijama.

 - Doživio sam jako puno lijepih stvari i emocija zbog kojih se čovjek naposljetku i bavi umjetničkim radom. U Münchenu sam se i zaljubio, oženio i dobio dvoje prekrasne i također glazbeno jako talentirane djece, a starija kćer već ima svoj glazbeni bend i svira klavir, dok je mlađi sin još uvijek na pjevanju i udaraljkama, no uskoro bi i on trebao krenuti s gitarom. U svakom slučaju, zadovoljan sam svojim životom i onim što sam ostvario u inozemstvu - kazao je glazbenik.

U Split dolazi prilično često; tradicionalno svake godine skoro cijeli kolovoz provede tu obiteljski na godišnjem odmoru, ali dosta dolazi i sam radi radova na obiteljskoj kući ili marketinško-medijskog posla kojim se bavi dodatno uz glazbu.

- Split je u ovih eto već 25 godina otkako ne živim tu doživio brojne promjene, od kojih me neke vesele, a neke opet pomalo rastužuju i bude nostalgiju za prošlim vremenima, no ta modernizacija i digitalizacija je vjerojatno nešto što u cijelom svijetu ide nezaustavljivim tijekom, pa tako i u našem 'Velom Mistu'. Od pozitivnih promjena naveo bih da mi se grad čini puno organiziraniji i uređeniji nego proteklih desetljeća; prošao sam baš danas starom gradskom jezgrom i puno je manje nekih bezveznih odlagališta građevinskog materijala ili smeća po skrivenim kutcima Geta; manje je štekata ugostiteljskih objekata koji smetaju turistima i prolaznicima u ionako uskim kalama, nema više toliko štandova i ostalih stvari koje zaklanjaju pogled na Dioklecijanovu palaču, pa bi metaforički rekao kako mi se čini da je grad napokon malo 'prodisao'. 

Split je, smatra Sole, danas u odnosu na vrijeme kad je on živio u njemu puno moderniji i prilagođeniji potrebama turista. Primjećuje da je prepun modernih butika, zanimljivih trgovina, kafića i restorana, a suvenirnice i ostali turistički sadržaji su na visokom nivou.

- U moje vrijeme Split je turistički gledano bio više tranzitni grad prema otocima i kupališnim destinacijama, a od nekih posebnosti si imao samo obilazak Dioklecijanove palače, što se obavi zajedno s ostalim znamenitostima u jedan dan. Sad je, po mom mišljenju ponajviše zaslugom Ultra festivala, grad novootvorenim sadržajima za mlade, od tog spomenutog tranzitnog grada, postao grad u kojem se turisti zadržavaju cijelih tjedan ili dva. Naravno, uz nedvojbeno pozitivne, to sve skupa nosi i razne negativne posljedice, pogotovo stalnim stanarima gradske jezgre, koji se često, čitam, bune na prekomjernu buku iz kafića i klubova, divljanje i nedolično ponašanje mladih turista itd. Kao nusprodukt svega toga događa se i 'apartmanizacija pod svaku cijenu', a i cijene po restoranima i klubovima su skočile u nebo, što je već nekoliko puta u relevantnom njemačkom tisku naglašeno kao negativnost hrvatskog turizma.  Mislim da bi država i Grad morali, naravno u okviru svojih legalnih mogućnosti, razmisliti o konceptima koji će minimizirati ove negativne i dugoročno štetne efekte na turizam Splita, ali i cijele obale Jadrana. 

No Split nisu samo Palača i Riva...

- Vratimo se malo Splitu mog djetinjstva i mladosti. Odrastao sam na Gripama, u neposrednoj blizini košarkaške dvorane, a u školu sam išao na Bačvice (tada se škola zvala 'Vlado Bagat'). Gripe, Firule i Bačvice su kvartovi prema kojima, dakle, imam posebnu emociju i iz nekakvih nostalgično-melankoličnih razloga mi je drago da se život u tim kvartovima nije previše promijenio u odnosu na vrijeme kad sam tu živio. Nekidan sam baš pojeo ćevape kod legendarnog Loze, sjeo pored košarkaškog igrališta na Gripama gdje su neka djeca igrala po vrućini na basket, dok su starci pored njih igrali na balote, a žene im sjedile na neudobnim šentadama i standardno kukale na 'nepodnošljive vrućine'. Dakle, dašak onog starog Splita osamdesetih možemo još pronaći, ali poglavito po kvartovima izvan centra grada; a kad već spominjem te kvartove, posebno bih pohvalio Split 3, koji je postao pravi mali 'grad u gradu' i ima svoju posebnu životnu dinamiku i šušur.

Pitali smo ga što bi iz Münchena, kada bi mogao, preslikao na Split.

- U svakom slučaju urbanističko planiranje i strateško promišljanje u rješavanju gradskih problema. U Njemačkoj, poglavito u Bavarskoj, to je zaista tradicionalno na jednoj puno većoj razini. Dovoljno se u Münchenu popeti na Olimpijski toranj i s njegovog vrha pogledati na grad. Sve toliko skladno izgleda, kao da ste u Legolandu i promatrate one građevine od Lego-kockica. To je sve posljedica kvalitetnog urbanizma i čvrstih pravila iz prošlosti Münchena, koja su reducirala gradnju visokih nebodera, s jasno propisanim visinama i ostalim parametrima, te se taj zakon poštivao. Kod nas je, nažalost, vladao zakon 'rodijačkih veza', 'stranačkih iskaznica' i potkupljivanja korumpiranih političara, pa svako malo po Splitu naiđem na neke građevinske tragikomičnosti i nelogičnosti, koje u konačnici bitno nagrđuju vizualnu i estetsku sliku grada, ali i praktičnu funkcionalnost pojedinih četvrti. Uzeo bih za primjer (iako primjera ima još puno više) ovaj najnoviji hotel 'Marriot', koji trenutačno dominira vizurom grada iz svih pravaca promatranja, što je samo po sebi katastrofalno. I kao da činjenica o pretjeranoj visini od 135 metara nije sama po sebi dovoljna, hotel je još morao imati i ta crna stakla, pa kad Split gledaš recimo s Čiova, jednostavno te smeta taj crni hotel pored svih uglavnom bijelih zgrada i nebodera. Ne sumnjam da je to isticanje marketinški plus za same vlasnike hotela, niti pokušavam umanjiti pozitivne refleksije otvaranja takvog luksuznog hotela, kao i zapošljavanje velikog broja radnika u njemu, no smatram da je gradska politika tu morala intervenirati i minimalizirati estetsku štetu koja će nam svima sada desetljećima 'bosti oči' - zaključio je 'netipični gastarbajter'.